Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Uzgoj povća
  • 05.06.2013.

Glavice prepoznatljive po Jenjićevu Mustangu i kvalitetnom povrću

Povrće iz Glavica, naselja kod Grada Sinja, prepoznatljivo gotovo na svim gradskim tržnicama, u ugostiteljskim objektim i u kućanstvima ne samo diljem Dalmacije. Mjesto je poznato i po Jenjićevu Mustangu, uređenim vrtama i okućnicama

  • 3.772
  • 427
  • 0

Glavice su pripoljsko naselje u sastavu Grada Sinja, u Cetinskom kraju. Smješteno je na brežuljkastom prostoru između Sinjskog i Hrvatačkog polja, uz srednji tok hladne, bistre, čiste i izdašne rijeke Cetine te predstavlja oazu između planinskih lanaca Dinare, Kamešnice, Visoke i Svilaje. Poznate su i po najplodnijim njivama u Smradovu, većem dijelu Sinjskog polja, gdje godišnje budu i po 3-4 berbe, dakako ako se obrađuju njive. No Glavice su poznate i po bogatim pašnjacima i sjenokošama, dakako i izdašnosti sadre.

No riječ je o najuspješnijem poljoprivrednom selu u Cetinskom kraju s oko 4000 stanovnika. Jer, više od 600 kućanstava bavi se poljodjelstvom, djelomično i stočarstvom (govedarstvo, ovčarstvo), kao glavnim zanimanjem i jedinim izvorom godišnjeg prihoda. Stručnjaci računaju kako bi Glavice, s obzirom na proizvedene količine hrane, mogle prehraniti velik dio Dalmacije kad bi se malo više uložilo u uređenje postojećeg kanalizacijskog sustava navodnjavanja u Sinjskom polju, dakako i Smradova. Nažalost i to je mjesto u Cetinskom kraju uvelike pogodio prestanak sinjske predionice i tvornice konca 'Dalmatinka' u kojoj je bio zaposlen po jedan član gotovo iz svake obitelji.

Povrće iz Glavica prepoznatljivo na gradskim tržnicama ne samo diljem Dalmacije

Inače žitelji tog naselja uzgajaju gotovo sve vrste povrća - rajčice, krumpir, paprike, salatu, grašak, grah, bob, kapulu, češnjak, blitvu, tikvice, krastavce, patlidžane, lubenice. Glavički poljodjelci su na tržištu najpoznatiji po proizvodnji kvalitetnog i ukusnog kupusa - slatkog i kiselog. Iz glavičkih bazena, kaca i bačava, te s njiva njiva, njime se opskrbljuje cijela srednja Dalmacija, a konzumira se i na trpezama zagrebačkih restorana i hotela, te u okolici hrvatske metropole.

No obitaljeska poljoprivredna gospodarstva (OPG) su poznata i po proizvodnji kelja, verzeta, glavatog kupusa, a uz to i rajčica, mrkve i grahorica, pa blitve i zelene salate te mladog krumpira. Oduvijek su bili, a i sada su u tome najuspješnije obitelji Vučić, Milanović, Poljak, Labrović, Masnić, Jenjić, Modrić, Romac, Jelinčić..., dok poneke uzgajaju i raštiku. Proizvode, prevoze, trguju. Riječ je o mjestu gdje mnogi mladi ljudi ističu kako nemaju novca. Imaju plodne njive u Smradovu i Sinjskiom polju, a gotovo sve njihove obitelji su opskrbljene suvremenom poljo-mehanizacijom.

Gotovo svakog dana u jesen, u jutarnjim satima, još dok pijetlovi najavljuju zoru, prepunim kamionima i traktorskim prikolicama marljivi Glavičani odvoze kupus na splitsku tržnicu, trogirsku, omišku te na sinjski sajam, uglavnom subotom kada je u alkarskom gradu podno Kamička sajmeni dan. Sve govori kako su poljoprivredni proizvođači ujedno prijevoznici i prodavači. Jer kažu kako u svom selu, niti na razini Grada Sinja, nemaju nikakvu udrugu ili poljoprivrednu zadrugu koja bi im pomogla u otkupu tržišnih viškova, osim nekih stručnih savjeta. Od svih je, ipak, najpoznatiji poljoprivrednik Vlado Romac ne samo po kvaliteti i raznolikosti proizvodnje povrća, nego i uzgoju cvijeća. Čini se kako se specijalizirao za sve poljodjelske kulture, još uvijek ih uzgaja tridesetak, u što smo se i mi uvjerili ovih dana kad smo posjetili obitelj Romac. Za njega ističu kako je riječ o skromnom, tihom i marljivom poljodjelcu ne samo u Cetinskom kraju i širem dalmatinskom zaobalju, koji najviše vjeruje u rad, red i poštenje. Sve radne dane provede na njivi, dakako kad je prikladno vrijeme. Ali kaže kako ni noću ne miruje jer tada, osobito u jesen, riba kupus te ga kiseli, sprema plodove.

Pogled namjernika najviše se zadrži na povrtnjaku i cvjetnjaku obitelji Romac

Naime koliko je još uvijek vitalni Vlado Romac marljiv, uredan i precizan najbolje potvrđuje i njegova obiteljska kuća i uređena okućnica, pa isparcelirana njiva, vrt i gredice gdje nema ni jedne travke niti korova. Pogled namjernika se zadrži i na mirisnu raznobojnu cvijetnjaku u što je Vladina obitelj također udahnula ljubav, pozornost, nježnost. Njegovo je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG-a) itekako prepoznatljivo, osobito kuća ispred koje rastu i dvije visoke palme koje je Vlado također zasadio svojim rukama još prije nekoliko desetljeća, a ukras su šireg ambijenta. Obitelj Romac je na sinjskoj gradskoj tržnici u srcu alkarskog grada desetljećima bila zakupila kameni štand gdje bi Vladina supruga Marinka, također marljiva žena, izložila tek dio svojih domaćih proizvoda - povrće uzgojeno u svom vrtu, jaja, pancetu, pršute... - te bi uvijek sve prodala.

«Najviše proizvodim kupus i mrkvu, zelenu salatu, rajčice, paprike, celer, peršin, mladi krumpir, grah, grašak..., ali sada uglavnom za svoje potrebe. I vode imamo dovoljno i sve vrtuljke, kojima navodnjavam njivu i vrt. Dakako imam i potrebnu poljoprivrednu mehanizaciju. Uz obilje sunca i vlage, dakako i moj rad, i ljubav prema poljoprivrednim kulturama, ovdje sve uspješno raste, osobito pod plastenicima. Stručnim savjetima najviše mi pomogne moj sin Željko iz Zagreba koji me opskrbljuje odgovarajućim sjemenom prikladno za ovo podneblje. U svemu mi je desna ruka moja supruga Marinka. Godinama smo proizvodili znatne količine kvalitetna povrća i uvijek smo sve prodali. Inače ja sam najzadovoljniji kad nešto radim u svom vrtu, na njivi», ističe Vlado Romac, dodajući:

«Školovao sam četvero djece. Tri moja sina završila su fakultete, a kćerka Ana ekonomsku školu. Najstariji sin Ognjen profesor je na Vojnom učilištu u Zagrebu, srednji sin Denis je zaposlen kao novinar, dok je najmlađi sin Željko završio agronomiju», ističe Vlado koji je, očito, zadovoljan i sretan čovjek, otac i suprug, za kojeg njegovi susjedi i sumještani, te prijatelji i znanci na širem području Cetinskog kraja, ističu kako je jedan od darovitijih i najuspješnijih poljodjelaca. A on kaže kako mu tobože nije jasno da i danas tolike glavičke i sinjske obitelji kupuju povrće na tržnicama u Sinju, Splitu..., a imaju svoje velike kućne vrtove i plodne oranice ne samo u Sinjskom polju.

Dan bi obitelji Romac bio kratak i kad bi imao 48 sati

«Katkada sam čak i nedjeljom morao raditi. Na tržnicu sam uvijek želio iznijeti svježe zdravo povrće i voće, ako tako ne bih učinio sve bi mi usahnulo i propalo. U pravilu, sve sam donosio na sinjsku tržnicu gdje bih ga i prodao. Doduše meni je uvijek bilo lakše nego drugim ženama jer su iza mene bile vjerne mušterije, tradicija, iskustvo. Za nas govorili, a i danas kažu, kako smo začetnici proizvodnje zdrave hrane, pa smo na neki način i zato osigurali tržište. U jednom danu znala sam raditi i više od 24 sata, od jutra do mraka, pa do duboko u noć. Dan bi mi bio kratak kad bi imao i 48 sati. Moj muž Vlado je oduvijek radio na njivi i u vrtu, katkada i tijekom cijele noći u podrumu obiteljske kuće, dok sa ja dopremala proizvode na tržnicu, prodala bi ih i nova donosila kući. Uvijek bih ubrala onoliko koliko bih mogla prodati te svaki put, kad god bih se vratila s tržnice, računala bih kako smo poslovali tog dana. I to je oduvijek bio zakon našeg OPG-a», objašnjava gospođa Marinka Romac, tvrdeći kako je najgore bezuspješno čekati 'da ti netko drugi nađe radino mjesto'.

Tvrdi kako se u Glavicama može lijepo, sigurno, živjeti ako se obrađuju njive i unovče proizvodi. Kaže kako se ljudi napokon moraju vratiti prirodi, rodnom kraju, selu te se ponovno priviknuti svojoj zemlji tim više što je nestala predionica i tvornica konca 'Dalmatinka', hraniteljica ne samo toliko obitelji u Glavicama, Sinju i Cetinskom kraju, u kojoj je nekoć gotovo iz svake glavičke obitelji radio najmanje po jedan ili dva člana. Naime nedostatak te tvornice koja je ne tako davno bila kralješnicom gospodarskog razvoja i svekolikog života alkarskog grada i okolice, itekako se osjeća u svakoj cetinskoj obitelji.

U vrtu Romčevih kao u 'raju nebeskom'

Posebice one s više djece - osnovaca, srednjoškolaca, studenata - čiji roditelji nisu nigdje zaposleni, koji su bez ikakvog izvora prihoda. Nedostatak Dalmatinke je, nažalost, prilično usporio i demografsku obnovu u mnogim selima Cetinskog kraja gdje sve manje ostaju mladi ljudi zbog nemogućnosti zapošljavanja. No, gospođa Marinka dodaje kako u svom prigradskom naselju Glavicama ipak ima i onih kućanstava koji imaju zemljišta i do 100.000 metara četvornih, i to plodnih oranica, a ti isti na štandu u Sinju kupuju glavice slatkog i kiselog kupusa. Mnogi ističu kako je njezin vrt, kao pravi raj nebeski. Vlado Romac nam je otkrio i zanimljive male tajne u proizvodnji povrća u svom vrtu.

«Sve sam radim. Najprije posijem kupus glavati i čekam ga 40 dana. Kada naraste u visini za 5-6 listova, a rasađujem ga kad stabljika očvrsne, obično krajem ožujka ili početkom travnja. Ta je sorta otporna na mraz, a sadim ju tijekom cijele godine. Lakše mi je nego drugim vrtlarima, jer kupus uglavnom uzgajam samo u plastenicima, baš kao i mladi krumpir, blitvu i zelenu salatu, proizvode koje s početkom proljeća iznosim na tržnicu. Kupus treba čekati 80-90 ili najviše 120 dana dok se izglaviča i sazori za branje. Sadim čak pet vrsta kupusa. Obično uspijeva na svim našim njivama, a uzgajam ga na američki i nizozemski način», riječi su Vlade Romca, od kojeg smo također doznali:

«Godišnje sam uvijek imao četiri berbe i u tome sam bio najuspješniji i najpoznatiji poljoprivredni proizvođač na širem području Splitsko-dalmatinske županije. Osim kupusa godišnje sam nekada proizvodio veće količine mrkve i drugog zdravog povrća, ali to povrće proizvodim i sada, ali u manjim količinama. Na tržištu su bile prepoznatljive i trešnje iz mog vrta, baš kao i moje kruške, breskve, marelice, jabuke, šljive, kivi, doduše u malim količinama. Također uzgajam i vinovu lozu, berem grožđe i proizvodim kvalitetno-ekološko domaće vino te prošek; rakiju lozovaču, travaricu, višnje i višnjevac...»

Ekološko vino iz Romčeva vinograda i konjičko jahanje na Jenjićevu Mustangu

Tako nam Vlado Romac navodi tek neke proizvode iz bogate proizvodne palete svog obiteljskog poljoprivrednog dobra. Svi govore kako je njen kameni štand na sinjskoj gradskoj tržnici na jugozapadnoj strani Kamička, nadomak Alkarskih dvora, podno sinjske Tvrđave uvijek bio najposjećenijih, gotovo u svako godišnje doba. Izbirljive kupce privlačila svježina povrća i voća, prikladna cijena i usluga nasmiješene i simpatične prodavačice Marinke koja bi, kaže, bila najzadovoljnija kad bi bile zadovoljne i njezine mušterije. I danas kaže kako je bila svjesna činjenice da je baš to bila i najbolja reklama njenim proizvodima, odnosno obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG-a) Romac.

Dražen Jenjić iz Glavica je uspješan gospodarstvenik. Vlasnik je nadaleko čuvenog i jedinog sportskog centra Mustang. Riječ je o svojevrsnom ranču gdje su na površini više od dva hektara objedinjeni prikladni ugostiteljski, neki poljodjelski projekti poput proizvodnje eko-hrane u sklopu razvojnog projekta seoskog turizma, u što je do sada Dražen Jenjić, sa svojom ženom Marijom i sinovima Boškom i Ivicom, uložio znatna sredstva koja se ne mogu točno izračunati. Svi ističu kako taj ranč s konjima, gotovo sa svim programima i pratećim sadržajima u sklopu tog objekta, predstavlja temeljnicu njihova obiteljskog gospodarstva, što je mnogo ne samo za Jenjiće nego i za Glavice, osobito u promicanju poljodjelstva i seoskog turizma. Osim hvale vrijednih ugostiteljskih objekata s terasama, kuhinjom, bifeom, kafićem, dvoranom za svadbe, pričesti, krizme, sastanke; tu su i apartmani, bungalovi... Naglašen je i projekt konjičkog sporta, odnosno jahanje za sve uzraste, tamo dolaze i inozemni turisti, i radi lijepo uređenog ambijenta, ugodnih šetnji uređenim i atraktivnim šetnicama...

Autor: Nedjeljko Musulin


Tagovi

Povrtlarstvo Glavice Seoski turizam

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Lipo Josipovo - lipa sva godina: Što još kažu narodne izreke?

Spomendan svetog Josipa obilježavamo danas, 19. ožujka. Uz ovoga sveca vezano je niz narodnih mudrosti koje služe kao svojevrsna prognoza vremena. Neke od njih objavljene...

Više [+]