Mario Todorović bio je jedan od mnoštva radnika koji su bili zaposleni kod privatnika, ali nisu dobivali plaće. Dao je otkaz i počeo proizvoditi povrće!
Mario Todorović iz Gornje Vrbe, mjesta u Brodsko-posavskoj županiji, godinama je kod raznih privatnika radio kao bagerist. Kako su plaće stizale sve rjeđe, a sve više njegova rada ostajalo neplaćenog, jednoga dana, prije četiri godine, podvukao je crtu. Nakon što mu je jedan bivši poslodavac isplatio dio duga, sa suprugom Mirjanom, odlučio je kupiti plastenik.
“Danas ih imamo sedam koji pokrivaju površinu od tisuću kvadrata, kao i hektar otvorenog zemljišta. Sadnju povrća planiramo tako da za velike blagdane kupcima možemo ponuditi svježe vrste onoga koje se najviše traži. Sada evo, prije Božića imamo zrelu salatu kilogram koje košta između 10,00 i 12,00 kuna te mladi luk, za vezicu kojega treba izdvojiti 5,00 kn. Vjerujem da kupcima cijene nisu previsoke, jer prodaja ide bolje nego prošle godine. Imali smo u plasteniku i Božićnu pšenicu, jer neki je ili zaborave posijati ili im ne uspije, a ipak je svi želimo u ovo vrijeme na stolovima", ističe Mario.
Zadovoljni su kvalitetom i količinom cjelokupnog ovogodišnjeg uroda, a godina je, kaže Mario, posebno bila dobra za lubenice, dinje i tikvice koje su sve prodali na kućnom pragu. I dok je prošle godine bilo problema s previše vlage, ove je bila suša pa su povrće navodnjavali iz svojega bunara. No ne žele se, jer jasno im je da u poljoprivredi ima puno posla. Unatoč drugoj polovici prosinca, niti polje Todorovićevih nije pusto.
“Posadili smo mladi luk kako bi bio spreman za prodaju slijedeće godine za Uskrs. Šta da kažem, jedino je siječanj mjesec kada možemo malo odahnuti od posla, no samo fizičkog, jer to vrijeme koristimo za planiranje nove povrćarske godine, nabavu sjemena i repromaterijala. Supruzi i meni također, koliko mogu od školskih obaveza, pomažu i kćerke, sedamnaestogodišnja Vanesa i Helena kojoj je četrnaest godina“ priča nam Mario Todorović.
U plastenicima postoji sustav navodnjavanja, a na polju se povrće navodnjava prema potrebi. Jer izmjenjuju se sušna razdoblja s onima u kojima ima previše vlage. Iako nakon četiri godine sa svojim primjerom može potvrditi da je zarada od hektra povrća idovoljna za život četveročlane obitelji, ni približno ne smatra da sve zna pa rado kontaktira sa stručnjacima i odlazi na predavanja.
Povrće, ne želi, ističe Mario Todorović, jeftino davati trgovačkim lancima, već od onoga što ne prodaju ispred kuće i na tržnici, tokom godine rade namaze, sokove i kiselo zelje. Do nedavno su plaćali ljude koji su im obrađivali zemlju, no kupili su kopačicu i mali traktor, pa i taj dio posla rade sami. Sve u svemu, kad se osvrnu četiri godine unatrag, znaju da nisu pogrešili. Jer sve je bolje, od kukanja i sjedenja kod kuće.
Foto: depositphotos.com i Mario Todorović
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica
