Osim pomoću češnjeva, češnjak možemo saditi te razmnožavati i pomoću zračnih lukovica. Takva sadnja je brža, no na urod se duže čeka.
Jedan od jesenskih poslova u povrtnjaku je i sadnja češnjaka. Češnjak, botaničkim imenom Allium sativum, pripada porodici Liliaceae. Uz luk je najznačajniji predstavnik skupine lukovičastog povrća. Pripada među najstarije povrćarske kulture, a podrijetlom je s područja srednje Azije.
Za uzgoj češnjaka prikladna su lakša aluvijalna tla dobre strukture i blago kisele ili neutralne reakcije te nikako zaslanjena tla. Dobra ocjeditost tla i umjerena vlaga važna je za vegetativan rast. U slučaju dužeg sušnog razdoblja navodnjavanjem se može izbjeći stres od suše i osigurati planirani prinos.
Češnjak ima velike zahtjeve prema svjetlosti pa za uzgoj treba izabrati dobro osunčane terene, bez zasjena drugih visokih vrsta. Za zriobu lukovice poželjno je suho i toplo vrijeme. Povoljni uvjeti za uzgoj češnjaka su u dolinama rijeka u istočnoj Slavoniji, gdje je klima nešto aridnija, a u kraškim poljima na prisojnim položajima, gdje se zimi ne zadržavaju vode.
Najbolje vrijeme za sadnju je mjesec listopad te početak studenoga. Lukovica češnjaka je po svojoj građi prvenstveno reproduktivni organ. Sastoji se od manjeg ili većeg broja češnjeva, a svaki od njih može dati novu biljku. Osim češnjeva češnjaka, na jesen, ali i u proljeće, možete posijati i zračne lukovice češnjaka koje izgledaju kao minijaturni češnjevi.
Naime, neki ekotipovi razvijaju i cvjetnu stabljiku, koja naraste 70 do 100 cm i na vrhu nosi zračne češnjiće te po nekoliko sterilnih cvjetova, koji su u početku obavijeni jednim ovojnim listom. Iz zračnih češnjića mogu se razviti nove biljke, koje razviju sitnu lukovicu s jednim ili po nekoliko sitnih češnjeva. Ove zračne lukovice neki proizvođači otkidaju čim se pojave, što omogućuje veći prinos.
Ovisno o uvjetima u kojima raste, može već kroz jednu sezonu narasti do veličine konzumnog češnjaka, mada je češće da se to dogodi kroz dvije sezone - prve godine iz sjemena naraste na veličinu jednog češnja, druge godine naraste češnjak za berbu.
Silvija Kolar-Fodor iz Biovrta piše kako postupati sa zračnim lukovicama. Kada na proljeće češnjak počne razvijati cvjetnu stapku, preporučuje se potrgati ih dok su male, jer mnogi vjeruju kako razvoj zračnih lukovica ili sjemenja na biljci uzrokuje manje češnjeve. Njezino je iskustvo da to dodatno ovisi i o vrsti. Da ne bi nepotrebno bacili ove stapke, možete ih ukiseliti kao krastavce ili za jelo koristiti svježe, ili ostaviti zračne lukovice kao sjemenski materijal za razmnožavanje češnjaka. U tom slučaju češnjak vadite malo kasnije no što je optimalno za berbu. Silvija preproučuje starinske vrste češnjaka koje imaju izuzetno velike zračne lukovice.
Prilikom sadnje, male zračne lukovice nije potrebno stavljati kao češnjeve u zemlju jednu po jednu, nego se jednostavno posiju. Ne mora se paziti jesu li okrenute na dobru stranu. "Napravite si redove na gredici i laganim bacanjem rasporedite po njima i zatrpajte zemljom. One će sljedeće godine narasti do veličine jednog češnja češnjaka. Ovakav češnjak vadite zajedno s ostalim, tokom lipnja dok sazrije i opet ga sadite na jesen. Tek iduće godine ćete iz njega dobiti glavicu češnjaka. Jako rijetko se dogodi da već iste godine iz malih zračnih lukovica narastu veliki češnjevi, no to uvelike ovisi o vrsti češnjaka, kvaliteti tla i klimatskim prilikama." Dakle, uzgoj češnjaka iz zračnih lukovica traje dvije godine, dok ga iz češnjeva dobijemo za godinu dana.
Biljka češnjaka je vrlo otporna na niske temperature i može dobro prezimiti kontinentalnu zimu. Samo neki kultivari i ekotipovi mogu biti više ili manje oštećeni od niskih temperatura. Za normalan rast i glavičenje češnjaka češnjevi za reprodukciju moraju biti izloženi niskim temperaturama manjim od 15 °C uz optimum od 2 - 4 °C bilo u skladištu ili u tlu. Češnjaku preko zimegodi malčiranje sijenom, kao i drvenim pepelom. Kalij u drvenom pepelu koristan je za rast češnjaka.
Povezane biljne vrste
Tagovi
Autorica