Paprika u plasteniku - kako je navodnjavati, prihranjivati i zaštititi

Prateći vremensku prognozu za naredni period, jedna od obaveznih mjera je zasjenjivanje plastenika, ako proizvođači to već nisu učinili. Zasjenjivanje može biti pomoću mreža ili krečenjem. 

Zasjenjivanjem plastenika spriječite ožegotine na plodovima biljaka

Za zasjenjivanje pomoću mreža koriste se zelene mreže čiji je postotak zasjenjivanja od 30 do 40%. Kod sustava krečenja najbolje je koristiti jupol (bijeli) jer je otporniji. Razrijeđeni jupol bi trebalo pomoću kanti za tretiranje (prskanje) ravnomjerno nanijeti po cijeloj površini plastenika. Ovakvo jedno nanošenje bi trebalo biti dovoljno za cijelu sezonu. Isto tako, krečenje je dosta jeftiniji sustav od mreža za zasjenjivanje, međutim ako se mreže pravilno koriste i skladište njihov vijek trajanja je nekoliko godina.

U kolovozu više navodnjavati 

Paprika ima slabo razvijen korijenov sustav, a veliku nadzemnu masu tako da joj je potrebno dosta vode. Najbolje je održavati PVK na 60% do 70 %. Intervali i norme navodnjavanja se povećavaju a fazama razvoja biljke. Najviše vode je potrebno u periodu punog plodonošenje, a to je srpanj i kolovoz, tada intervali navodnjavanja iznose od 4 do 5 puta tjedno. Eventualni nedostatak vode se odmah može primijetiti na plodu paprike jer sam plod sadrži od 80 do 90 posto vode. 

Za suvremeniju proizvodnju trebalo bi koristiti mjerne instrumente prije svega tenziometre koji očitavaju vlažnost zemljišta i pomoću kojih se može odrediti trenutak navodnjavanja. Pored ovog instrumenta najčešće se koristi i EC metar koji mjeri električnu provodljivost otopine, a čija je vrijednost za papriku od 1,1 do 1,3 mS/cm. Jako je važno da se ova vrijednost održava u njenim idealnim granicama zbog maksimalnog usvajanja hranjiva. 

Pored mjerenja same otopine, potrebno je i obaviti mjerenje otopine u zemljištu kad se završi navodnjavanje pomoću ekstraktora. Često se zna dogoditi da norma navodnjavanja bude prevelika pa otopina ima vrijedost daleko manju od idealne. O svim ovim parametrima treba voditi računa jer oni sami utječu da cijena koštanja bude manja ili veća. Vrijeme i količina prihrane se obavlja u skladu s fazama razvoja biljke, pa se te količine mogu kretati od 0,5 grama do 3 grama po biljci tjedno ovisno od faze razvoja.

Tri faze prihrane paprike 

Prva faza razvoja – mjesec dana od presađivanja, obavlja se prihrana jednom tjedno formulacijom 1:3:1 ili 1:4:1 u količini do 25 kilograma po hektaru tjedno.

Druga faza – od mjesec dana starosti do zametanja prvih plodova, ide prihrana dva puta tjedno formulacijom 1:1:1 u količini do 25 kilograma po hektaru tjedno.

Treća faza je faza razvoja od berbe prvih plodova pa do kraja vegetacije. U ovoj fazi prihrana se vrši dva do tri puta tjedno (nekad i češće s manjim količinama) s formulacijom 2:1:4 ili 2:2:4 u količini od 25 do 40 kilograma po hektaru tjedno. Za vrijeme intenzivnog branja moguće je obaviti promjenu formulacije u čisto kalijevo gnojivo radi postizanja što većeg prinosa. Svakih 7 do 10 dana prilikom navodnjavanja treba gnojiti kalcijem radi sprječavanja pojave suhe truleži u količini od 2 grama po biljci.

Zaštita paprike od kukaca 

Zaštita paprike ogleda se prije svega u plodoredu, praćenju i preventivnom tretiranju. Praćenje pojave štetih kukaca vrši se pomoću ljepljivih traka/ploča ili klopki i na osnovu procjene stanja određuje se vrijeme tretiranja. 

Za praćenje brojnosti insekata kalifornijskog tripsa koriste se plave ljepljive ploče, a za praćenje brojnosti lisnih uši žute ljepljive ploče. Brojanje se treba obavljati jednom do dva puta tjedno, a tretiranje počinje kada broj insekata prijeđe kritičnu točku tj. ekonomski prag štetnosti. 

Kako proizvesti kvalitetne presadnice paprike?

Da bi se smanjila mogućnost ulaska kukaca u plastenik poželjno je na otvorima postaviti mrežu koja ima dvojaku funkciju. Prvo da sprječava ulazak nepoželjnih insekata, a druga da sprječava izlazak već postojećih koji se nalaze u plasteniku. Isto tako obrada ispred otvora plastenika ima veoma važnu ulogu u smanjenju brojnosti insekata.

Neke od najvažnijih bolesti paprike 

Kalifornijski trips – tretiranje se vrši insekticidom na bazi: abamektina, tiametoksama, piretroida. Poželjno je da se prilikom svakog tretiranja mijenjaju aktivne tvari da insekti ne bi razvili otpornost. Kalifornijski trips je najzastupljeniji u plastenicima i može ga biti od 10 do 15 generacija tijekom godine. Napada cvjetove, mlade listove i oplođene plodove ostavljajući po njima crne linije (u obliku šara).

Plamenjača – tretiranje se vrši fungicidima na bazi: metalaksila ili mankozeba. Iako plemenjača u plasteniku nije često zastupljena trebalo bi pratiti stanje i preventivno djelovati da ne bi došlo do infekcije.

Siva trulež – tretiranje se vrši fungicidima na bazi: pirimetanila, boskalida, fludioksonila. Patogen napada plodove paprike kod kojih se stvara trulež. Do ove pojave može doći ako nemamo izbalansiranu ishranu, ako je slabo provjetravanje, slaba osvijetljenost itd.

Lisne uši – tretiranje se vrši fungicidima na bazi: deltametrina, tiakloprida. Tijekom jedne vegetacije može biti više generacija, pa je potrebno praćenje stanja i preventivno tretiranje. Lisne uši su prenositelji virusa, pa je potrebno obratiti pažnju i vršiti pravovremeno tretiranje.

Protiv biljnih uši borite se s češnjakom, čili paprikom, sapunom...

Ovo su neke od najčešćih bolesti u plastenicima na koje treba obratiti najviše pažnje. Uvijek je potrebno odrediti točnu količinu zaštitnog sredstva.

Autor: Živko Šašić, Savjetodavna RS