• Okučanska tržnica
  • 15.10.2016. 07:30

Nije lako, ali uzgoj povrća može biti temelj OPG-a

Unatoč mnogobrojnim problemima u poljoprivredi, mukotrpnom radu u plastenicima i na otvorenim površinama, nekoliko povrćara s kojima smo razgovarali na okučanskoj tržnici, kažu da se može živjeti od uzgoja paprike, rajčice, krumpira i drugog povrća

  • 6.948
  • 944
  • 0

Nije lako u sezoni po cijeli dan u plasteniku ili na otvorenom raditi s povrćem. Od pripreme zemljišta, sjetve i sadnje, gnojidbe, zaštite, branja, sortiranja i spremanja povrća do kasno u noć, odlaska na tržnicu, prodavati. I tako svakodnevno! Zbog toga mnogi bježe od te i takve zahtjevne proizvodnje, koja je, kao i većina drugih poljoprivrednih grana, bremenita i raznim problemima, posebice velikim uvozom.

A može li se više proizvoditi na našim domaćim njivama, može li se živjeti od proizvodnje povrća, pitao sam nekoliko proizvođača koji prodaju na lijepo uređenoj tržnici u Okučanima!

"Evo ja sam živi dokaz da se može živjeti. Prije 30 godina otišao sam iz tvrtke i sa obitelji posvetio se proizvodnji povrća. Supruga Marija i ja živimo samo od toga, nema nikakve mirovine ni druge pomoći. Treba svakodnevno puno raditi i pametno ulagati", kaže Đuro Gregorić iz Orubice, sela u novogradiškoj Posavini nadaleko poznatog po dobrim proizvođačima paprike, kupusa i raznog drugog povrća.

Rajčica na OPG Pavišić

Nekada su vrijedni poljoprivrednici iz tog sela proizvodili puno povrća za novogradišku tvrtku Nektar, koja je svojevremeno bila brand u preradi voća i povrća u Hrvatskoj, ali je zbog pretvorbe i privatizacije na hrvatski način neslavno završila u stečaju, i doslovno nestala sa lica zemlje, jer su na njenom mjestu niknuli prodajni centri.

Upravo zbog toga, većina se proizvođača povrća iz tog sela u poslijeratnom razdoblju orijentirala na prodaju na tržnicama u Novoj Gradiški, Slavonskom Brodu, Okučanima i drugim okolnim mjestima. Tako i Đuro gotovo od samog Bljeska dolazi u Okučanima gdje ga, kaže, možete sresti svakog petka od 1996. godine.

"Prvih je godina prodaja bolje išla, sada što dalje sve je nekako slabije, ponuda voća i povrća je velika, a kupovna moć manja. Sigurno da na ovakvo stanje utječe i to što stanovnici okučanskog kraja koji su doselili iz raznih krajeva i sami više obrađuju svoje vrtove i proizvode hranu za vlastite potrebe. Ali i dalje imamo svoje stalne i povremene kupce", priča ovaj iskusni povrćar dok snašama izabire i prodaje papriku i patlidžan za ajvar.

Đuro je stalno na tržnicama, prodaje povrće cijele godine, u glavnoj sezoni od ranog proljeća do kasne jeseni, ali i cijele zime.

"Od povrća proizvodimo sve: papriku, rajčicu, kupus, patlidžan, krumpir, mrkva, ma sve živo sve živo. Imamo nekoliko plastenika, a povrće proizvodimo i na 4 hektara otvorenih površina. Najviše radimo supruga i ja, a koliko može pomaže nam i sin Josip koji je zaposlen", kaže Đuro i dodaje da je to velik posao, ali još se isplati. Zadovoljan je ove godine i urodom i kakvoćom povrća.

Zadovoljni proizvodnjom i prodajom

U blizini Đurinog nalazi se i štand OPG-a Ćosić iz Trnave, također s obiljem povrća, ali i kupaca. Vlasnik štanda Pejo Ćosić kaže da o proizvodnji povrća nije puno znao, ali u nedostatku drugog posla mora se od nečega živjeti.

"Proizvodnja je krenula spontano prije nekih 6, 7 godina, praktično iz ničega. Počeli smo pomalo sa sadnjom kupusa i paprike, a onda smo postupno proširili na proizvodnju rajčice, krastavaca, luka, blitve, salate, jagoda. Imamo nešto plasteničke, ali i proizvodnju na otvorenom", priča Pejo i dodaje da osim u Okučanima prodaje povrće i u Novoj Gradiški, ali i na kućnom pragu. Pejo, njegova supruga Mara i troje djece izbjegli su 1995. godine iz Debeljaka kod banja Luke.

OPG Ćosić

"Jedno vrijeme živjeli smo u Plaškom kod Ogulina, a kada smo 2008. godine doselili ovdje u Trnavu bila je tu samo oranica. Uz puno rada i zalaganja skućili smo se i u međuvremenu stvorili lijepo malo gospodarstvo", zadovoljna je Pejina supruga Mara.

Pejo se više bavi poljoprivredom, a Mara udomiteljstvom. Zajedno skrbe o četiri starije osobe od kojih je jedna pokretna, tri su nepokretne.

"Nažalost, ovaj dio Slavonije odumire, djeca su nam otišla, jedan sin je u Italiji, jedan u Njemačkoj, a kći u Zagrebu. Lijepo bi bilo da su mogli ovdje raditi, ali nije bilo posla", kaže Mara, dok briše suze, jer sada sinove vidi jednom godišnje. Ona i suprug nadali su se da će barem mlađi sin ostati sa njima, ali nije. To je sudbina mnogih drugih mladih koji odlaze, ali i njihovih roditelja koji ostaju sami.

Što se tiče posla kojim se bave kažu nije to neka velika zarada, ali se ne može ni kukati, ako se radi svaki dan nešto se i zaradi.

Umjesto mljekarstva šire proizvodnju povrća

Na okučanskoj tržnici od ovog ljeta je i jedna mlada simpatična prodavačica povrća Katarina Pavišić iz Donjeg Varoša. Ove godine počela je uz pomoć obitelji proizvoditi povrće i za početak uspješno.

"Mi držimo mliječne krave, ali kad smo vidjeli da cijena mlijeka stalno pada i da je sada premala podigli smo najprije mali plastenik. Vidjeli smo da nam proizvodnja povrća ide, pa smo i na otvorenom proljetos posadili papriku - oko četiri tisuće struka roge, žute paprike, babure, polubabure. Urod je bio odličan, navodnjavali smo, a je bilo i dosta kiše. Prodali smo dio kod kuće, prodaja je dobro išla i ovdje u Okučanima na tržnici, neke obitelji su naručivale papriku, pa smo im vozili kući", zadovoljna je Katarina što su se upustili u novu proizvodnju. Sada im na otvorenom za berbu dospijeva salata kristalka koja im je također odlično uspjela, druga mala je već u pliticama, nju će uzgojiti u plasteniku, šire i proizvodnju mladog luka, rotkvice.

Plastenici OPG Ćosić

"Budući da nam je proizvodnja mlijeka sa naših 18 krava sve neizvjesnija i nesigurnija proširit ćemo proizvodnju povrća i na druge kulture, želimo ga proizvoditi i prodavati cijele godine, mislimo se okrenuti tome jer smatramo da ima veću perspektivu", kaže ova mlada i poduzetna žena koja već ima stalne kupce svojih proizvoda.

Žele proširiti ponudu domaćeg voća i povrća

Ivan Golub, direktor tvrtke Sloboština d.o.o. za komunalne djelatnosti u sklopu koje djeluje okučanska tržnica, kaže da je to mjesto okupljanja prodavača i kupaca od 2003. godine u novom ruhu i da i jednima i drugima pruža dobre uvjete. Zadovoljava potrebe suvremenog trženja proizvođača koji lokalnom stanovništvu nude voće, povrće, zdravu hranu, cvijeće i druge namirnice, a u jednom dijelu se trže i ratarski proizvodi i stoka. Kaže kako se u okružju postupno osnivaju nova obiteljska poljoprivredna gospodarstva, pa je sve bolja i veća ponuda.

"Za sada naša tržnica radi jednom tjedno, petkom, i tada naše mjesto oživi, a nekako nam se sve više javlja potreba da kroz godinu, pa možda i jednom mjesečno uvedemo i male sajmove na kojima bi proizvođači povrća, voća, meda, cvijeća i raznih prerađevina i drugih proizvoda sa područja ovih općina od posebne državne skrbi: Okučana, Stare Gradiške, Gornjih Bogićevaca, Dragalića, gradova Lipika, Novske, Nove Gradiške i sa šireg područja, obogatili ponudu. A sve u cilju da se proda što više domaćih proizvoda, onih koji se uzgajaju u našim njivama i plastenicima, a ne uvozne robe, često loše ili sumnjive kvalitete", kaže direktor Golub. Naglašava da bi se na takvim mjesečnim sajmovima mogla održavati i kojekakva edukativna okupljanja korisna i za proizvođače i kupce.


Fotoprilog


Tagovi

Okužanima Đuro Gregorić Posavini Nektar Novoj Gradiški Pejo Ćosić Mara Trnavu Katarina Pavišić Ivan Golub Vjeko Hudolin.


Autor

Vjekoslav Hudolin

Inženjer poljoprivrede sa 38-godišnjim iskustvom u profesionalnom novinarstvu. Nekada novinar HRT-a, dopisnik Glasa Slavonije, suradnik Gospodarskog lista, Agroglasa, Poljoprivrednog vjesnika, Večernjeg i Jutarnjeg lista, a danas voćar koji u obiteljskom kolekcijskom voćnjaku uzgaja oko 260 starih sorata jabuka i krušaka.