• Svjetski dan hrane
  • 16.10.2014. 11:20

Ružno povrće - od otpada do konkurenta!

Biste li kupili kvrgave krumpire, čudnovate mrkve ili patlidžane koji ne liče na ništa s ovog svijeta? U Francuskoj su naučili da izgled - nije sve.

Foto: Intermarch
  • 790
  • 268
  • 0

Rečenica koja je obilježila Svjetski dan hrane na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku je: "Neka svaki dan bude svjetski dan borbe protiv bacanja hrane". Sastali su se struka i znanost, uz brojne internacionalne i domaće goste koji su nam dali uvid u temu koja se provlači kroz cijelu ovu godinu - koja je eto slučajno i neslužbeno, godina borbe protiv bacanja hrane. Od polja pa do stola.

Gubici i rasipanje hrane sve su očitiji problem u svijetu nesrazmjera, svijetu u kojem hrane ima dovoljno, ali je nepravilno i nepravedno raspoređena pa tako, dok neki gladuju, u razvijenim se zemljama trećina hrane baca i završava kao otpad. Samo se u EU baci 90 milijuna tona hrane godišnje.

Najviše gubimo hrane od žetve do prerade!

Ne ostvarujemo ni 50% mogućeg genetskog potencijala sorti i hibrida, a zaključeno je da je ipak najveći gubitak hrane u zemljama poput naše, upravo na polju! Dakle, od žetve do prerade. Zbog čega?

Obilježavanje Svjetskog dana hrane - PFOS

Ključni problemi koji se navode su kako povećati dostupnost hrane onima koji ju nemaju i kako odgovoriti od bacanja one koji ju imaju previše?

Razlog je zasad neidentificiran, ali se sumnja na lošu infrastrukturu i nedostatak znanja. Zvuči poznato. Koji točno dio procesa stvaranja proizvoda s dodanom vrijednosti nije organiziran? Ili možda bolje postaviti pitanje, koji je?

Koju ulogu ima FAO u smanjenju ovakvih gubitaka? Oni se služe pametnim izbjegavanjem odgovora i konkretnih rješenja, a ono što su nam znali reći je da urbanizacija, produžetak lanaca prehrane (uz to je potrebno to voće koje putuje milijunima kilometara i očuvati, konzervirati od propadanja uz upotrebu različitih umjetnih sredstava i kemikalija), integracija globalnog tržišta i rastući utjecaj privatnog sektora utječu na sve veće gubitke. I da, treba nam nova strategija za redukciju gubitka hrane. Toga se nismo sjetili. FAO je naime, još jedna organizacija u nizu koja ne radi svoj posao.

Mi smo svjesni pokretači promjena

Ono za što im možemo skinuti kapu je podizanje svijesti o utjecaju potrošača (koji prestaju biti pasivni promatrači već postaju pokretači promjena) na smanjenje biološkog otpada na odlagalištima. Globalne inicijative o gubicima hrane, čini se, ipak imaju odaziv. Think - Eat - Save.

Ono što je bitno napomenuti da nam je hrane sasvim dovoljno i da nemamo želju za njenim povećanjem. Trebamo samo reducirati njeno uništavanje, a to je puno lakši zadatak. Samo dvije, tri moždane vijuge. Nekima će trebati i više.

Javni sektor ima zadatak donijeti istraživanja i smjernice, a privatni mora provesti u djelo očuvanje hrane, i to kroz cijeli prehrambeni lanac. Gubici se događaju i na farmama, tijekom procesiranja, transporta, skladištenja, ali i na tržištu!

Zašto ne volite kvrgavi krumpir?

Zanimljivo je i da se u zemljama s visokim dohotkom, dakle onim razvijenijim, najviše baca korjenasto povrće (krumpir) te voće i povrće, i to se gubi najviše u distribuciji i potrošnji. Što mislite, zašto? Jeste li vidjeli standarde koji su donedavno bili nametnuti primjerice u EU, SAD-u za pojedino voće i povrće koje traži put do kupaca. Oblik, težina, veličina, boja. Sve te parametre treba zadovoljiti kako bi se ta hrana našla na policama trgovačkih lanaca. Čovjek 21. stoljeća je vizualni tip i on neće drugu klasu. Pa su onda ti isti pametni donositelji zakona shvatili da SVI ljudi žele samo najbolje za sebe. Prvu klasu. Što kad nestane prve klase? Što kad ostane druga, treća i deklasirana klasa? Ta klasa istrune na smetlištu.

Tako je zaključeno i da se žitaricama opskrbljujemo - pretjerano. 25% žitarica u visoko razvijenim zemljama završi na smeću.

Penali za Hrvatsku

Komunalni otpad s naglaskom na otpad iz hrane odlaže se u Hrvatskoj u milijunima tona. S obzirom kako ćemo, ako ovako nastavimo, plaćati kazne zbog lošeg ponašanja, primijetili smo i naznake pozitivnog trenda u Hrvata. Naime, u 2012. se u 10%-tnom iznosu s obzirom na prošlu godinu, količina biootpada na odlagalištima smanjila. Ako ćemo vjerovati statistici.

EU ne voli kada se biootpad baca, jer ima puno pametnije načine za njegovu iskoristivost. Do 2013. imali smo zadaću smanjiti količinu biootpada na 75%. Nismo uspjeli. Otpad od hrane zauzima jednu četvrtinu komunalnog otpada. Ali krećemo se, puževim korakom. Jedino što se kod nas uvelike iskorištava je jestivo biljno ulje iz restorana, i to za proizvodnju biodizela. Što je recimo, puno pametnije nego da se biodizel pravi od kukuruzne silaže, koja služi primarno kao hrana za stoku.

Tržište se značajno nameće u lancu hrane. Potražnja za hranom će do 2050. narasti za 70%. 70%! Jedan od osam stanovnika svijeta gladuje. 180 kg hrane se baca po glavi jednog Europljanina. Ne trebaju nam veliki kalkulatori kako bismo izračunali točan postotak, broj umirućih, gladnih. Treba nam samo da shvatimo da smo mi ti koji određuju u kakvom će svijetu živjeti. Ne sviđa ti se? Recikliraj. Ne bacaj hranu. Učini nešto korisno s ostacima koje ne pojedeš. Ne kupuj prevelike količine hrane. Toliko je jednostavno!

Deklasirano voće i povrće

Bacamo 20% mesa, 30% ribe, 30% žitarica, 45% voća i povrća, 45% korjenastog povrća.

Kupujmo neslavno/neprvoklasno voće, ili kako bi Francuzi rekli Les Fruits et Légumes Moches. Parola je to maloprodajne grupacije Intermarché, kojom je pokušala (i uspjela) utjecati na svijest potrošača, a ujedno i prodati viškove druge i treće klase voća i povrća koji su se inače bacali - i to uz 30% jeftiniju cijenu.

Kakvo je to uopće voće koje ne podliježe vizualnom standardu kupca? Pomislite li da je baš ružno? Ružno je samo percepcija koju prihvaćamo zdravo za gotovo. Ružno je koncept koji su nam prodali, kao i lijepo, privlačno i zdravo. Bolje. Sada se Francuzima prodaje druga strana priče. Baš ta, ružna. Priče koja je našim bakama sasvim normalna. Ali ljudima rođenim na kraju 20. i početku 21. stoljeća je ona potpuno nova. Ružno je novo lijepo. I tako u krug.

No, ipak smo došli do nečeg bitnog. Krumpir više ne mora biti savršeno okrugao. Baš kao što zemlja nije ravna ploča na leđima kornjače. Iako se radi o profitu i marketinškoj kampanji samo jedne tvrtke, ideja koju zastupa je istinita.

Uz promotivnu pripremu juha i sokova, u dva dana su u jednoj trgovini uspjeli prodati 1.200 kg voća. Tada su iskustvo prenijeli na cijeli lanac proizvodnih jedinica. Sada, francuski su potrošači ipak malo pametniji. Intermache je već davne 1995. prestao prodavati voće u klasama. Umjesto toga, povećala se prodaja lokalnog voća i povrća, a smanjilo se znatno bacanje hrane.

Apsurdna situacija na tržištu voća i povrća - skupo je, a većinu bacimo, dovela je do toga da EU više ne inzistira na standardima oblika i veličine, barem ne toliko. 13 milijuna ljudi sada zna da je ružno voće i povrće jednako dobro i slave njegovu (ne)savršenost, baš kao što bi trebali i mi. Kako je sustav vrijednosti u ovom svijetu izokrenut naopačke, čini se da je najljepše ipak u našem vlastitom vrtu.

Foto: Intermarché, Zorislav Kalazić (HAH)


Povezana biljna vrsta

Krumpir

Krumpir

Sinonim: krompir | Engleski naziv: Potato | Latinski naziv: Solanum tuberosum L.

Krumpir je višegodišnja zeljasta biljka. Potječe iz peruanskih Anda u kojima se uzgajao i prije 8 000 godina. U Europu su ga donijeli španjolski istraživači u 16. stoljeću i... Pročitaj više »

Tagovi

Intermache Inglorious fruits Svjetski dan hrane Klase Komunalni otpad Bacanje hrane Biootpad Biodizel Biljno ulje Kazne Žitarice Krumpir Distribucija Potrošnja FAO


Autorica

Ivana Nađ

Ivana Nađ

Ivana je urednica na Agroklub portalu. "Vaša uvjerenja ne čine vas boljom osobom. Djelovanje čini."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi