Palika Bajči povrće uzgaja 30 godina, s tržnice se uvijek vraća praznih gajbi

Palika Bajči 30 godina odlazi na isto radno mjesto, za štand na donjogradskoj tržnici u Osijeku. Tamo ga poznaju svi. Kući se uvijek vraća praznih gajbi. I ljeti, i zimi. Ovaj povrtlar iz Hrastina nedaleko Osijeka nastavio je, reći će, djelomičnu obiteljsku tradiciju. Za vrijeme Domovinskog rata obitelj se preselila iz Vojvodine s druge strane Dunava. Tu je i začetak njegova obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva.

"Roditelji su mi se uz posao bavili i povrtlarstvom, ali i djed i baka. Može se reći da je sada već riječ o nekoj obiteljskoj tradiciji. Za vrijeme rata stigli smo u Slavoniju, a kako nitko nije imao posla, odlučili smo iznajmiti komad zemlje. Tako je sve počelo. Uzgojili smo hranu, prodali, došli do novca, i dalje se sve nastavilo", govori Palika Bajči iz Hrastina kako se našao među voćem i povrćem. 

Sada obrađuju oko hektar zemlje, okućnicu i susjedovu zemlju. Imaju plastenike, ali dio proizvodnje povrća je i ispod otvorenog neba. Kod Bajčijevih ima svega, paprike, rajčice, krastavaca, tikvica, patlidžana, dinja, lubenica, začinske paprike, jagoda, kupina... Uzgajaju i kupus za kiseljenje, imaju i cvjetače kao i rajčica za kuhanje.

"Nekako smo i proizvodnju isplanirali tako da tijekom cijele godine nešto imamo za prodaju, od početka sezone do kraja. Najviše bude paprike i rajčice. Nečega imamo manje, tek da ih imamo u ponudi dok kupusa uzgajamo, recimo, više", otkriva nam svoju povrtlarsku strategiju.

Katastrofalna godina za proizvođače 

Ne zna kako bi sve uspjelo da nemaju navodnjavanja. Posebice u sušnim godinama, kao što je ova. "Bez vode više nema proizvodnje", sažima kratko." Ova godina je katastrofa. Suša je ogromna bez obzira što biljke polijevamo, one jako trpe tu vrućinu. Ima i jako puno štetnika jer je zima bila blaga. Štetnici se nisu uništili, svi su prezimili, i sada imamo dosta problema s njima", govori.
Iako su sve cijene skočile zbog pandemije, rata u Ukrajini, na njegovu štandu, inflacije gotovo i nema.

"Cijene su nam prvo bile malo veće, pa su polako padale, ali se sada sve prodaje po cijenama kao prošle godine. Rekli bismo da radimo u minusu jer smo sve skuplje platili i plaćamo", opisuje Palika navodeći da ne može reći da je urod manji, možda dinje ove godine imaju manje. No, lubenice će brže propasti zbog vrućine, pa njihova sezona neće trajati kao lani. 

Žalit se, kaže, ipak ne smije. Kod Bajčijevih za štandom je uvijek gužva. Znaju kupci da ono što je ponuđeno, jutros ili najkasnije večer prije je tek ubrano. Jedva je Palika i s nama uspio razgovarati dok su se kupci za štandom samo mijenjali, nestajale su lubenice, vagali su se kilogrami paprika, tražio se patlidžan...

"Subotom je najveća gužva. Kako i ne bi, kada smo na istom mjestu već 30 godina", s osmijehom će ovaj povrtlar iz Hrastina za čiju obitelj nema ni ljeta, ni zime. Na odmoru su posljednji puta bili, kaže nam, prije četiri godine. 

"Kada smo se vratili s mora, nakon sedam dana, nije se povrće polijevalo kako treba i to se odmah vidjelo na rezultatu. Tako da povrtnjak ne možemo ostaviti", domeće nam dok važe paprike.  Posao im starta već u siječnju, a ne staju sve do prosinca. Onda imaju tek mali odmor. I onda sve počinje od početka. 

Sve što uzgoju, uberu i prodaju 

"Zadovoljan sam, sve što uzgojimo, uberemo i prodamo. Uvijek se kući vraćamo praznih ruku", kaže. Iako je zavolio povrtlarstvo, smatra kako nije riječ o lakom poslu. Njihov radni dan započinje kada se alarm oglasi u 4 sata svakog jutra. Na polju i na tržnici uvijek ima posla. 

"Sami beremo, supruzi i meni pomažu dvije kćeri", dodaje napominjući kako u nadničare više nitko neće ići raditi za što djelomično krivnju prebacuje i na društvo i državu. Do sada nije sudjelovao ni na kakvim natječajima, govori nam. Planirao je, ali je odustao.

"Poticaji su za velike, oni koji imaju veliku proizvodnju. Za nas male OPG-ove koji prodajemo na tržnici, njihovi uvjeti nisu prihvatljivi", kaže objašnjavajući da bi bili korisni kada bi im olakšali posao, a ne tjerali da rastu i budu veći, a to ne žele. Koristili bi im za kupnju nekog novog stroja, plastenika jer bi nam time olakšali rad. "Veliki proizvođač zasad ne želim biti", zaključuje povrtlar iz Hrastina.