Rikola u plasteniku: Uzgoj, njega i zašto je uvijek na cijeni

Rikola (rikula, rokula, riga odnosno Eruca sativa, porodica Brassicaceae, kupusnjače) jednogodišnja je povrtnica iz mediteranskog područja. Cijenjena je zbog izraženog, pikantnog, pomalo orašastog okusa koji potječe od glukozinolata, istih spojeva koji daju oštrinu gorušici i hrenu. Listovi su duguljasti, urezani, svijetlozeleni do tamnozeleni, a mlad list je nježniji i blažeg okusa od starijeg.

Rikola je i hranjivo vrijedna. Bogata je vitaminom K, vitaminom C, provitaminom A i folatima, sadrži kalcij, željezo i kalij, a ima vrlo malo kalorija. Zato je omiljena u zdravoj prehrani.

Upotreba u kulinarstvu

Najčešće se jede svježa, kao salata ili dodatak salatama. Dobro se slaže sa:

• sirevima: parmezan, mozzarella, kozji sir, feta
• voćem i orašastim plodovima: kruška, smokva, nar, orasi, pinjoli
• mesom i suhomesnatim proizvodima: pršut, carpaccio, pečena piletina

Koristi se i u toplim jelima i pripremama. Na primjer na pizzi, stavlja se na kraju, tek nakon pečenja; u tjestenini i rižotu, dodaje se pred kraj kuhanja; u pestu, kao alternativa ili dopuna bosiljku; u sendvičima, wrapovima i burgerima te kao ukras uz ribu i meso s roštilja.

Jede se sirova jer termičkom obradom brzo gubi aromu i svježinu.

Tražena i cijenjena

Potražnja za rikolom stalno raste, a cijena joj je uglavnom stabilna. Tražena je u restoranima, pizzerijama i hotelima, kao i u trgovačkim lancima i kod kupaca koji žele zdravu hranu. Ciklus uzgoja je kratak, pa se na istoj površini može ostvariti više proizvodnih ciklusa godišnje

Evo pet vrsta začinskog bilja koje možete uzgajati zimi

Svježa je i kvarljiva, pa je domaći proizvođač koji isporučuje svježu robu u prednosti nad uvozom. Stalno se isporučuje, pa je kupci traže tijekom cijele sezone. Zbog toga je odlična kultura za plastenik, naročito u hladnijem dijelu godine, kad su drugi usjevi slabiji ili se ne uzgajaju.

Ne voli toplinu

Ovo je najvažnije što uzgajivač treba znati. Rikola je kultura hladnijeg dijela godine.

Pri visokim temperaturama i dugom danu brzo izbacuje cvjetnu stabljiku. List postaje gorak, grub i pretjerano ljut, a tržišna vrijednost pada. Zato se u plasteniku uzgaja u proljeće i jesen, a zimi uz osnovno zagrijavanje ili samo zaštitu od mraza. Ljeti je treba izbjegavati ili sijati uz zasjenjivanje i dobro provjetravanje.

Priprema tla i sjetva

Za uzgoj važno je osigurati rahlo, plodno i dobro drenirano tlo čija se pH vrijednost kreće u rasponu od 6 do 7, dok teža i zbijena tla treba popraviti dodavanjem organske tvari. Pri odabiru mjesta za sjetvu treba voditi računa o predkulturi, pa se rikola ne preporučuje sijati nakon drugih kupusnjača poput kupusa, cvjetače, brokule ili rotkvice kako bi se izbjegle zajedničke bolesti i štetnici.

Kada je riječ o gnojidbi, tlo se prije sjetve priprema uz dodatak zrelog stajnjaka ili komposta, budući da ova biljka ne zahtijeva velike količine hraniva, s posebnim oprezom kada je u pitanju dušik. Pretjerivanje s dušičnim gnojivima, posebno pred samu berbu, uzrokuje štetno nakupljanje nitrata u listovima, što predstavlja ozbiljan problem i za kvalitetu povrća i prema važećim propisima. Zato je bolje ne pretjerivati i ne gnojiti pred samu berbu.

Kupusni buhač štete čini i rikoli - kako napraviti eko sredstva za zaštitu?

Rikola se uglavnom direktno sije, jer slabo podnosi presađivanje, pri čemu se sjeme polaže na dubinu od 0,5 do 1 centimetar. Razmak između redova iznosi 15 do 20 centimetara, mada se kod gušće sjetve može smanjiti do 10 centimetara, dok se potrebna količina sjemena kreće između 1,5 i 2,5 grama po kvadratnom metru, ovisno od izabrane sorte i načina sjetve.

Ovisno o temperaturi tla, klijanje obično traje 4 do 10 dana, a kako bi se osigurala kontinuirana berba tijekom cijele sezone, preporučuje se obavljati sjetvu u više uzastopnih rokova, i to svakih 10 do 14 dana. Poslije sjetve tlo treba lagano utisnuti i odmah zaliti. Do nicanja držati tlo ravnomjerno vlažnim.

Njega i održavanje

Ima plitak korijen i treba ravnomjernu vlagu. Preporučuje se češće zalijevanje manjim količinama vode, po mogućnosti sistemom "kap po kap" ili sitnim prskanjem. Nedostatak vode daje ljut, žilav list i ubrzava cvjetane, a previuše vlage potiče bolesti.

U plasteniku je važno provjetravanje, pogotovo za sunčanih dana. Cilj je držati temperaturu ispod 20 - 22 °C. U proljeće i jesen to često znači otvorene bočne strane i vrata, a po potrebi mrežu za zasjenjivanje.

Raste sporo u prvim tjednima pa je korovi lako zagušuju. Treba je držati čistom ručnim plijevljenjem ili okopavanjem.

Bolesti i štetnici

Kada je riječ o zaštiti rukole od štetočina i bolesti, najveći izazov predstavljaju buhači (Phyllotreta spp.), koji izgrizanjem sitnih rupica na listovima mogu narušiti tržišnu vrijednost, uz redovan pregled pomoći može pokrivanje agrotekstilom ili mrežama protiv insekata. U uvjetima toplijeg i suhog vremena na biljci se javljaju lisne uši, dok se s druge strane pepelnica i plamenjača razvijaju u periodima visoke vlage praćene slabim provjetravanjem.

Pored toga, pretjerano vlaženje zemljišta i zbijeno tlo mogu dovesti do pojave truleži korijena i vrata korijena.

Kod lisnatog povrća s kratkom vegetacijom treba posebno paziti na karencu. Najbolja je preventiva dobro prozračivanje, plodored, zdrava sjemena i mreža protiv insekata.

Berba

Bere se kad list dostigne 10 - 15 cm visine, što je obično 30 - 45 dana poslije sjetve u hladnijem dijelu godine (u toplijem i do 20 - 25 dana).

Reže se škarama ili nožem ispod ili iznad prve prave lisne rozete, tako da biljka može ponovo potjerati. Od jedne sjetve moguća su 2 - 3 otkosa, a kvaliteta je najbolja kod prvog i drugog.

Bere se ujutro, dok je list svjež i čvrst. Odmah se hladi i pakira u kutije ili vrećice, jer brzo vene. Rukolu treba čuvati na 0 - 4 °C, a rok trajanja je kratak, najviše nekoliko dana.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor