Bez guljenja, slatka i tražena. Kako ubrati, dosušiti i sačuvati Hokkaido tikvu do proljeća.
Hokkaido (Cucurbita maxima) je tikva japanskog porijekla, poznata i kao crveni kuri. Plodovi su okrugli do blago kruškoliki, svijetlo do tamno narančasto-crveni, teški otprilike 0,8 - 2 kg. Meso je čvrsto, žuto-narančasto, slatkasto, s okusom koji podsjeća na kesten.
Najveća prednost za kupca je to što se kora ne guli, jer se tijekom pečenja i kuhanja omekša i jede se zajedno s mesom. Zbog toga je Hokkaido jedna od najtraženijih tikava na tržištu. Bogata je beta-karotenom, vitaminima, kalijem i vlaknima.
Ispravna berba i skladištenje presudni su za kvalitetu i trajnost ploda. Tikva koja se ubere prerano ili se loše skladišti brzo propada, a ispravno ubrana i spremljena može se čuvati nekoliko mjeseci. Hokkaido obično sazrijeva 90 - 110 dana nakon sjetve, odnosno oko 50 - 60 dana nakon zametanja plodova. U našim uvjetima to je najčešće od kraja kolovoza do kraja listopada.
Zrelost se prepoznaje po nekoliko znakova:
| Znak zrelosti | Što tražiti |
|---|---|
| Boja ploda | ujednačena, intenzivna narančasto-crvena, bez zelenih dijelova |
| Kora | tvrda, ne može se probiti noktom |
| Peteljka | suha, drvenasta, ispucala i plutasta |
| Zvuk | kod kucanja zvuči šuplje |
| Vriježa | osušena, a listovi počinju žutjeti i propadati |
| Mjesto nalijeganja | žuta ili narančasta mrlja na donjoj strani, tamo gdje je plod ležao |
Nezrela tikva ima meku koru, zelenkaste dijelove i vlažnu peteljku. Takva se slabo čuva i nema razvijen okus ni slatkoću.
Važno je plodove ubrati prije prvih jačih mrazeva, jer on oštećuje koru i skraćuje rok skladištenja. Ako se mraz najavi, a plodovi nisu potpuno zreli, bolje ih je ubrati i dozrijevati nego ostaviti na polju.
Berba se obavlja po suhom vremenu, najbolje nekoliko dana nakon posljednje kiše. Plod se reže oštrim nožem ili škarama s peteljkom dužine 3 - 5 cm (peteljka je zaštita od ulaska bolesti u plod).
Plod se nikad ne nosi niti vuče za peteljku, jer se može odlomiti i otvoriti ulaz truleži. Također, s plodovima treba postupati pažljivo. Udarci, ogrebotine i pukotine u kori postaju mjesta zaraze, a oštećeni plodovi ne idu u skladište nego se prodaju ili prerade odmah.
Plodovi se ne peru, jer vlaga potiče truljenje. Zemlja se samo nježno otrese ili obriše suhom krpom.
Prije skladištenja plodove treba kratko dosušiti i očvrsnuti. Taj postupak se naziva curing i važan je korak koji se često preskače.
Tijekom tog razdoblja kora očvrsne, mala oštećenja zacijele, a peteljka se potpuno osuši. Dio škroba u mesu prelazi u šećer pa plod postaje slađi i aromatičniji.
Uvjeti skladištenja:
| Parametar | Optimalna vrijednost |
|---|---|
| Temperatura | 10 - 13 °C |
| Relativna vlažnost zraka | 50 - 70 % |
| Prozračivanje | dobro, uz stalnu cirkulaciju zraka |
| Svjetlost | tamno ili slabo osvijetljeno |
Najčešće greške u skladištenju su:
Tikve se slažu u jednom sloju na drvene police, letvice ili palete, tako da se plodovi ne dodiruju. Ne preporučuje se skladištenje direktno na betonu, zbog hladnoće i vlage. Ne treba ih čuvati u blizini jabuka i drugog voća koje ispušta etilen, jer ubrzava starenje.
Pravilno ubran i skladišten Hokkaido može se čuvati 3 do 6 mjeseci, a često i duže. Najbolji okus ima obično nakon nekoliko tjedana skladištenja. Plodove treba redovno pregledavati (npr. jednom tjedno) i odmah izdvojiti one s mekim mrljama, plijesni ili znakovima truljenja, da se zaraza ne bi prenijela.
Najčešći uzroci propadanja su: ubrane nezrele ili oštećene tikve, peteljka odlomljena ili uklonjena, prevlažno skladište, zaraze gljivicama (Botrytis, Fusarium, Alternaria) koje ulaze kroz povrede i oštećenja od mraza prije berbe.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor