Oplemenjivanje vrtača i dolaca na Biokovu

Sve govori kako se ipak oplemenjuju napušteni dolci, vrtače i ograde na nekim dalmatinskim brdsko-planinskim predjelima, samo je svima problem kako učiniti prohodnima prilazne putove do vlasničkih imanja tim više što na tom području više nema ni magaradi niti mazgi (mula) kao nekada na kojima bi se tovarili poljodjelski i ini proizvodi dopremajući ih u domove. Sada nema toliko ni mladih ljudi i žena u dalmatinskom zaobalju kao nekada koji bi na leđima, i prteći se, na zaraslim kozjim stazama iz vrtača i dolaca, kroz ljuti planinski krš, iznosili vreće ekoloških proizvoda poput krumpira, glavata kupusa, raštike, boga, slanutka, žita te prirodnih plodova do svojih ognjišta.

Oplemenjivanje dolaca i vrtača na dalmatinskim planinama

Naime i oni mladi koji su ostali na ognjištima svojih predaka na tom području, pitaju se kako se upustiti u tu borbu s divljinom nazvavši ju avanturom zašto nemaju ni volje niti toliko snage, a ni sredstava. Razmišljaju i o tome kako bi iz štala mogli iznijeti tolike količine stajskog gnoja na dolce i vrtače, primjerice na planinske prostore, primjerice na padine Rilića, Biokova, Kamešnice, Dinare, Mosora, Kozjaka...? Kad bi se, kažu, i upustili u tu avanturu, bez ičega, pitaju kako naposljetku zaštiti poljodjelske kulture u eventualno obrađenim planinskim dolcima od divljih svinja, zečeva te inih životinja i štetočina u ambijentu kamo desetljećima nije kročila težačka noga, gdje ni lovaca nema toliko za hajke.

Vremešni ljudi pričaju kako su se nekada tim planinama u torovima uzgajala i stada koza i ovaca, goveda, konja i magaraca, no zato je trebalo više raditi često i danonoćno. Kažu kako je bilo i onih koji bi noću putovali do udaljenijih njiva posrćući na kozjim stazama kroz bespuće, danju bi kopali ili brali ljetinu. Pamte kako su dalmatinske planine oduvijek bile izdašne smočnice ekološke hrane ne samo žitarica (raži, ječma, pšenice) i povrća (krumpira, kupusa, blitve...) nego i mesa i mliječnih proizvoda što su katkada podupirali i mesari, dok su lovci lovili divlje svinje, zečeve, kune zlatice... Od šumskih plodova najčešće su brali kupine, drenjak, šipak, oskoruše i maginje (plod planike); ujedno su za proljetnih kiša skupljali i jestive puževe, brali šparoge, a tijekom ljeta brali kadulju i ino ljekovito bilje. Osim težaka i stočara i pčelari su imali pune ruke posla - više košnica i pčelinjeg meda.

Opravdan i projekt seosko-planinsko-lovnog turizma

Sve to potvrđuje kako je opravdan i projekt seosko-planinsko-lovnog turizma onih koji ga osmišljavaju i pokreću primjerice na Biokovu i Riliću. Na potonjoj planini, u planinskim selima na Riliću - Pašičini, Polutinama, Tronovi, Grnčeniku... - oduvijek su stanovali težaci i stočari baveći se stočarstvom i ratarstvom, uostalom kao i u planinskim selima na Biokovu, Mosoru, Kozjaku i Kamešnici (Ljut, Voštane, Rože, Čačijin Dolac, Vrdovo, Zelovo... ). Ali je dodatni problem tih sela što ni danas nemaju tekuće pitke vode, a količine kišnice u tamošnjim čatrnjama nisu dostatne za utažiti žeđ ljudi, stoke i nasada tijekom cijele kalendarske godine, posebice sušnog ljeta kada je stočna stada teško napojiti u ekstremnim vremenskim uvjetima na planinskim predjelima zbog presušenih pojilišta, lokava, bunara. Mnogi pozdravljaju i akciju o uređenju prilaznih putova, staza do planinskih dolaca i vrtača, pastirskih koliba, stočnih staja, zaselaka na Biokovu i Riliću, koju pokreću uglavnom mladi ljudi, naraštaji ostali na djedovini čiji su korijeni na tom prostoru, uz potporu povratnika u namjeri da se bave i planinsko-seoskim turizmom.

Odlično se ostvaruje projekt Sadimo 1000 iznad 1000 metara na bikovskom Vošcu

Tako potomci na Biokovu, tog dijela Lijepe naše, ipak pokušavaju oživjeti planinska naselja i imanja svojih predaka čiji su povremeni gosti u minulim desetljećima bili tek lovci, planinari u okviru planinsko-lovnog turizma. Svatko pozdravlja hvale vrijednu plemenitu akciju Plodovi zemlje i Javne ustanove Park prirode Biokovo na oplemenjivanju vrtača i dolaca na Biokovu i sadnju glasovitog sjemenskog biokovskog krumpira iznad tisuću metara nad morem pod geslom Sadimo 1000 iznad 1000 metara.

Ne govori li to kao se poljoprivreda, povrtlarstvo na neki način vraća u dolce i vrtače Parka prirode Biokovo kako je to bilo prije više desetljeća. Ljudi Podbiokovlja i Zabiokovlja odnosno Zarilićja i Podrilićja se sjećaju kako su nekoć biokovski dolci i vrtače bili puni poljoprivrednih kultura i proizvoda, uglavnom krumpira, kupusa, raštike, raži, pšenice, ječma, tikava. Vlasnici su tim proizvodima, osim svojih obitelji, prehranjivali stanovnike na Makarskom primorju i u zaleđu Rivijere opskrbljujući i ugostiteljske objekte. Naime u sklopu spomenutog projekta o oplemenjivanju bioksovskih dolaca i vrtača, njihovim je zainteresiranim vlasnicima odnosno lokalnim poljoprivrednicima podijeljeno tisuću kilograma sadnog sjemena krumpira kao poticajna mjera predviđena strateškim dokumentom Parka prirode Biokovo. Doznajemo kako je tom akcijom obuhvaćeno više od 40 poljoprivrednika. Svi su s radošću dočekali prvu subvenciju kojom se ujedno potiče i povratak u planinsko-biokovske dolce, vrtače i pastirsko-težačke zaseoke.

To poručuje stručni suradnik, informator i edukator prof. Slavo Jakša iz ekipe Plodovi zemlje ističući kako se u sklopu te akcije dobro ostvaruje projekt Zasadimo 1000 kilograma sjemenskog krumpira nad 1000 metara unatoč recesiji. Dodaje kako su se u početku u tu zajedničku vrijednu akciju uključili glavnom poljoprivrednici rekreativci. No bez obzira na prve informacije s terene koje su govorile kako je ovogodišnja ekstremna ljetna suša uništila gotovo sav urod, Slavo Jakša tvrdi kako Park prirodne Biokovo nikako neće odustati od tog svog projekta napominjući kako će se tom plemenitom akcijom sadnjom biokovskog krumpira visoke kvalitete kleopatra i liseta nastaviti iduće godine.

U akciju sadnje krumpira kleopatra i liseta uključilo se više od 40 poljoprivrednika

Slavo Jakaša kaže kako se ove godine toj plemenitoj akciji odazvalo dosta poljoprivrednika, više od očekivanja, pa su se morale naručiti i dodatne količine sjemenskog krumpira zbog čega su svi zadovoljni, posebice sveukupnim odnosom zainteresiranih ljudi. Naime mjerodavni poručuju kako se u zajedničku akciju nije krenulo s ciljem stvaranja nekakve ekonomske isplativosti, nego prije svega radi poticanja sadnje starih sjemenskih sorti krumpira u biokovskim dolcima i vrtačama, kao tradicionalne poljoprivredne kulture. Za početak se svakom zainteresiranom domaćinstvu dijelilo po 25 kilograma sjemenskog krumpira visoke kvalitete kleopatra i liseta. Očekuje se kako će se u dolcima i vrtačama Parka prirode Biokovo i dalje poticati proizvodnja sadnja krumpira baš kao biokovskog brenda, tradicionalnu poljoprivrednu kulturu koja je stoljećima bila nazočna na toj izdašnoj planini.

Slavko Jakaša tvrdi kako je riječ o povrtlarskoj kulturi proizvedenoj na ekološkim osnovama i na najvećoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj, tim više što je ta mjera jedna od poticanja lokalnog stanovništva koja je predviđena strateškim dokumentom Javne ustanove Parka prirode Biokovo odnosno njegove uprave. Dodaje kako ljudi odlično reagiraju na taj projekt u što se i sam uvjerilo od prvog dana kada je na terenu krenula akcija. Naglašava kako gotovo svima u interesu da bolje upoznaju lokalnu zajednicu, domaćinstva koja su zainteresirana za realizaciju tog projekta. Napominje kako Park prirode Biokovo, sama zaštita prirode, nije nešto što bi ljude trebalo odgurnuti, odbiti od te izdašne planine koja obiluje prirodnim resursima, nego se proizvođače želi dodatno upoznati i o tome kako će sama zaštita planine donijeti nove sadržaje.

«Razmišljamo i o projektu i akciji o mogućnosti stvaranja Centra za uzgoj krava tipa bikovska buša na Biokovu, proizvodnji mlijeka i sira visoke kvalitete. Jer, kravlje mlijeko i kravlji sir bi bio itekako kvalitetan, zdrav jer bi krave na planini pasle zdravu travu, čak ljekovito bilje, pa bi proizvodi bili prepoznatljivi na domaćem i inozemnom tržištu. Zvao bi se biokovski sir pa bi to bio još jedan hrvatski brend kojim bi se dodatno obogatila ponuda ruralnog turizma», otkriva nam prof. Slavo Jakaš, ističući kako su na Biokovu oduvijek poznata stada kvalitetnih goveda gdje u zadnje vrijeme postoje i rančevi.

Razmišlja se i o mogućnosti osnivanju Centra za uzgoj krava tipa buše na Biokovu

Poznato je kako je ekipa emisije Plodovi zemlje boravila u Parku prirode Biokovo potkraj srpnja ove godine, s kojom je bio stručni suradnik edukatoror-informator prof. Slavo Jakaša, a sjemenski krumpir se u obnovljenim biokovskim dolcima i vrtačama vadio iz zemlje krajem ovogodišnjeg rujna. Posjetila je bikovske dolce i vrtače na predjelu Vošca nakon ožujka iste godine kada se uvjerila u aktivnosti zainteresiranih poljoprivrednika. Ali nije poznato hoće li se krenuti na oplemenjivanje zapuštenog zemljišta u nekada plodnim dolcima i vrtačama na planini Rilić, ogranku Biokova, odnosno u blizini planinskih sela Trnove, Polutina, Pašičine gdje su se nekada također proizvodili kvalitetni krumpiri, glavati kupus, raštika; uzgajala stada koza, ovaca i goveda, te magaraca. Svoje dolce su na toj planini nekada obrađivali i vlasnici iz sela na jugozapadnom rubu Vrgoračko-neretvanskog polja kamo su težaci satima morali pješačiti kozjim stazama kroz bespuće do svojih njiva.

Seljaci u Zabiokovlju i Cetinskom kraju kažu kako bi im bilo lakše obrađivati godinama zapušteno zemljište u kraškim poljima, primjerice u Sinjskom polju koje je uglavnom u ledini, pod sjenokošama, korovom-ambrozijom kad bi imali mogućnosti, nego se upustiti u projekt oplemenjivanja dolaca i vrtača primjerice na Kamešnici i Svilaji (Vrdovo, Bili Brig, Voštane, Ljut, Rože, Čačijin Dolac, Vučipolje, Bitelić, Dabar, Zelovo... ), tim više što na tim prostorima nema ni vode posebice tijekom sušnog ljeta. Računaju kako ratarske i povrtlarske proizvode mogu kupiti na tržnici za novac zarađen u ugostiteljstvu, turizmu ili u nekoj drugoj djelatnosti, ili pak negdje u inozemstvu.

Autor: Nedjeljko Musulin