• Uzgoj paprike
  • 23.12.2018. 10:30

Proizvodnja paprike u plasteniku - od sjemena do ploda

Ova proizvodnja je kompleksan posao, ali promocijom domaće proizvodnje  i davanjem značaja ovoj kulturi, te podizanjem svijesti potrošača, moglo bi se puno više postići i proizvesti u odnosu kako je to sada, piše dipl. ing. poljoprivrede Živko Šašić.

Foto: Bigstockphoto/Dan Grytsku
  • 1.176
  • 77
  • 0

Proizvodnja paprike moguća je cijelu godinu, a takve su i potrebe za ovom neizostavnom namirnicom u prehrani. Odgovaraju joj naši klimatski uvjeti, te je samim tim jedna od kultura kojoj se treba pristupiti s posebnom pažnjom.

Ova proizvodnja je kompleksan posao, ali promocijom domaće proizvodnje  i davanjem značaja ovoj kulturi, te podizanjem svijesti potrošača, moglo bi se puno više postići i proizvesti u odnosu kako je to sada, piše dipl. ing. poljoprivrede Živko Šašić. 

Proizvodnja presadnica

Proizvodnja presadnica se odvija u plastenicima s dvoslojnim ili troslojnim folijama koji se dodatno zagrijavaju. Zagrijavanje je pomoću peći na čvrsto gorivo ili električnih prostirki i grijalica. Proizvodnja počinje odabirom hibrida, supstrata i načina sadnje. Najčešće uzgajani hibridi babure su: Vedrana, Bibika, Barbi, Bagoli, Blondi i drugi. Najveći potencijal rodnosti ima hibrid Vedrana, međutim zbog boje ploda (zeleno – žuta) ima slabiju potražnju na tržištu. Način sadnje može biti s pikiranjem rasada ili bez pikiranja.

Kod uzgoja s pikiranjem vrijeme sjetve je nešto ranije u odnosu na uzgoj bez pikiranja, a sama proizvodnja skuplja i zahtjevnija u pogledu dodatnih radnih dana za pikiranje.

Kod ovog sustava sjetva počinje krajem siječnja u saća od stiropora (najčešće sa 104 otvora) u sjetveni supstrat.

Pikiranje rasada se obavlja u fazi dva razvijena lista, pikira se u plastične čaše promjera 7 ili 9 centimetara. Nakon 50 do 55 dana rasad je spreman za presađivanje u plastenik. Idealna presanica za presađivanje je veličine 8 do 10 razvijenih listova.

Kod sistema uzgoja bez pikiranje sjetva počinje u prvoj dekadi februara. Sjetva se obavlja u saća od stiropora sa 40 otvora gdje rasad bude sve do momenta presađivanja u plastenik. Prednost u odnosu na prvi  sistem je što zahtjeva manji broj radnih dana, manje supstrata, lakša  je i brža proizvodnja i jednostavnije presađivanje.

Zalijevanje i gnojidba presadnica

Kod oba sustava vrijedi ista njega rasada. Prvo zalijevanje se obavlja odmah poslije sadnje. Radi bržeg klijanja zalijevanje treba obaviti toplom vodom temperature 30 do 40 stupnjeva Celzijusovih. Intervali zalijevanja se usklađuju s potrebama biljke, a norme zalijevanja se povećavaju po fazama razvoja. 

Zalijevanje se može obavljati ručno (kantama) ili uz pomoć orošavanja. Gnojidba po potrebi NPK gnojivima formulacije 1:1:1 (jednom ili dva puta tijekom proizvodnje). Izvodi se osnovna zaštita rasada bakarnim preparatima, zatim se prati stanje rasada i po potrebi tretiranje fungicidima i insekticidima. 

Česta je pojava polijeganja rasada, a do ove pojave može doći zbog nekoliko razloga. Prvenstveno zbog prekomjerne vlage, slabog provjetravanja i u nekim slučajevima zaraženog supstrata. Zato se preporučuje dezinfekcija plastenika i opreme prije početka sezone. 

Dva načina grijanja plastenika

Grijanje plastenika se može obavljati na dva načina: pomoću peći na čvrsto gorivo ili pomoću grijalica i prostirki na električnu energiju. Kod oba sustava najbolja temperatura za klijanje i nicanje je od 26 do 30 stupnjeva Celzijusovih po danu, odnosno od 22 do 25 stupnjeva po noći. Temperature se smanjuju ovisno od faze razvoja nasada, tako da, u fazi do petog lista dnevna i noćna temperatura ja za 6 do 8 stupneva manja u odnosu na početnu. Dok u fazi 8 listova dnevne i noćne temperature za manje za oko 10 stupnjeva Celzijusovih u odnosu na početne. 

Bitna je i faza očvršćivanja presadnica koje se odvija od 7 do 10 dana prije presađivanja u plastenik. U ovoj fazi se prestaje s dodatnim zagrijavanjem i rasad se prilagođava stvarnim dnevnim i noćnim temperaturama.

Osnovna i dodatna obrada

Pod osnovnom obradom podrazumijeva se duboko oranje ili podrivanje. Stvaranje dubljeg rastresitog sloja je jako bitno jer glavna masa korijenovog sustava paprike se nalazi na dubini oko 30 centimetara. Prije same osnovne obrade obavi se rasturanje stajskog i rasipanje mineralnog gnojiva u količini od 35 do 45 tona po hektaru, odnosno od 400 do 500 kilograma po hektaru formulacije 1:2:3. Ovo se preporučene količine, a stvarne količine koje će se primijeniti najbolje je prilagoditi prema prethodno obavljenoj analizi zemljišta i na osnovu očekivanih prinosa u toku vegetacije.

Poslije gnojdbe ide zaoravanje, pa se zatim pristupa dodatnoj obradi koja se sastoji iz jednog ili dva prolaza sjetvo – spremačem zbog ravnanja zemljišta. Daljnja dodatna obrada se nastavlja frezom (ručnom ili traktorskom) dok se ne postigne mrvičasta struktura zemljišta veličine frakcija od 0,5 do 5 mm.

Priprema zemljišta i presadnica

Priprema prije sadnje obuhvaća prvo pripremu samog zemljišta, zatim pripremu rasada. Kod pripreme zemljišta, ako je potrebno, obavi se dodatno ravnanje bankova zatim postavljanje sustava za navodnjavanje i malč folije. Kod sustava za navodnjavanje najčešće se koristi kap po kap i crna malč folija. Međutim najbolja  je crno – bijela malč folija i to iz dva razloga:

Prvi razlog je što sa svojom bijelom stranom okrenutom prema Suncu reflektira onoliko svjelosti koliko je potrebno pa ne dolazi do pregrijavanja posebice u periodu srpanj-kolovoz.
Drugi razlog je što njena crna strana koje je okrenuta prema zemljištu značajno sprječava isparavanje, pa se samim tim i znatno duže zadržava vlaga.

Poslije ovih radnji pristupa se obilježavanju rednog i međurednog prostora. Obilježavanje se obavlja strojem konstruiranim specijalno za ovu namjenu

Kod pripreme rasada se obavi kupljenje čaša (ako je pikirani rasad) ili kupljenja saća, zatim potapanje u otopinu vode i gnojiva formulacije 1:4:1 u količini od 1 do 2 kilograma u 1000 litara vode zbog boljeg ukorjenjivanja.

Pravilno presađivanje

Presađivanje se obavlja ručno na već pripremljenoj površini. Obilježena malč folija se buši pomoću alata i prave se otvori (rupe) u koje se sadi paprika. Prilikom vađenja rasada iz čaša ili saća poželjno je zemlju koja drži korijen malo rastresti da bi se korijen što bolje razgranao u zemljištu. Pravljenje otvora za sadnju može se obaviti na dva načina: vađenjem dijela zemlje i utiskivanjem zemlje. Sistem s vađenjem zemlje je dosta sporiji od sustava s utiskivanjem, međutim oba sustava imaju svoje prednosti i mane.

Proizvodnja presadnica paprike ima svoje zahtjeve

Sadnja se obavlja ručno u već pripremljene otvore (rupe) na malč foliji. Međuredni razmak je od 35 do 45 cm, a redni od 25 do 35 cm dok je dubina sadnje oko 10 cm. Redni razmak prvenstvreno ovisi od sustava uzgoja i konstrukcije plastenika (ima li bočno provjetravanje ili ne). Vrijeme sadnje za ranu proizvodnju, bez dodatnog zagrijavanja, je od kraja ožujka do prve polovice travnja dok je vrijeme za kasnu proizvodnju od polovice svibnja do početka lipnja. Kod presađivanja za kasnu proizvodnju treba izbjegavati periode dana s najvišom temperaturom. Najbolje vrijeme za sadnju su rani jutarnji i kasni popodnevni sati.

Navodnjavanje paprike

Najbolje je održavati PVK na 60% do 70 %. Prvo navodnjavanje se obavlja odmah poslije presađivanja rasada. Paprika ima slabo razvijen korijenov sustav a veliku nadzemnu masu tako da joj je potrebno dosta vode. Intervali i norme zalijevanja se povećavaju s fazama razvoja biljke. Najviše vode je potrebno u periodu punog plodonošenje, a to je srpanj i kolovoz. Ujedno ovi mjeseci su i najtopliji pa je evapotranspiracija najveća. Eventualni nedostatak vode se odmah može primijetiti na plodu paprike jer sam plod sadrži od 80% do 90% vode. 

Za suvremeniju proizvodnju trebalo bi koristiti mjerne instrumente prije svega tenziometre koji očitavaju vlažnost zemljišta i pomoću kojih se može odrediti trenutak navodnjavanja. Pored ovog instrumenta najčešće se koristi i EC metar koji mjeri električnu provodljivost otopine, a čije je vrijednost za papriku od 1,1 do 1,3 mS/cm. Jako je važno da se ova vrijednost održava u njenim idealnim granicama zbog maksimalnog usvajanja hranjiva. Pored mjerenja same otopine, potrebno je i obaviti mjerenje otopine u zemljištu kad se završi navodnjavanje pomoću ekstraktora. Često se zna dogoditi da norma navodnjavanja bude prevelika pa otopina ima vrijedost daleko manju od idealne. O svim ovim parametrima treba voditi računa jer oni sami utječu da cijena koštanja bude manja ili veća.

Vrijeme i količina prihrane u tri faze razvoja

Vrijeme i količina prihrane se obavlja u skladu s fazama razvoja biljke, pa se te količine mogu kretati od 0,5 grama do 3 grama po biljci tjedno.

Prva faza razvoja – mjesec dana od presađivanja, prihrana jednom tjedno formulacijom 1:3:1 ili 1:4:1 u količini do 25 kg/ha/tjedno.

Druga faza – od mjesec dana starosti do zametanja prvih plodova, prihrana dva puta tjedno formulacijom 1:1:1 do 25 kg/ha/tjedno.

Treća faza je faza razvoja od berbe prvih plodova pa do kraja vegetacije. U ovoj fazi prihrana se obavi dva do tri puta tjedno (nekad i češće s manjim količinama) s formulacijom 2:1:4 ili 2:2:4 u količini od 25 do 40 kg/ha/tjedno. Za vrijeme intezivnog branja moguće je obaviti promjenu formulacije u čisto kalijevo gnojivo radi postizanja što većeg prinosa. Svakih 7 do 10 dana prilikom navodnjavanja treba obaviti gnojidbu kalcijem radi sprječavanja pojave suhe truleži.

Zaštita i njega

Najvažnije od svega je proizvesti zdrave presadnice. Prva zaštita je već obavljena u fazi proizvodnje rasada. Sljedeća zaštita se radi po potrebi insekticidima i fungicidima, a prije svega treba obratiti pažnju na pojavu tripsa. Preventivna tretiranja treba obaviti svakih 10-ak dana, međutim najbolji način je postavljanje samoljepljivih žutih ploča za praćenje brojnosti. S tretiranjem treba početi kada broj insekata prelazi prag ekonomske štetnosti. Broj ploča ovisi od površine plastenika, a orijentacijski iznosi od 10 do 15 ploča na 500 metara kvadratnih raspoređenih po čitavoj površini plastenika. 

Vrijeme i količina prihrane se obavlja u skladu sa fazama razvoja biljke, pa se te količine mogu kretati od 0,5 grama do 3 grama po biljci tjedno.

Da bi se smanjila mogućnost ulaska kukaca u plastenik poželjno je na otvorima postaviti anti – insekticid mrežu, koja ima dvojaku funkciju. Prvo da sprječava ulazak nepoželjnih insekata, a druga da sprječava izlazak već postojećih koji se nalaze u plasteniku. Postojeći koji se nalaze mogu biti korisni i štetni, štetne nastojimo eliminirati, a korisne zadržati. Isto tako obrada ispred otvora plastenika ima vrlo važnu ulogu u smanjenju brojnosti insekata.

Provjetravati i zasjenjivati plastenik

U najtoplijem dijelu godine (srpanj-kolovoz) pored svakodnevnog provjetravanja plastenika trebalo bi obaviti i zasjenjivanje istih. Postoji mogućnost bojanja folije (najlona) specijalnim bojama koje propuštaju određen spektar svjetlosti, međutim najviše u praksi se primjenjuje zasjenjivanje vapnom ili jupolom. Kod ovog načina zasjenjivanja treba biti oprezan da krajnji postotak zasjenjivanja ne bude veliki. Zasjenjivanje bi se trebalo kretati od 30% do 40 % (idealno 35 %). 

Zasjenjivanje pomoću mreža je skuplja metoda zato što je potreban veći početni kapital, ali dugoročno je ovo najisplativija metoda. Ovim načinom dobijemo točan postotak zasjenjivanja koji želimo, a vijek trajanja je dug uz pravilno korištenje i skladištenje nakon upotrebe.

Tri uzgojna oblika

Što se tiče uzgojnog oblika postoji par načina. Najčešći i najjednostavniji uzgojni oblik je uz drvenu ili metalnu potporu bez ikakve obrade same biljke. Kod ovog načina broj plodova je vrlo veliki tako da dobivamo dosta sitnije plodove koji sporo napreduju (prvenstveno zbog njihove brojnosti). Kod ovog načina preporučena gustoća reda je od 33 cm do 40 cm. 

Sljedeći način uzgoja je isto uzgojni oblik uz drvenu ili metalnu potporu ali s dodatnom obradom biljke. Pod terminom dodatne obrade biljke podrazumijeva se pinciranje (zalamanje, odstranjivanje) unutrašnjih zaperaka i prorjeđivanje plodova. Ovim načinom postiženo da na svakoj razini rasta imamo od 4 do 6 plodova koji su iste težine i koji u isto vrijeme dolaze za branje. Ovaj način zahtjeva više radnih dana, međutim dobivamo plodove koji su krupni i zdravi, a samim tim povećavamo i potencijal rodnosti same biljke. Kod ovog načina sadnje preporučena redna gustoća je oko 30 cm. Kod navedena dva uzgojna oblika pored vertikalnih potpora obavi se  od 4 do 6 horizontalnih vezanja polietirenskih vlaknima (vezivo za baliranje, najbolji je  TIP 1200).

Način uzgoja u špalirnom sustavu je dosta praktičniji od gore navedenih. Kod ovog načina radi se pinciranje biljke na dvije rodne grane koje se omotavaju oko potpore koja je u ovom slučaju vezivo za baliranje. Pinciranje i omotavanje se obavi svakih 8 do 10 dana ovisno od inteziteta rasta biljke. Kod ovog načina dobivamo preko 80% plodova u prvoj klasi, povećava se rodni potencijal biljke, postiže se veći broj branja u vegetaciji i smanjuje se količina prihrane i zaštite. Preporučena redna gustoća sadnje za ovaj sustav je od 25 cm do 30 cm. 

Kod sva tri navedena sustava za raniji početak plodonošenja preporučuje se uklanjanje cvjetova u prvom grananju. Pored ovih, postoje i suvremeni sustavi kod kojih se proizvodnje obavlja na supstratu (perlit, treset, kamena vuna i dr.) bez dodira sa zemljom. Ovi sustavi zahtijevaju visoko razvijenu tehnologiju kako samih zaštićenih prostora tako i opreme koja upravlja proizvodnjom.

Branje i pakiranje

Prvo branje  plodova se obavlja od 45 do 55 dana od dana presađivanja u plastenik. Ovaj vremenski period može biti duži ili kraći i ovisi od vremena i uvjeta presađivanja. Branje plodova se obavlja ručno u plastične kante ili neke druge posude, a mora se voditi računa da ne dolazi do oštećenja plodova prilikom branja kao ni oštećenja same biljke. 

Najbolje vrijeme za branje je rano ujutro kad su plodovi najsvježiji a temperatura zraka najniža. Poslije prvog branja naredna dva do tri se obavljaju u intervalima od 12 do 15 dana, a u periodu intenzivnog plodonošenja branje se obavlja svakih 8 do 10 dana. Poslije branja ide klasifikacija i pakiranje plodova. 

Ambalaža za pakiranje je različita i ovisi od zahtjeva tržišta i samih kupaca. Pakiranje je najčešće u kartonske kutije prosječne težine od 15 do 20 kg. Ovako pakiranu papriku najbolje je odmah plasirati na tržište jer su tad gubici najmanji.


Povezana biljna vrsta

Paprika

Paprika

Sinonim: - | Engleski naziv: Sweet pepper | Latinski naziv: Capsicum annuum L.

Paprika je cijenjena zbog visokog sadržaja vitamina (posebno C), zatim šećera, bjelančevina, mineralnih soli i dr. Koristi se tijekom cijele godine, u svježem stanju, i u... Pročitaj više »

Tagovi

Paprika Uzgoj paprike Rasad Uzgoj u plasteniku Navodnjavanje Prihrana Obrada tla


Autorica

Maja Celing Celić

Maja Celing Celić

Maja je profesorica hrvatskog jezika i književnosti s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Također je hobi vrtlarica te urednica Agrokluba.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi