Biološko suzbijanje tripsa na paprici u zaštićenom prostoru

Kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis) je maleni kukac, žutonarančaste do kestenjastosmeđe boje, a njegove ličinke su svjetlije. On je izrazit polifag što znači da napada velik broj biljnih vrsta, a od plodovitog povrća najčešće papriku. Prvo napada listove bodenjem i sisanjem sokova iz njih zbog čega se oni ne razvijaju pravilno te postaju deformirani. Pojavom prvih plodova trips započinje svoju intenzivnu ishranu, a najbolje mu odgovaraju tek zametnuti plodovi. Daljnjim rastom oni zbog toga postaju deformirani i izobličeni te gube tržišnu vrijednost.

Napad tripsa u zaštićenom prostoru 

U zaštićenom prostoru na paprici tijekom ljetnih mjeseci oni stvaraju velike probleme. Budući da imaju velik broj generacija godišnje, njih 12 do 15 javljaju se istodobno u svim razvojnim stadijima što dodatno otežava njihovo suzbijanje. Dodatan problem je što se zavlače u skrivena mjesta na biljkama poput listova, cvjetova i pazušaca, a na biljci su prisutni od njene razvojne faze pa sve do završetka berbe.

Indirektne štete koju uzrokuju je što su oni i vektori virusa.

Suzbijanje tripsa

Za praćenje štetnika u zaštićenim prostorima koriste se vizualni atraktanti, odnosno plave i žute ljepljive ploče. Ako je prisutnost štetnika velika, postavlja se i veći broj ploča jer će se na taj način smanjiti njihova brojnost. Nakon početnog smanjenja populacije tripsa proizvođači dolaze do trenutka kada moraju odlučiti hoće li koristiti kemijsku ili biološku zaštitu.

Suzbijanje ovog štetnika ograničeno je karencom, a postoji i mogucnost razvoja rezistentnosti zbog učestale uporabe insekticida. U Republici Hrvatskoj za ovu godinu registrirano je 6 insekticida i samo jedan za ekološku proizvodnju (Fis, 2020.). Sve se veći broj proizvođača odlučuje na zaštitu od tripsa puštanjem grabežljivaca u nasad ili zaštićen prostor, zajedno s integriranim ili konvencionalnim mjerama.

Prednosti biološkog suzbijanja

Kod primjene biološke zaštite potrebno je dobro poznavati uvjete uzgoja biljke, biologiju i ekologiju grabežljivaca te stalno praćenje štetnika vizualnim atraktantima. Za suzbijanje se najčešće koriste stjenica (Orius laevigatus) i grabežljiva grinja (Amblyseius swirskii), a dostupna je i grinja (Stratiolaelaps scimitus) koja živi u tlu.

Količina potrebnih grabežljivaca ovisi o zarazi nasada i veličini populacije tripsa prisutnih u nasadu. Stjenice i grinje koje se nalaze na tržištu za biološku zaštitu su pakirane u plastične bočice pa je njihova primjena jednostavna jer se iz tih bočica samo puste na listove paprike i sami se dalje raspoređuju. Nakon primjene potrebno je neko vrijeme da se predatori razviju i počnu djelovati, a to je najteži dio jer je teško uvjeriti poljoprivrednike da će sve biti u redu dok oni gledaju kako trips i dalje radi štetu. Kod puštanja predatora u zaštićeni prostor važno je da se paprika ne tretira insekticidima čije djelovanje može štetiti razvoju korisnih kukaca koji se oslobađaju kasnije.

Kemijska ili biološka zaštita paprike od tripsa?

Bitno je svakodnevno provoditi monitoring štetnika i grabežljivaca te kontrolirati temperaturu. Ukoliko se primijeti smanjen učinak biološke zaštite i to vizualnim pregledom, prema potrebi se ponovno mogu unijeti kako bi se spriječio poremećaj njihove ravnoteže.

Prednosti biološkog suzbijanja unosom grabežljivaca u zaštićen prostor je u tome što nema karence, ne razvija se rezistentnost, a biopesticidi su povoljni za korisne kukce i okoliš i ono najvažnije da nema ostataka aktivnih tvari na plodovima.

Učinkovitost primjene grabežljivaca

Učinkovitost ovisi o raspoloživom izvoru hrane za grabežljivca i temperaturi zraka koja mora pogodovati njihovom optimalnom razvoju. Najčešće se oslobađaju kad uvjeti za njihovo razmnožavanje to i dopuštaju, a to je obično kad temperature u većem dijelu dana ne padaju ispod 18 - 20°C. Nepovoljni uvjeti poput visoke ili niske temperature onemogućuju njihov razvoj, razmnožavanje i aktivnost, a visoke temperature pojačavaju aktivnost i brojnost štetnika pa grabežljivci ne uspijevaju držati njihovu brojnost ispod praga štetnosti.  

Iako je biološka zaštita u Hrvatskoj još uvijek u počecima i pod njom su samo male površine, u budućnosti poljoprivredne proizvodnje takve će se površine povećavati jer štetnici sve više postaju rezistentni na kemijska sredstva.