Kako pravilno uzgajati peršin?

Peršin (Petroselinum sativum L.), pripada porodici Apiaceae - štitarkama. Naziv potiče od grčke riječi petros (stijena) i selonon (biljka) pa se pretpostavlja da je prvobitno rastao na stijenama Mediterana i jugozapadne Azije. Utvrđeno je da je pradomovina ove biljke Sardinija.

Prema riječima diplomirane agronomkinje Olivere Gavrilović, u mnogim zemljama na jugu Europe raste kao divlja ili poludivlja biljka, za što su zaslužne ptice koje raznose njegovo sjeme.

Koristi se uglavnom kao začin, ali poznata su i njegova ljekovita svojstva. To prije svega proizlazi iz toga što obiluje vitaminima i mineralima. Kao i sve biljke, preporuka je da se konzumira svjež, pogotovo ako se uzima zbog svoje ljekovitosti.

Uvjeti uspijevanja

Peršin se uzgaja na dubokim, rastresitim i umjereno vlažnim zemljištima. Ako se uzgaja u veoma kiseloj sredini, brzo dolazi do truljenja korijena. Osim toga, ako se proizvodi korijen, teško ga je vaditi iz sabijene zemlje.

Optimalna kiselost je pH 6-8. "To je biljka umjerenog podneblja. Peršin (listaš i korjenaš) nema posebnih zahtjeva prema uvjetima sredine. Podnosi niske temperature do - 4 ͦC  i dobro prezimljava pod snijegom. Uzgaja se u plodoredu. Dobri predusjevi su jednogodišnje mahunarke, a loši vrste iz iste porodice (Apiaceae). Na isto mjesto vraća se poslije tri do četiri godine", objašnjava Gavrilović.

Prema visokim temperaturama relativno je otporan, dok sušu slabo podnosi. Za optimalan razvoj treba birati lokalitete s mnogo svjetlosti. Iako je dvogodišnja biljka, za proizvodnju lišća i korijena uzgaja se kao jednogodišnja, a dvogodišnja kada ide za proizvodnju sjemena.

Optimalni sustavi obrade

Tlo za uzgoj peršina treba poorati u jesen, na dubinu od 30-40 cm. Uzorana parcela ostavlja se da prezimi. Prema njenim riječima, u rano u proljeće vrši se predsjetvena priprema. Zemljište treba maksimalno usitniti i izravnati pošto je sjeme veoma sitno. Velike su potrebe za hranjivim tvarima. Poželjno je da se sije na mjesto na kom je prethodni usjev bio gnojen stajnjakom. Preporučuju se mineralna hraniva s odnosom NPK 7:22:14. Za određivanje potrebne količine, treba znati plodnost parcele, a preporuke se kreću u intervalu 120-150 kg/h.

Proizvodnja direktnom sjetvom

Sije se direktnom sjetvom, uskoredo, širokoredno ili u redove. Sjetva se obavlja rano u proljeće ili krajem ljeta i početkom jeseni u redove, s razmakom od 30-50 cm po površini. Ljetna i jesenska sjetva mogu se izvoditi ako je parcela potpuno čista od korova i ako je osigurano navodnjavanje. Proljetna sjetva obavlja se u ožujku, odnosno, u prvom tjednu poljskih radova. Poslije sjetve zasijanu parcelu treba odmah povaljati. Za površinu od jednog hektara, potrebno je četiri do pet kilograma sjemena. Nicanje je kroz dva do tri tjedna.

Plodored kao mjera njege

Mjere njege podrazumijevaju uništavanje pokorice, okopavanje, pljevljenje, navodnjavanje, prorjeđivanje i prihranjivanje. Navedene operacije primijenjuju se uvijek u cilju olakšanog nicanja. Okopavanje je obavezno, naročito u početnim fazama razvoja, kada su mlade biljke najosjetljivije na korove. Izvodi se tri do četiri puta u tijeku vegetacije, u ovisnosti od zakorovljenosti.

Peršin se prihranjuje dva do tri puta u proizvodnoj godini KAN-om.

Dobro reagira na navodnjavanje, tako da ako postoji mogućnost, trebalo bi ga prakticirati. Prilikom proizvodnje peršina korjenaša obavezno je prorjeđivanje. Ako se ne primijenjuje, razvija se veoma mali korijen koji se teško čisti i prerađuje. Prorjeđivanje se vrši dva puta tijekom vegetacije.

"Ovo povrće napadaju mnoge bolesti (plamenjača, hrđa, pjegavost lišća), ali mu nijedna ne nanosi veće štete. Ipak, kao obavezna mjera njege smatra se uzgoj u plodoredu", navodi Gavrilović.

U dobrim godinama - i do pet berbi

Berba lišća za sušenje obavlja se u više navrata. Prvi put radi se kad biljke imaju 10-20 stalnih listova, a međuprostor je pokriven. Mora se obavljati pažljivo jer korijen u ovoj fazi još nije dovoljno ojačao pa može doći do čupanja čitave biljke. Naredne berbe obavljaju se čim se lišće razvije dovoljno da se ponovo može brati. U povoljnim godinama može se dobiti tri do pet berbi. Treba voditi računa da donji listovi ne počnu žutjeti, pošto takvo povrće nije za tržište. Lišće se suši u sušarama na oko 40 °C ili prirodnim putem.