Povrća je uvijek previše pa ga poklanjaju susjedima, prijateljima i rodbini
Požežani Ivana i Petar Marinić oduvijek su imali svoj povrtnjak, iako žive u gradu. Prije pet godina u njemu su postavili mali plastenik veličine 7,5 x 4 metra.
- Glavni motiv bio nam je da u ovom globalnom svijetu imamo povrće koje je zdravo uzgojeno, bez umjetnih gnojiva i bez ikakvog prskanja, te da dobijemo povrće ranije nego što bismo ga imali na otvorenom, odnosno u vrijeme kada je ono najskuplje. Ovo naše povrće, za razliku od onog u supermarketima koje samo lijepo izgleda, uvijek je svježe, ima pravi okus i miris - objašnjava Petar Marinić.
Iako je za njihovu obitelj od sedam članova površina plastenika veća nego što im je potrebno, drago im je što svoje rano povrće mogu poklanjati prijateljima, susjedima i rodbini. Željeznu konstrukciju za plastenik Petar je kupio gotovu, za 500 kuna, od čovjeka koji ju je sam napravio.
- Prošle godine svi iz obitelji kad su išli na more nisu morali kupovati ništa od povrća, sve su ponijeli iz našeg plastenika i povrtnjaka - ističe gospođa Ivana, dodajući da su zadovoljni onim što im plastenik nudi, ali s druge strane znaju da je to i obveza.
Plastenik se mora svako jutro prozračiti te još tijekom dana nekoliko puta, povrće treba navodnjavati, a kako u njemu sve brže raste, povrće treba redovito vezati, podrezivati i kidati zaperke.
- Kako je u plasteniku sve bujnije, treba paziti da se povrće ne posadi pregusto. Mora se ostaviti malo veći razmak nego kad se sadi na otvorenom - upozorava Ivana.
Nakon što su u kasnu jesen sve pobrali iz plastenika, pognojili gnojem iz vlastitog kompostišta te obavili štihanje, posadili su špinat i matovilac, a u kasnu zimu salatu i luk. Nakon toga počela je sadnja krastavaca, paprike i rajčice.
- Zahvaljujući plasteniku povrća imamo do kasne jeseni, a pretprošle godine smo salatu imali do Božića - kaže Petar, koji posebno hvali punicu jer im često pomaže. Smatra da je taj posao koristan ne samo zbog zdravog povrća nego i zato što se svi skupa osjećaju korisno i što odlaskom u mirovinu imaju nešto što ih može zaokupiti. Nekad im se priključe i unuci, od kojih jedan ide u peti, a drugi u osmi razred. Tu nauče nešto korisno, a osim toga manje budu uz računalo.
Za plastenik iz kojeg se opskrbljuje cijela obitelj, a uvijek ostane i za dijeljenje, obitelj Marinić sama proizvodi i kompost. A kako krenuti?
- Za jednu četveročlanu obitelj dovoljan je plastenik površine od 20 do 30 četvornih metara. Konstrukciju ljudi uglavnom naprave sami od željeznih cijevi, a foliju kupe u trgovini. Oni koji se odluče za uzgoj u plasteniku moraju znati da je povrću potrebno osigurati vodu, ili redovnim zalijevanjem ili navodnjavanjem. Kupiti se može i sustav za navodnjavanje malih površina koji se spoji na bunar ili vodovod - ističe Tomislav Pojer, poljoprivredni savjetnik u požeškoj podružnici Poljoprivredno-savjetodavne službe.
Autor: Ljiljana Marić
Izvori
Tagovi