Karakteristike krumpira koje možda niste znali?

Iako se u nas krumpir blaguje na razne načine i zauzima nezaobilazan dio prehrane, ima neke svoje osobine i karakteristike o kojima dobar dio pučanstva malo zna. Za one koji žele nešto više znati o njemu, koristeći se literaturom i iskustvima, kako eminentnih stručnjaka za ovu kulturu, tako i dugogodišnjih proizvođača, pripremio sam ovaj prilog.

Jedan od bitnih podataka je naziv i vrijeme dospijeća krumpira:

• vrlo rane i rane sorte: uzgojni ciklus traje 60-80 dana
• srednje rane sorte: uzgojni ciklus 80-100 dana
• srednje kasne sorte: uzgojni ciklus 100-130 dana i
• kasne sorte: 130-180 dana (u nas se ne uzgajaju)

Dakle, po dospijeću u nas uspijevaju rani, srednje rani i srednje kasni krumpir. Rani krumpir, kako mu i ime kaže, uspijeva najranije, obično ima manje suhe tvari i služi za prvu potrošnju. Malo je drugačiji po okusu od starog krumpira. Mladi krumpir iskapamo u tehnološkoj zriobi dok je cima još zelena ili nakon žućenja, polijeganja i odumiranja cime, tj. u punoj fiziološkoj zriobi, kada im je pokožica očvrsnula i gomolji se lako odvajaju od cime. Radi toga, unutar ranih sorata, istog vremena dospijeća (misli se na punu fiziološku zriobu), imamo sorata sa ranijom tuberinizacijom i one ranije dospijevaju u tehnološku zriobu. Prve se iskapaju i trže kao "mladi krumpir", komu se potkožica guli (npr. Adora)

Sukladno vremenu iskopa, kemijski sastav je različit. Mladi nezreli gomolji imaju malo suhe tvari i više šećera nego zreli gomolji i zato su i drugačijeg okusa od zrelog mladog, a naročito starog krumpira. Sazrijevanjem gomolja šećer prelazi u škrob, a najniža im je razina nakon odumiranja cime. Mlade gomolje možemo iskapati i kod srednje ranih i kod nekih srednje kasnih sorata, a to su sorte koje veoma rano zameću velike gomolje, tj. rano su u tehnološkoj zriobi. Stoga mlade gomolje koji imaju malo suhe tvari teba pripremati kuhanjem pa naknadnim pečenjem. U nas postoji navika da se mladi krumpir peče na masti u pećnici, koji nakon takve pripreme izgubi puno vode i potpuno se smežuraju. Takav mladi krumpir nije prihvatljiv za velike supermarkete jer mu je vijek trajanja prekratak.

Zreli rani krumpir ima očvrsnulu pokožicu, ne guli se te se može prodavati u velikim supermarketima. Vađen je nakon žućenja i polijeganja cime tj. u fiziološkoj zriobi. Zreli srednje kasni krumpir koji je iskapan nakon fiziološke zriobe, nakon odumiranja cime ima maksimalan sadržaj suhe tvari i nizak sadržaj šećera. Pokožica je čvrsnula i ne guli se. Prikladan je za zimsko čuvanje, doradu i pakiranje. Trži se sve do dolaska mladog krumpira.

S obzirom da naši težaci teško mijenjaju svoje navike postavlja se pitanje poznaju li doista krumpir i koliku on važnost zauzima, posebno u turističkoj ponudi hrane velikih hotela ili restorana, a ništa manje ni u seoskom turizmu