Sa šest diploma živi od poljoprivrede i ribarstva

Sad je vrijeme za berbu i preradu plodova planike. A plod te vazda zimzelene voćke koja samonikla raste po otocima i priobalju ne zove se planika nego magunja ili maginja. Ponegdje i mukinja, manjuga, prpak, prvka, jagodnjak...

“Za ovaj plod svaki otok ima svoje ime", kaže Rozalinda Banić, djevojački Baćinić iz Kraja na otoku Pašmanu. Ona je svoje magunje već pobrala i sada u maštelu fermentiraju prije nego što završe u kotlu za rakiju.

"Počela sam brati 26. listopada i za nekoliko dana ubrala 60-70 kila", kaže Rozalinda i odmah dodaje da joj je "ruku dala" i majka Marica. Zbog suše i ljetošnje žege plodovi su sitniji, ali potpuno zdravi. "Rakija će biti super", kaže Rozalinda. Prije nego što otkrije tajnu pravljenja rakije od magunja ova vrijedna otočanka ima i drugog, važnijeg posla.

Raport s masline

Javila nam se na mobitel doslovno s masline u uvali Lanđin s južne strane otoka Pašmana. Uz pomoć obitelji tu uzgaja preko 200 stabala (od kojih je dio i od rodice koja živi u Rijeci), starih više od 300 godine. "Morali smo na brzinu srediti magunje da možemo početi brati masline", kaže Rozalinda. A počeli su 1. studenoga i na 4 stabla ubrali samo 57 kilograma. "To je žali bože. Masline su zbog suše ostale sitne. Nemoš od žalosti. Ža ti je ostaviti, a kad bereš nikad kraja. Ove malo veće poberemo, a ostale ostavljamo pticama. Triba i njima hrane", kaže Rozalinda.

U berbi je cijela obitelj, kad tko stigne, majka Marica i otac Ivan oboje umirovljenici, suprug Ivan zaposlenik Jadrolinije, kćerka Mihaela i sin Benjamin. Mihaela studira poljoprivredu krša na Veleučilištu u Kninu, a Benjamin je srednjoškolac, budući električar. Osim ovog u Lanđinu imaju i maslinik sa 150 stupi na lokaciji Gnjilina odakle puca pogled na samostan Ćokovac i biogradsku rivijeru. Masline stare između 150 i 200 godina počeli su obnavljati prije nekoliko godina. Svake godine 20 do 30 stabala. Na istoj lokaciji su i planike ili magunje kako oni zovu i stablo i plod.

Tajna dobre rakije

Najviše ih je u Gaju na koji se, kaže Rozalinda, uknjižila država i tek predstoji dokazivanje da čestica pripada Baćinićima, obitelji iz koje potječe Rozalinda. "Moje djevojačko prezime je Baćinić, a kad smo se vjenčali moj muž Ivan Banić iz Sikova kod Filipjakova došao živjeti u Kraj, na naše imanje", pojašnjava Rozalinda. Cijela obitelj živi zajedno, otac i majka u prizemlju, a Rozalinda, suprug i djeca na katu obiteljske kuće.

Oko magunja u Gaju su očistili smrič i drugo raslinje, ostala su samo stabla planike koje svake godine dobro rađaju. Lani su ubrali čak 150 kilograma, a magunje ubrane prije 20-ak dana sada u maštelu fermentiraju. Taj proces traje oko 40 dana, a ako je toplo vrime i kraće. "Brže iskuhaju", kaže Rozalinda.

Rakiju nije lako napraviti pogotovo ako nemaš odgovarajući kotao. "Naš je iznutra bakreni, namIjenjen kuhanju loze a ne voćnih rakija. Takvi kotlovi su opremljeni mješalicom da smjesa ne zagori", pojašnjava Rozalinda, ali ona i s ovim kojega ima zna napraviti dobru rakiju.

Dvije oznake HOP-a

Umjesto mješalice na dnu kotla stavi travu muravinu, koja raste u šumi, i staru pamučnu krpu ili majicu. Potom na tu podlogu dodaje smjesu fermentiranih magunja i tako od 50 kg ploda dobije 20 litara dobre rakije od magunja. Rakija neko vrijeme odleži u posebnoj posudi, a potom se puni u boce od pola litre s deklaracijom i etiketom na kojoj piše Rakija od magunja koju proizvodi i puni obiteljski obrt Lanđin. Rakija sadrži 43 posto alkohola, izgledom slična lozi, ali specifičnog mirisa i okusa.

Za nju je nedavno dobila i oznaku Hrvatski otočni proizvod (HOP), a svaka bočica u maloprodaji stoji 50 kuna. Gotovo dvostruko više od travarice, loze, smokovače i ostalih 10-ak rakija i likera koje radi od kadulje, kamilice, masline, mirte, lovora, višnje, limuna... Sve poznatiji je i Rozalindin mediteranski liker od naranče, magunje, mandarine, nara i dunje. Proizvodi i liker otoka Pašmana u kojemu su sve aromatične biljke koje rastu na otoku, poput trna, fafarikule, smokve, rogača, divljeg nara, mente i, naravno, magunje.

Osim rakija i likera tu je i tradicionalni suhi kolač od magunja znakovitog imena Kotunjada. "Radi se zapravo o starinskom bombonu", kaže Rozalinda, u koji osim magunja ide još i bajam te krušne mrvice ili griz. Za Katunjadu su isto dobili oznaku HOP. No, masline i magunje nisu jedino s čime se bave pašmanski Banići.

Sredstva iz fonda ruralnog razvoja

U sklopu obrta Lanđin je i ribarstvo. Rozalinda i suprug Ivan love ribu i prodaju na otoku. Osim obrta imaju i OPG u sklopu kojega obrađuju gotovo 3 hektara zemlje. Svoje i unajmljene. Proizvode sve vrste povrća u plastenicima i na otvorenome. Od pomidora, krumpira, paprike, luka, kapule, krastvaca, dinja, lubenica i drugih presadnica. "Svake godine sadimo sve više i sve se proda. Što više sadimo to više prodajemo i to uglavnom turistima kojih je sve više na Pašmanu", govori Rozalinda, a da bi proširili asortiman i plastenike aplicirali su na mjeru 6.3.1. za mala gospodarstva i, prema privremenoj listi, odobreno im je 113.000 kuna.

"Taman za plastenike i malo jači motukultivator za povrćarstvo", kaže Rozalinda. Ona, uz masline, vinograd, magunje, povrtnjak i ribarenje skrbi i o 20 ovaca, koje daju meso i sir. Svi proizvodi OPG-a Banić kao i obrta "Lanđin" su ekološki "kako ih je Bog dao", iako službeno ne nose ekoznak. Nije ga, veli, ni tražila. Zanimljivo je da Rozalinda za svaku od spomenutih djelatnosti ima diplomu. Uz formalno ugostiteljsko obrazovanje završila je više tečajeva i škola za čak pet zvanja: ribar, ovčar, povrćar, ljekovito bilje i sirar. A uskoro završava i tečaj za maslinara koji organizira Savjetodavna služba Zadarske županije.

"Sve se može kad se hoće", poručuje Rozalinda. Štoviše, ona kaže da je privilegija živjeti sa svojom obitelji u suglasju s prirodom i od svoga rada. A to Rozalindi i njenima, kako reče kolegica Andrina Luić, jamči i ostanak na otoku jer, koliko god teško bilo, otok je njihova oaza i sigurnost.

Foto: Andrina Luić i arhiva Rozalinde Banić