Supružnici Preložnjak pioniri su proizvodnje ajvara od čilija, traženi su im i ljuti džemovi

Džem i ajvar od čilija, sedam vrsta različitih umaka od istoimene ljute papričice samo su dio proizvoda koje radišna Međimurka Saša Preložnjak (40), spravlja na svojem OPG-u. Nositelj mu je Christian (41), njezin suprug koji je imanje u Nedelišću oplemenio uzgojem čili paprika odnosno niskog crvenog graha. Ponuda obitelji uključuje i zimnicu, nemalo poznatu “međimursku grah šalatu” spravljenu od graha, rajčice, paprike i češnjaka koju prodaju po 350 grama za 15 kuna odnosno 700 grama. košta im 30 kuna. Ovih se dana kod te obitelji upravo priprema zimnica za njihove kupce, kojih im ne manjka jer čili je itekako tražen.

Pioniri proizvodnje ajvara od čilija

S tom su biljkom, kaže nam Saša, počeli prije tri godine, a pioniri su i proizvodnje ajvara od čilija. Prije toga baza uzgoja bilo im je povrće, ali imali su loša iskustva posebice s naplatom, pa su se okrenuli novoj vrsti. Kako je njezin suprug oduvijek volio ljuto, rekli su jednom prilikom sebi “zašto ne bi počeli proizvodnju s tim, idemo probati pa bumo vidjeli kam bumo stigli”. Stigli su do toga da obrađuju dva hektara zemlje, od čega im je četiri puta po 250 četvornih metara plastenika, gdje se nalaze ljuti im primjerci povrtnica.

Gospodarstvo se Preložnjakovih poljoprivrednim kulturama bavi još od 2002. godine, a riječ je prvo bila o uzgoju salate, paprike, rajčice... Ta im je djelatnost kažu samo stvarala “robiju” jer uzimala je puno truda i rada, a naplata je u konačnici bila loša. Prva im je ljuta papričica prisjećaju se bila Tabasco, veličine malog prsta i žuto-zelene boje. Kupili su je u tegli a kasnije su razvili svoju shemu proizvodnje. Na svijetu je, doznajemo, tristotinjak različitih vrsta čilija, a supružnici sade njih petnaest, kojima se pribrajaju i one u teglama. Riječ je o višegodišnjoj povrtnici koja potraje i do devet godina.

Prije čilija zakon za pojam ljutog bio je međimurski feferon

Ljubav prema ljutom Christiana Preložnjaka dovela je k čiliju jer zakon je do tada u tamošnjem kraju bio poznati “međimuski feferon”, ali sudeći po potražnji, čili se pokazao traženijim. Isprva su supružnici sadili gotove biljke, ali sada su se isprakticirali pa kažu “zapovaju” odnosno razmnožavaju svoje. U plastenicima im je osiguran “teritorij” za uzgoj i rast čilija kao i klimatološki uvjeti, tim više jer nisu sve papričice jednakih zahtjeva. Ovisno o sorti, kod obitelji se mogu nabaviti presadnice od 5 do 25 kuna, a što je biljka razvijenija raste im i cijena odnosno tegla s gotovim plodovima košta i do 40 kuna. Jedna stabljika čilija može imati i po tridesetak malih plodova a kada je o ljutini riječ, primjerice tabasco sorta ima 50.000 Scovillea odnosno mjere jačine njezine ljutine.

Najljuća je Carolina Reaper (crvena, kvrgasta) koja na toj ljestvici ima od 1,8 do 2,5 milijuna Scovillea. Za usporedbu, doznajemo ljuti međimurski feferon broji 40.000 spomenutih mjernih jedinica. Pored crvenog i narančastog, najviše se prodaje Čokoladni Habanero (boje čokolade, glatke kore ) koji je ljut, aromatičan i punog okusa. Kilogram te paprike košta 100 kuna, no valja znati da se čili papričice rijetko prodaju po toj količini. Tabasco im po kilogramu stoji 80 dok je najljuća “Carolina” čak 250 kuna.

Usprkos ljutini čili papričice poslastica puževima i gusjenicama

Kupci čili papričice uglavnom kupuju na dekagrame, a supružnici ih u pravilu prodaju po sajmovima uglavnom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Plodovi te biljke vole toplo vrijeme, i vlagu koju u plastenicima dobivaju “kap na kap”. Sadila je obitelj jedne godine čili na otvorenom, ali se plodovi kažu nisu “zazrelili”. Kada je o međimurskoj im zemlji riječ, ona čiliju odgovara, ali u plasteniku dobivaju i prihranu odnosno gnojivo od pilećih i konjskih peleta. Za jedan plastenik ode im oko 75 kg potonjeg, a dobivaju biljke i kalcija, ne špricaju ih odnosno protiv štetnika se bore otopinom koprive.

Iako je čili nemalo otporna biljka, puževima i gusjenicama ipak je poslastica, bez obzira na ljutinu. Kada je mlada napadaju je biljne uši pa je kopriva “tu lijek”. Ovisno o sorti, čili se sadi u gredice kao uobičajena paprika, a razmaci su tek toliki kaže naša sugovornica da im se lišće “ne vužge”. Primjerice, Tabasco je vrsta niskog rasta koji se “pruža poput tepiha”, dok je Carolina Reaper visoka do 1,5 metara. Rodi tek pri vrhu odnosno papričice kreću s plodovima od sredine stabljike.

Dubina je sadnje desetak centimetara a za rast čili papričice trebaju i žičanu potporu, koju supružnici imaju razvučenu u svojim plastenicima. O tome koliko godišnje imaju uroda kažu kako je kako je svaka godina različita, a jedne su kao cjelogodišnji urod ubrali svega pet kilograma plodova. Čili je porijeklom iz Meksika  odnosno Indije a kada je o njegovoj ljutini riječ, na gospodarstvu naših sugovornka ima onih u rangu papra, pa na ljuće.

Ako nema mraza berba čilija i do Nove Godine

Prva berba plodova počinje u srpnju, a ako nema mraza produži se i do Nove Godine. Iako OPG Preložnjak ima prostora ne misle još proširivati proizvodnju jer bave se i spravljanjem zimnice počevši od ljutog ajvara (Čokoladni Habanero) za kojeg valja izdvojiti 15 kuna za staklenku od 40 grama. Ta se mnogima omiljena i ukusna delikatesa od paprike doznajemo radi kao i običan ajvar a naprave ga oni oko pet kilograma za cijelu sezonu. Kušati ga i kupiti ponajprije mogu kupci u Međimurskoj, Varaždinskoj te Krapinsko – zagorskoj županiji.

Obitelj tržištu nudi i u tom kraju poznatu međimursku “grah šalatu” od kombinacije paradajza, paprike,češnjaka i graha koja im za mjeru od  350 gr. košta 15, a 750 gr. je 30 kuna. Imaju i tabasco čili umake odnosno spomenuti ajvar (s)kuhan od plavog patlidžana,čili papričica, češnjaka i soli u omjeru 70 (patlidžan) na prema 30.

Džem od čilija turske tikve i cimeta

Džem od čilija im je posebna priča, a rade ga od više vrsta čilija (Čokoladni Habanero, Jalapenia), odnosno turske tikve i cimeta kao začina. Cijena džemova ponajprije ovisi o ljutini papričice koje su nezaobilazni dio vrhunskog kulinarstva. Pečeno meso na roštilju odlično se sljubljue s ljutim džemovima koji mogu biti sastavni dio gulaša, saftova, juha... Obitelj Preložnjak svoju kuhinju više ne može zamisliti bez čilija pa u šali kažu kako su kada je o tome riječ, gotovo postali Meksikanci. Iako nemalo njih zazire od ljutine čilija, prva su kušanja popraćena i suzama, jakom ljutinom. ali kasnije se organizam navikne.

Posebice, jer ljuto potiče probavu a i “neprijatelj“ je artritisu. U dosadašnjem uzgoju čilija obitelj se ponajviše oslanjala na svoje snage koje kažu uključuju i Vericu (63), majku glave obitelji, odnosno potporu su dobili od tamošnje Županije koja im subvencionira jedan sajam na godinu. Kada je o kreditnom opterećenju riječ, tu će brigu od pola milijuna kuna riješiti uskoro, a za poticajima “ne idu” jer za neke su kažu premali dok za druge nemaju uvjete, pa se zato i nadalje drže one narodne “uzdaj se u se...”. Robu prodaju i na kućnom pragu, preko facebooka Kristoš a dostavu (ne)vrše za narudžbe ispod 100 kuna.