Odustali od duhana i poslovnu sreću pronašli u začinskoj paprici: Vaga odvaže, dobijemo račun i mirni smo

Marija i Vlado Šušnjić iz Lozana pored Virovitice prije tri godine su odustali od proizvodnje duhana zbog nedostataka radne snage. Uzgajali su ga na 11 jutara i postupno smanjivali površine da bi na kraju ostali samo na tipu burley, ali računice nije bilo.  Za svoje potrebe proizvode sve što se na zemlji može radi, a za prodaju pšenicu kukuruz,  ječam i grožđe.

Poslovnu sreću pronašli su i u novoj kulturi – začinskoj paprici. Sklopili su ugovor s vodećim proizvođačem začina u Hrvatskoj, tvrtkom Šafram iz obližnjeg Turanovca.

Sve je crno na bijelo 

"Preklani smo posadili jedno jutro na foliji i pola jutra bez folije. Godina je bila odlična, bez kiše, pa je paprika bez folije bila jako dobra. Prošle godine smo malo povećali površinu, ali smo učinili početničku grešku prilikom sadnje pa nam je prihod malo podbacio“, prisjećaju se početaka proizvodnje začinske paprike.

Odmah su počeli koristi tada novu, hibridnu sortu – palotaš. To je hibrid začinske paprike koji jamči visoke prinose, ima visoku toleranciju na stres, plodovi su krupni i viseći. Jedna biljka može dati više od 20 plodova. Sadrži više suhe tvari pa u konačnici osigurava izrazito veliku količinu mljevene paprike. Novi hibrid daje odlične rezultate ponegdje i do 25 tona po hektaru što je skoro dvostruko više nego iz sortnog sjemena.

"Sjeme je skuplje, ali lijepo rodi. Cijena je dobra, isplata je i prije roka. Kažu do Božića, ali uvijek dobijemo puno ranije.  Lijepo je raditi sa začinskom paprikom jer nema nikakvih nesporazuma i nedoumica. Nema nečistoća, nema odbijanja, sve je čisto, crno na bijelo. Vaga odvaže, dobijemo račun i mirni smo“, govori gospođa Marija, nositeljica OPG-a.

Manjak radne snage 

Sadili su prije i papriku rogu, vozili na Zelenu tržnicu, a to je, kažu, muka.  "Prvo nemaš gdje stati, onda čekaš cijeli dan, pa ti dođu šverceri… Rekoh, nećete me više ovdje vidjeti. Ovo je dobro  i elegantno. Odvezemo u tvornicu i predamo urod bez ikakvih problema.  Ako ne stignemo nabrati danas, naberemo ju drugi dan. Ne znamo kako će biti ove godine jer troškovi proizvodnje rastu, sjeme je skuplje, gorivo je poskupjelo“, govori Vlado.

Iako zadovoljni poslom ne misle povećavati površine jer u Lozanu nema radne snage. Ono malo ljudi spremnih na rad u poljoprivredi angažiramo je na poslovima kopanja i branja duhana. "Nema tko raditi na poljoprivredi. Mladi su uvijek odlazili sa sela, ali smo težake uspijevali naći. Danas ne napuštaju samo sela već i cijelu zemlju jer ne vide perspektivu. Naše dvije kćeri žive i rade u Beču, a treća u Zagrebu. U selu su ostali samo stari ljudi i oni koji neće baš ništa raditi jer primaju socijalku. Prošle godine smo jedva nekako pobrali, pomogli su nam rođaci i prijatelji“, govore zabrinuto.