Poljoprivredna zadruga Obnova Trogir

Osnovana daleke 1907. godine, bila je nezaobilazan čimbenik u razvoju i kreditiranju poljoprivredne proizvodnje trogirskog područja, pa i šire. Već u to vrijeme organizirala je stručna predavanja i vršila edukaciju težaka za što kvalitetniju proizvodnju povrtlarskih kultura, uzgoja vinograda i maslinika. Niz godina vršila je uzgoj povrća i cvijeća na vlastitim površinama, a onda se polako počela transformirati u trgovačku tvrtku koja se sve više bavila trgovinom nego primarnom proizvodnjom. Ta pogrešna orijentacija i i galopirajuća inflacija koja je nastupila devedesetih godina dovela je zadrugu do ruba propasti.

Kulminacija krize nastupila je 1994 godine kada je zbog velikih dugovanja i čekanja donošenja novog Zakona o zadrugama prestala postojati. Dolaskom na čelo Zadruge, gospodina Ivačić Petra, situacija se polako počela mijenjati. Da bi isplivao iz postojeće krize, trebalo je što hitnije podmiriti dugovanja. To je bilo jedino moguće prodajom osnovnih sredstava, pa je izvršena prodaja trgovačkih prostora. Petnaest mjeseci zadruga se poput feniksa ponovo rađala iz sopstvenog pepela i započela lagan put ka revitalizaciji. Odričući se i vlastite plaće, dvadesetak entuzijasta na čelu s Petrom, započinje proizvodnju na vlastitim površinama i okupljati kooperante.

Stidljivo se počela uključivati u distribuciju na domaće tržište, poglavito u Zagreb putem tvrtke Žitnjak, zatim u Karlovac, Varaždin i tako dalje. U vrijeme kada se zadrugarstvo promovira kao najbolji način udruživanja poljoprivrednika, bilo je interesantno čuti mišljenje upravnika Petra Ivačića, koji je prošao sve faze borbe za opstanak na trnovitom putu hrvatskog agrara. Tom prilikom on je rekao "Da ovo je jedna od najstarijih poljoprivrednih zadruga u Dalmaciji, a vjerojatno i jedina zadruga za proizvodnju povrtlarskih kultura u Hrvatskoj. Činjenica je da bi se moglo proizvoditi dovoljne količine zdravog povrća ali za to su potrebne određene pretpostavke. Prvo parcele su jako usitnjene i na njima nije moguće organizirati veću proizvodnju. Plastenici u kojima smo sada stari su preko 20 godina i nisu više u takvoj funkciji potrebnoj za suvremenu proizvodnju. Trenutno zadruga raspolaže s oko 5 hektara veoma kvalitetne zemlje. 1997 godine prilikom spašavanja zadruge donekle smo ih obnovili ali to je bilo samo privremenog karaktera.

Kada bi nas država potakla kvalitetnim kreditima i pravilnim poticajnim sredstvima, moglo bi se nešto napraviti, ali se onda pojavljuje novi problem. Lokalna samouprava proglašava područje građevinskom zonom i kada bi i htjeli proširiti poslovanje i povećati broj plastenika, ne možemo dobiti dozvolu. Velik problem je i neorganizirano tržište u kome sve više cvjeta siva ekonomija sa kojom se nemoguće nositi. U Hrvatskoj postoje dobri zakonski propisi samo bi ih trebalo dosljedno poštivati. Za sada, to se ne radi i svatko radi što ga je volja. U koliko se to tako nastavi , egzistencija zadruge doći će u pitanje a to sada pred ulaskom u EU nikome ne koristi. Nama i nije veliki problem prodati robu, ali su rokovi plaćanja takvi da jednostavno nismo u stanju organizirati novu proizvodnju, a niti podmiriti zakonske obveze. Porezni sustav je temelj svake zapadne demokracije i on se treba poštivati.

Potrebno je da zakonske službe moraju sankcionirati sve ono što odskače od propisa. Ukoliko se ne bude poštivao porezni sustav i zakonski rokovi propast će oni koji hrane državu. Zadruga tijekom ljeta snabdjeva poslovne partnere u turizmu jer ih direktno snabdjevamo kvalitetnom hranom, a i danas kada kreće nova turistička sezona još uvijek nam pojedinci duguju veće svote koje nas jednostavko paraliziraju. Dalmatinski težaci nisu naučili moljakati i plakati za pomoć ali na ovaj način jednostavno ne znamo što dalje činiti. Ako želi država da se zadrugarstvo održi, mora doista poduzeti sve mjere da se to provede u djelo. Da se priđe okrupnjavanju parcela kroz udruživanje i da se stvore svi preduvjeti predviđeni zakonom.