Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Suzbijanje voluharica
  • 13.06.2016. 10:30

Suzbijanje voluharica na prirodan način!

Voluharica je jedan od najčešćih glodavaca koji čine štete u poljoprivredi i šumarstvu.

Foto: ittie/Bigstockphoto
  • 52.371
  • 815
  • 0

Voluharica (Microtus arvalis) je najčešći glodavac koji čini štete u poljoprivredi i šumarstvu. Voluharice uzrokuju strukturna (potkopavanje nasipa, kanala za navodnjavanje) te estetska oštećenja (uništavanje travnjaka, igrališta i drugih sličnih površina).

Tijela dugog 10-12 cm i repa 3-4 cm, taj mali glodavac najviše obitava na otvorenim i ravnim površinama koje se rijetko ili uopće ne obrađuju. Voli suha i humusna tla. Svoja gnijezda formira na dubini od 5 do 10 cm dubine. Na njihov broj jako utječu vremenske prilike. Iz toga proizlazi da vlažne i kišne jeseni i zime s maglom otežavaju njihov život, dok im izrazito pogoduje duga i topla jesen, blaga zima i suho proljeće. Zbog toga, voluharice su periodični štetnik.

Zubima iskopa 100 metara hodnika

Poljska voluharica se koti tri do četiri puta, a u jednom leglu može biti od četiri do osam mladih. Ako je aktivno više od jedne rupe na četvornom metru, tada se to smatra njihovom visokom brojnosti. Voluharica čini najveću štetu tijekom ranog proljeća, kasne jeseni i zime jer ona ne sakuplja rezervnu hranu za zimu. Preferira sočniju biljnu hranu, a manje zrnatu. Posebno joj odgovara korijenasto i gomoljasto povrće.

Vodena voluharica (Arvicola terrestris), slična je poljskoj, ali je mnogo veća. Tijelo je dugo 15 do 20 cm, a rep između 7 do 10 cm. Na godinu se koti dva do četiri puta s dvoje do osmero mladih voluharica. Hodnici su tik ispod površine zemlje, mogu biti dulji od 100 m, a kopa ih zubima. Njezino kopanje hodnika se može razlikovati od kopanja krtice jer ona kopa prednjim nogama, a to se može primijetiti po tragovima voluharičinih zubi na ilovastom tlu. Vodena voluharica izbacuje zemlju iz hodnika i tako stvara humke nepravilnog oblika. Pošto gura zemlju ukoso, humci se nalaze sa strane hodnika, a krtičnjaci su iznad hodnika jer krtica izbacuje zemlju okomito.

U zimi i proljeće uzrokuju najveće štete

Vodena voluharica jede isključivo biljnu hranu. Tijekom ljeta izlazi na površinu zemlje i čini štetu na raznim biljnim dijelovima. Najveća šteta na kulturama je zimi i u proljeće jer traži hranu ispod površine zemlje. Od povrća uništava repu, ciklu, mrkvu, peršin, celer, razne vrste kupusnjača i salatu, nagrizanjem i uništavanjem njihovih podzemnih organa. Simptomi napada voluharice primjećuju se ako povrće vene bez vidljivih vanjskih znakova napada. Vodena voluharica za razliku od poljske voluharice sprema hranu za zimu, te joj više odgovaraju poplavna i vlažnija staništa.

Voluharice treba suzbijati rodenticidima. Oni se nalaze u obliku mamca koji se stavlja u aktivne rupe voluharica. Rupe se mogu pronaći prethodnim zatvaranjem svih rupa drljanjem ili na maloj površini petom cipele. U slučaju primjene otrovnih mamaca, potrebno ih je osigurati kako djeca, kućni ljubimci i ostale neciljane životinje ne bi došle u direktan doticaj.

Suzbijanje šteta od voluharica

Trovanje voluharica treba biti prihvaćena mjera koja će se provoditi neovisno o brojnosti štetnika. Najlakše ih je otrovati kad je njihov broj malen. Trovanje se treba provoditi tijekom cijele godine i to na mjestima gdje se voluharice najviše zadržavaju, a to su tzv. rezervati (nasipi, rubovi cesta i puteva, livade i pašnjaci, djetelišta i lucerišta). Na tim površinama potrebno je označiti (kolcem) stalna mjesta izlaganja mamaca. Mogu biti šuplje cijevi ili cigle kroz čije otvore se mogu provući voluharice, ali ne mogu proći veće životinje (npr. divljač, perad i sl.).

Neprestanim i konstantnim smanjenjem brojnosti voluharica u rezervatima dovest će do njihovog smanjenog razmnožavanja i prijelaza na obradive površine i povrće. Upozoravanjem na potrebu suzbijanja voluharica prije njihova prenamnoženja može se uvelike spriječiti njihova štetnost, ali u tome najveću ulogu ima Savjetodavna služba.

Jednogodišnji usjevi imaju manji broj voluharica

Jedan od djelotvornih načina za odvraćanje voluharica je učiniti stanište što manje pogodnim za njih. Korov, gust biljni pokrov i malč omogućuju voluharicama hranu i zaštitu od grabežljivaca, kao i okolišnih stresova.

Ako se ukloni ova zaštita, njihov broj će se smanjiti. Obrada tla je vrlo učinkovit način u vidu smanjenja oštećenja od strane voluharica jer uklanja biljni pokrov, uništava hodnike voluharica, a ponekad neke od njih i usmrti. Zbog obrade, jednogodišnji usjevi često imaju manji broj voluharica nego višegodišnji. Unatoč tome, voluharice su u stanju uništiti jednogodišnje usjeve s biljnim pokrovom koji im pruža utočište. Strašila nisu uspješna u zastrašivanju voluharica.

Postavljanje klopki nije učinkovito u slučaju kontrole velike populacije voluharica jer su visoki troškovi rada i uloženo vrijeme. Za kontrolu manjih populacija, mogu se koristiti mišolovke postavljanjem zamke okomito u aktivni hodnik. Kao dobar mamac će poslužiti komadići jabuke, lješnjaci i ostalo voće. Zamke je potrebno provjeravati svaki dan te uklanjati mrtve voluharice. Jesen i kasna zima su periodi kada će se uloviti najveći broj voluharica.

Veliki broj grabežljivaca se hrani voluharicama (lisice, sove, kućne mačke, kune, jastrebovi). U većini slučajeva, grabežljivci ne mogu držati populaciju voluharica pod kontrolom iz razloga što većina grabežljivaca ne lovi u blizini kuća i vrtova gdje je ta kontrola najpotrebnija. Također, voluharice im nisu prvi izbor u prehrani, nego alternativa. Iz tog razloga, vrtlar ili ratar si ne može priuštiti čekanje grabežljivca kako bi spriječio napad voluharica.

Pomažu i određene biljke i zvukovi

Biljni repelenti za voluharice su: carska kockavica (Fritillaria imperialis), češnjak, mlječika (Euphorbia lathyris), pasji jezik (Cynoglossum officinale), crni ribiz (Ribes nigrum), sunovrati (sorte "LaRiante"), bijeli kokotac (Melilotus albus). Može ih se postaviti oko vrta ili oko ugroženih mjesta jer voluharicima ne odgovara miris ovih biljaka. U hodnike se mogu staviti tvari koje izlučuju odbijajući miris: grane tuje, lišće oraha, češnjevi češnjaka, riblje glave. U otvorene hodnike uliti gnojivo od listova bazge. Čičoke na rubovima usjeva mame voluharice te ih drže podalje od ostalih gredica.

Ako se boce ukopaju koso u zemlju, vjetar će u njima proizvesti zviždeći ton koji će voluharicana biti neugodan. Postoji jedan učinkovitiji način sličnog principa: na mjestima ugroženim od voluharica zabiti u tlo debelu željeznu motku. Potrebno je više puta dnevno udariti čekićem po metalu jer će jak zvuk, ali i tlačni val tjerati voluharice, no samo ako je vrtlar dovoljno ustrajan. U prodavaonicama je moguće kupiti uređaje koji u tlu proizvode tlačne i zvučne valove.

Najbolji zaštitnik nasada - mačka

Ne postoji univerzalno rješenje protiv voluharica. Opisivane biljke protiv voluharica češće imaju samo "sporednu ulogu" u obrani jer same nemaju mogućnost držati te životinje što dalje od nasada. Najveći uspjeh će se postići kombiniranjem više mjera obrane. Od svih metoda koje može izvesti čovjek, najdjelotvornija je ipak mačka. U razdoblju od nekoliko mjeseci, ona može očistiti svoje lovište od voluharica. Uz prisutnost mačke, voluharice se neće pojavljivati u većem broju.

Foto: ittie/Bigstockphoto


Tagovi

Voluharice Glodavci Mamci Rodenticidi Repelenti Mačka


Autorica

Martina Režek

Više [+]

Magistra inženjerka hortikulture Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s ciljem usavršavanja na području znanosti u poljoprivredi.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Stiglo nam je astronomsko proljeće. Jedna zanimljivost: sve do 2050. godine počinjat će 20.3. Između 2050. i 2100. godine naizmjence 19. i 20. ožujka, a tek nakon 2100. se početak proljeća opet vraća na 21. ožujka, piše na FB stranici Kad ć... Više [+]