Kako prepoznati i spriječiti običnu krastavost krumpira

Ove se godine veliki broj vrtlara i povrćara žali na pojavu krastavosti krumpira. Problem sa ovim oboljenjem je što se zaraza na krumpiru otkrije tek prilikom vađenja gomolja, a sve do tada bolest ostaje neprimjećena. Bolest umanjuje tržišnu vrijednost gomolja krumpira, ali i njegov okus. Zaraženi gomolji su podložniji propadanju.

Običnu krastavost krumpira izaziva gljivica

Actinomyces (Streptomyces) scabies je gljivica koja izaziva običnu krastavost krumpira.

Ovo je najraširenije oboljenje gomolja krumpira. Prisutna je na svim poljima gdje se uzgaja krumpir. Pojava ovog oboljenja nije vidljiva tokom vegetacije, jer ne utječe na rast i razvoj nadzemnog dijela. Simptomi se uočavaju na površini gomolja u vidu okruglih ili nepravilnih plutastih, krastastih oštećenja smeđe boje ili u vidu prišteva koji strše nekoliko mm iznad površine gomolja. Kod ove krastavosti nema praškaste mase u krastama. Kraste rastu na površini gomolja, a tkivo gljivice ne prodire u dubinu gomolja više od nekoliko mm. Veličina oštećenja varira od pojave pojedinačnih krasta do toga da je cijela površina gomolja prekrivena krastama. Najčešće je promjer krasta od 5 do 10 mm.

Oboljenje ne smanjuje prinos krumpira, ali umanjuje njegov okus, mogućnost prodaje i čuvanja gomolja. Kraste predstavljaju vrata za ostvarenje drugih infekcija kao što su razne truleži i zbog toga zaraženi gomolji brže propadaju.

Za uspješno čuvanje gomolja krumpira zaraženih krastavošću potrebno je nakon vađenja gomolja očistiti i dobro prosušiti na sjenovitom i prozračnom mjestu. Tokom čuvanja obratiti pažnju na vrijednosti temperature zraka i vlažnost.

Na svježe izvađenim gomoljima iz vlažnog zemljišta može se na površini vidjeti bijela, paučinasta mreža micelije gljivica. Ova mreža nestaje čim se površina krumpira osuši.

Gljivica koja je uzročnik obične krastavosti krumpira prezimljava u gomoljima koje ostanu na parceli ili je prisutna na gomoljima koje koristimo za sadnju.

Mjere zaštite gomolja krumpira

Zaštita od krastavosti krumpira je veoma složena, jer je uzročnik oboljenja prisutan svuda gdje se krumpir uzgaja. Bolest se ne može izliječiti nakon pojave, ali se može spriječiti. Za uspješno uzgajanje krumpira potrebno je poštovati određena pravila:

• za sjetvu koristiti zdrav sjetveni materijal,
• poštovati plodored i ne saditi krumpir na istoj površini minimalno 4 godine,
• regulirati pH reakciju zemljišta,
• saditi otporne sorte,
• za gnojenje koristiti prezreli stajnjak,
• mineralni elementi mangan i bor u zemljištu smanjuju brojnost spora gljivice.

Koji su najbolji predusjevi krumpiru?

Primjena preparata na bazi gljivice Trichoderme smanjuje pojavu oboljenja i do 80%. Najbolji predusjevi za sadnju krumpira su: žitarice, posebno ozime, mahunarke, višegodšnje trave.

Pojava oboljenja je česta u godinama kada je u fazi cvjetanja krumpira temperatura visoka. Tada su mladi gomolji najosjetljiviji. Za pojavu oboljenja važni su i ovi uvjeti: 

• da su na parceli prisutni zaraženi biljni ostaci, 
• neutralna ili blago alkalna reakcija zemljišta pH 6 do 7,5,
• crvene sorte koje su podložnije pojavi oboljenja,
• tlo bogato organskim ostacima.