Što se dogodi kada se izgubi domaća proizvodnja, nabrojali su kroz primjere zemalja koje su sve karte stavile na uvoz. Jasne, žive primjere iz kojih se itekako da naučiti što se dogodilo i zašto moramo sačuvati domaće proizvođače.
Nakon jučer održanog prosvjeda proizvođača povrća kod Virovitice, moćna poruka poslana je s OPG-a Novak, našeg poznatog eko poljoprivrednog gospodarstva koje se bavi uzgojem i prodajom ekološkog voća i povrća na području Zagreba.
Poruka je to objavljena na njihovoj Facebook stranici, koju objavljujemo uz dozvolu autorice, Mateje Novak, i koju vrijedi pročitati.
Prosvjed proizvođača: Država šuti dok jeftini uvoz uništava domaće povrtlare
Započinje ovako: Jednom prilikom mi je jedan student na Fakultetu političkih znanosti rekao da on ne vidi svrhu borbe za domaću proizvodnju kad možemo sve uvesti iz Južne Amerike po nižim cijenama, a mi bismo se mogli baviti profitabilnijim stvarima.
Eto tako je Haiti godinama živio na jeftinoj riži iz SAD-a, pogasio domaću proizvodnju sve do 2008. kad su cijene skočile, isporuke se ograničile a država pretrpjela nerede, tzv. "food riots" zbog gladi.
Ili kako je Velika Britanija oslonila svoju golemu tekstilnu industriju na jeftini američki pamuk koji je bio plod robovskog rada, sve dok preko noći u Americi nije izbio građanski rat, a stotine tisuća ljudi izgubile posao u Britaniji. Vidjeli smo i što se u kovid krizi dogodilo s mikročipovima s Tajvana, par godina kasnije s jeftinim ruskim plinom u Njemačkoj, a upravo sada svjedočimo kako Europa panično otvara stare rudnike rijetkih metala jer su monopol nad njima predali Kini - jer je bilo jeftinije.
Vratimo se na hranu - "Tortilja kriza" u Meksiku izbila je 2007. kad je SAD obustavio dostavu jeftinog kukuruza jer se sjetio da bi mogao proizvoditi biodizel. Meksiko, koji se odrekao suverenosti u proizvodnji hrane, ostao je s masovnim neredima i valom ilegalne emigracije.
Tako se i Gana odrekla stabilnog sektora peradarstva jer su tržište preplavila jeftina krilca iz EU - danas ima značajan odljev deviza samo da prehrani stanovništvo. Farmeri s Jamajke svojedobno su bili prisiljeni prolijevati mlijeko (zvuči poznato?). Danas Jamajčani skupo plaćaju uvozno mlijeko loše kvalitete.
Ili jedna od najvećih humanitarnih kriza u modernoj povijesti Južne Amerike - Venezuela. Sve je bilo dobro dok je cijena nafte bila visoka a dolari tekli u potocima i u takvim uvjetima teško je bilo vidjeti svrhu održavanja domaće poljoprivredne proizvodnje. Pad cijena nafte, loše upravljanje i međunarodne sankcije doveli su do presušivanja priljeva dolara i preko noći ljudi doslovno nisu imali što jesti.
Da se vratimo malo na ropstvo. Baš sam ove godine išla malo istraživati kako određene uvozne jagode mogu biti baš TOLIKO jeftinije od domaćih. Ono što sam uglavnom našla jesu brojna "međunarodna upozorenja" i skandali vezano uz apsolutno nehumane uvjete rada na farmama; potplaćivanje, neplaćanje i izrabljivanje siromašnih radnika iz trećih zemalja, zaštitne tvari koje su kod nas odavno zabranjene i slično.
Da bi osoba u Hrvatskoj u frižideru imala slasnu grčku jagodu za 2 eura i lamentirala o "pohlepi" domaćih proizvođača, nekome iz Bangladeša ili Nepala u Grčkoj je oduzeta putovnica, radi na Peloponezu na crno najmanje 7 sati u plastenicima na +40 bez pauze, za dnevnicu od 20 ili 30 eura koja mu se zapravo rijetko i isplati, a kad zatraži isplatu neisplaćenih plaća na njega se otvori vatra iz dugih cijevi, spava u kolibama od najlona, a ako radi probleme država ga deportira jer je - radio na crno.
Dobar tek!
Tagovi
Autorica
Patrik Antolović
prije 42 minute
Mislim da se uzgoj polj kultura u RH otežava svim mogu čim sredstvima-kako ukidanjem zaštitnih sredstava do plaćanja (ako uopče netko želi otkupiti tr] ni višak) po cijenama koje ne pokrivaju ni troškove proizvodnje pa i putem najavljene fiskalizacije Opg-ova od iduče godine. Da bar naša VLDA otvoreno Kaže-Ne trebate nam! Pa da se spakirao i odemo daleko od ove agonije
Damir Senjan
prije 6 sati
Ja sam odavno rekao za ovo kada se otvorila prva tri trgovačka lanca, e sada je gotovo. Tu je poljoprivreda propala što se tiče povrča itd.. PPK, KTC, DIONA. A tu se neče stati još će se njih hrpa otvoriti i povrčari neče imati kuda sa svojom robom iako su je vozili na Žitnjak ili Zelenu tržnicu u ZG, sad ovisno tko je uspio koliko prodati taj dan, netko sve netko pola. Naj gora stvar što su i sami trgovački lanci kupovali na tim tržnicama ali prodavali povrče u svojim trgocentrima ispod plačene cijene, malo meni nejasno a gdje zarada. U principu zarada se nije ostvarila na povrču ali kroz druge kupljene proizvode u trgovačkim lancima gubitak na povrču se ostvario u dobit pošto si kupio hrpu drugih kučnih potrepština. Ta praksa ostala i dan danas samo što sada dobavljsči našli jeftiniju soluciju kod povrča, kupi uvozno još jeftinije pa koji cent se izgubi ili možda udvostruči na povrču. Bilo bi dobro kad bi se zakonski odredilo gdje dobavljač mora kupovati, ako nema tek tada na uvozno. Pošto novac radi svoje, ovo nitko ni zakonski nemože regulirati, biznis je biznis a novac se okreče, dok naši povrčari svoje moraju bacati ili djeliti.