Svaštarenje u proizvodnji omogućuje opstanak?

"Na obiteljskom imanju površine od pet hektara zemljišta u jednom komadu, u sastavu OPG Majić-Zec u Brnazama, uglavnom se bavimo proizvodnjom voća i povrća.

Prije 20 godina smo podigli plantažu jabuka (1.550 stabala), ali uzgajamo i nešto šljiva, trešanja, višanja, krušaka, bresaka, oraha, bajama. U našoj obitelji, mojoj i brata Dragana, poljoprivreda je duga tradicija, posebice ratarstvo, povrćarstvo, poslije i voćarstvo, ali i proizvodnja kravljeg mlijeka i sira.

Ove godine ćemo proizvesti 10-ak tona povrća, od čega najviše kapule, dok se preostali proizvodi odnose na krumpire, mrkvu, eko ciklu, kupus, češnjak, a uzgajamo i neke začinske biljke. Kapule smo imali oko pet do šest tona, a sada ju prodajemo po 3 kune za kilogram uglavnom na splitskom području, dok joj je cijena na početku bila 4 do 4,5 kune. Eko cikle i mrkve smo proizveli dvije tone. No, poljoprivrednike najviše buni nesiguran otkup proizvoda", kaže Ivan Majić-Zec iz Brnaza, suvlasnik OPG Majić-Zec, naglašavajući:

OPG Majić-Zec proizveo 10-ak tona povrća

"U proizvodnji povrća i voća koristimo vlastiti sustav navodnjavanja kap na kap, no unatoč tome, primjerice mediteranskoj klimi, obilju sunca, klimatski uvjeti i ovdašnje tlo ipak nisu pogodni za neke povrtlarske kulture i za neke sorte voća.

Moja i obitelj moga brata Dragana žive zajedno na istom imanju, stanujući u istom dvorištu u dvije novoizgrađene i opremljene kuće. Ponosni smo na našeg djeda Božu koji je 1902. izgradio obiteljsku kuću, onda najveću i najljepšu, ne samo u ruralnom prostoru dalmatinskog zaobalja, a imao je čak polovicu Sinjskog polja i bio najbogatiji trgovac, ne samo u ovom kraju."

Najviše je bilo kapule - čak 6 tona

Ivanovu i Dragonovu majku Maru Majić-Zec (85) smo također zatekli u kućnom dvorištu gdje skida stabljike s glavica kapule, a prije toga čistila je eko ciklu i mrkvu, iako u poodmaklim godinama, dok su u njezinoj blizini krave, konji, kokoši, vjerni čuvar pas Rex.

"Ne radim ja, moj sinko, teške poslove u kućanstvu nego samo ponešto, one što ne zamaraju, onako sjedeći, da mi nije dosadno. Evo čistim kapulu, začinsku ljekovitu biljku, koja je ove godine bolje rodila nego ikada. Sigurno bi mi bilo lakše kad bih uza se imala koju svoju praunučicu ili praunuka, a što ću ja kad ih nemam. Bit će što bude, a meni je i ovako dobro. Zadovoljna sam i imam sve što mi je potrebno. O meni se svi brinu", riječi su zadovoljne i nasmiješene bake Mare koju i vid još dobro služi.

Baka Mara još pomaže mlađima iako je prevalila 85 godina života

Njezin sin Ivan nam pokazuje kamenicu na kojoj je uklesana godina 1888. pa i stari bunar za vodu te stoljetni stroj za ručno baliranje sijena koji predstavlja samo muzejski eksponat.

Tu je i obiteljski ranč s mladim konjima i ponijima, peradarnik, štala s muznim kravama, traktor s priključcima, gotovo sve što čini kompletnim njihov OPG. Upoznavajući nas o plantaži jabuka, Ivan Majić-Zec naglašava kako su sve mlade nasade od kojih tri sorte (najviše zlatnog delišesa) za jabučnjak uvezli iz Nizozemske, koji su podigli prema uputama i savjetima stručnjake iz te zemlje, primijenivši gotovo jednak tretman u uzgoju i zaštiti tog voćnjaka kao u Europi.

Kaže kako će urod jabuka na njegovoj i bratovoj plantaži i ove godine jako podbaciti, čak za 80%, jer su obilne kiše tijekom proljeća isprale i odnijele cvjetove, kao i jake bure, prije oplodnje. Jada se kako ih prate redovite suše i visoke temperature tijekom dugih, toplih, beskišnih ljeta, nažalost i česte tuče. Dodaje kako im probleme u proizvodnji jabuka najviše zadaju baš visoke temperature, posebice ovogodišnje krajem lipnja, tijekom srpnja i kolovoza, kakve do tada nisu zabilježene u tom kraju.

Urod jabuka tek 20% od očekivanih dva vagona toga voća

"Samo od 2006. smo imali čak šest kritičnih sezona. Posebice ćemo zapamtiti 2015. uslijed ekstremnih temperatura kada su i naše jabuke doživjele toplotno-ekološki šok, nažalost kao jabučnjaci u Dalmaciji, čiji su vlasnici i 5 do 6 voćara na području Cetinskog kraja.

Razlog je tome što nemaju sigurno navodnjavanje voćnjaka, primjerice kap na kap. Doduše, stručnjaci nas upozoravaju kako bi svako stablo trebalo imati oko 6-7 litara vode kada vladaju tako ekstremne temperature poput ovogodišnjih, jer u ovom kraju nije pala kiša 70-ak dana. Naš jabučnjak napadaju i bolesti, a teško ga možemo zaštititi od štetočina i tuče jer nemamo mreže.

Inače, kada bi svako stablo donijelo očekivani urod, na našoj plantaži bi se godišnje moglo ubrati više od dva vagona jabuka. Optimalan urod smo imali samo tri godine u protekla dva desetljeća kako smo ju podigli. Ove sezone ćemo ubrati tek nekih 20% plodova od kojih ćemo isključivo praviti jabučni ocat. Puno nam je uroda opalo i propalo kao rijetko kojih prethodnih godina. Tako se naša očekivanja nisu ispunila čak tijekom 17 minulih sezona, pa se često pitamo kako će nam se nadoknaditi šteta za uništeni, izgubljeni urod jabuka tijekom toliko godina, posebice ove (2015.)?", pita se Ivan Majić-Zec.

Što poručiti mladima o poljoprivredi?

Kao poljoprivrednik, odnosno voćar, Ivan komentira, ujedno i pitajući: "Je li jabuka, kao poljoprivredna kultura, na izmaku uzgoja u nekim sredinama Dalmacije odnosno Hrvatske, te što sve učiniti da ne bude tako, odnosno kako prevladati postojeće stanje u toj djelatnosti? Mene i moga brata Dragana neki pitaju koliko bismo širili našu plantažu jabuka?

Iz dugogodišnjeg iskustva nam je poznato kako od poljoprivrede, posebice voćarstva, nema sigurnog prihoda. Ne znam što bih sve mogao poručiti mladim ljudima na temelju postojećih problema u poljoprivredi i odnosa prema poljoprivrednicima. Dok je takva poljoprivreda, nikoga ne bih želio tjerati u tu djelatnost, posebice ne mlade ljude", poručuje Ivan Majić-Zec.