Smrdljivi martin napada rajčicu: Neprijatelj broj 1 plodova u zrenju - evo kako ga suzbiti

U posljednjih nekoliko godina, smrdljivi martin (zelena štitasta stjenica, lat. Nezara viridula) postaje sve ozbiljniji problem za proizvođače rajčica u plastenicima i na otvorenom. Ovaj štetnik ne bira - napada plodove u fazi zrenja, ostavljajući nepopravljiva oštećenja i čineći ih neupotrebljivim za tržište

Svojim rilom siše sokove iz plodova, ostavljajući blijede ili žućkaste točke na površini ploda, unutrašnje šupljine i brašnastu teksturu ispod mjesta uboda, deformacije ploda ako se napad dogodi u ranoj fazi rasta te neugodan miris po "smrdljivcu", koji može odbiti potrošače čak i ako je plod vizualno zdrav.

Što se događa s rajčicama?

Štete su najvidljivije u srpnju i kolovozu, kada im populacija naglo raste, posebno ako su ljetne noći tople, a vegetacija gusta.

Sve ih je više jer blage zime omogućavaju preživljavanje odraslih jedinki. Osim toga, zapuštene površine i korovska vegetacija služe im kao skloništa. Također, nedostatak je prirodnih neprijatelja ovim štetočinama, jer se sve manje koristi integrirana zaštita.

Kako se boriti protiv smrdljivog martina?

Iako postoje brojni načini zaštite, nijedna ne jamči njihovo sigurno suzbijanje. U tome treba biti uporan. U mehaničke mjere ubrajaju se redovno ručno sakupljanje odraslih jedinki (u ranim jutarnjim satima kad su mirni), postavljanje žutih ili crvenih ljepljivih ploča koje privlače odrasle insekte te postavljanje insekticidnih mreža na otvorima plastenika.

U preventivne mjere zaštite spadaju uklanjanje korova i čišćenje rubova parcela gdje se martini zadržavaju, sadnja barijernih usjeva (npr. bosiljak, neven) koji im smetaju mirisom te održavanje dobre ventilacije u plastenicima budući da ove štetočine vole vlagu i zagušljivost.

U slučaju jače infestacije, preporučuje se primjena kemijskih mjera, odnosno insekticida iz grupe piretroidi (npr. deltametrin, cipermetrin) koji brzo djeluju, ali imaju kraće djelovanje, zatim neonikotinoidi (npr. acetamiprid) koji su efikasni, ali potrebno ih je oprezno koristiti zbog pčela te botanički insekticidi (npr. azadiraktin - neem ulje) koji imaju manju toksičnost, a mogu se koristiti i u ekološkoj proizvodnji.

Važno je napomenuti kako se svi tretmani moraju provoditi u skladu s karencom i dozvoljenim sredstvima za rajčicu. Prskati navečer, kada pčele nisu aktivne!

Recept za biljni insekticid

Za manje površine, domaćinstva i plasteničku proizvodnju gdje se ne želi koristiti kemija, odličan učinak može imati prirodni biljni insekticid koji djeluje kao repelent i suzbija manje populacije martina.

Bit će vam potrebno 10 češnja češnjaka, 2 ljute papričice (ili 1 žlica mljevene čili paprike), 1 litra vode, 1 žlica alkoholnog octa (ili jabučnog) i nekoliko kapi deterdženta za suđe (kao emulgator).

Otopinu napravite tako da prvo usitnite češnjak i čili (ili izblendati) i preliti s 1 litrom tople vode. Zatim dodajte ocat i ostavite da odstoji 24 sata u zatvorenoj posudi. Procijedite, dodajte nekoliko kapi deterdženta i ulijte u bocu s prskalicom.

Prskati biljke u ranim jutarnjim ili večernjim satima, posebno po donjoj strani listova i plodovima. Ponavljati svaka 3-4 dana, posebno nakon kiše ili navodnjavanja. Ovaj sprej ne ubija martine direktno, ali iritira njihove receptore i tjera ih s biljaka. Također djeluje i protiv drugih mekih štetočina poput lisnih uši i tripsa.

Smrdljivi martin više nije "bezazlena buba koja smrdi", već ozbiljna prijetnja rajčici i drugim povrtnim kulturama. Prvi korak je pravovremeno prepoznavanje i djelovanje, a najbolji rezultati postižu se kombinacijom mjera: preventivnih, mehaničkih i, po potrebi, kemijskih. Ne čekajte da plodovi budu uništeni, jer ono što ne uberete zdravo - tržište neće platiti.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor