Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Mjere ruralnog razvoja
  • 27.12.2013. 08:00

Autohtone i tradicijske sorte poljoprivrednog bilja

Očuvanje bogatstva genetskog materijala onih sorata poljoprivrednog bilja koje nestaju s naših poljoprivrednih površina jedan je od ciljeva Programa ruralnog razvoja

  • 4.777
  • 376
  • 0

Evo što nam je rekla Branka Palčić iz sektora ruralnog razvoja. Jedna od mjera potpore u sklopu Programa ruralnog razvoja za programsko razdoblje 2014. -2020. je Očuvanje autohtonih i tradicijskih sorata poljoprivrednog bilja.

Prof. dr. Zdravko Matotan

Mjera sličnog naziva i sadržaja se provodi od 2013. godine kao nacionalna mjera RH. Cilj mjere je sačuvati bogatstvo genetskog materijala onih sorata poljoprivrednog bilja koje nestaju s naših poljoprivrednih površina. Mahom su to za komercijalnu, intenzivnu proizvodnju nezanimljive sorte jer imaju mali prinos ali su prilagođene lokalnim klimatskim i pedološkim uvjetima.

Kako su se stare sorte raznolikih karakteristika i skromnih zahtjeva za gnojidbom povlačile s uzgojnih površina, njihovo su mjesto zauzimale visoko prinosne sorte, često neotporne na bolesti, štetnike i slabo adaptibilne na klimatske ekstreme, što zahtijeva pojačano korištenje sredstava za zaštitu bilja ili gnojiva. Veliki broj tradicijskih ili autohtonih sorata visoko je ugrožen ili je nestao sa područja Hrvatske što je dovelo do smanjenja genetske raznolikosti.

Radna grupa za biljne genske resurse

Autohtone i tradicijske sorte nose u sebi gene koje mogu biti vrlo važni za stvaranje novih sorata ili poboljšanje postojećih, što je osobito važno u ovim vremenima kada su sve očitije klimatske promjene prijetnja dosadašnjem komercijalnom sortimentu. Povjerenstvo za biljne genetske izvore osnovano pri Ministarstvu poljoprivrede radi na popisu autohtonih i tradicijskih sorata kako bi se utvrdilo postojeće stanje te ugroženost sorata za koje će biti moguće dobiti potporu.

Očuvanje i zaštita biljnih genetskih resursa povrtnih kultura

Tom problematikom, a vezano za povrće, sustavno se bavi prof. dr. Zdravko Matotan. Klimatska i zemljišna raznolikost Hrvatske te duga tradicija u uzgoju povrća razlogom su prisustva u proizvodnji velikog broja sorti i ekopopulacija povrća različitih osobina. Ljudskim migracijama, trgovinom i razmjenama, sjeme različitih povrtnih kultura dolazilo je u različite krajeve, a samo ono koje se najbolje prilagodilo lokalnim uvjetima, davalo zadovoljavajuće prinose i kvalitetu, služilo je za daljnju reprodukciju.

Zagrebačka rana rajčica

Spontanim križanjima, prirodnom selekcijom pod utjecajem okoline u mnogim su našim krajevima stvorene brojne vrijedne ekopopulacije povrća. Sve većom komercijalizacijom povrćarske proizvodnje, nestajanjem tradicionalnih seljačkih vrtova i depopulacijom ruralnog prostora, genetski fond i biološka raznolikost povrtnih vrsta na području Hrvatske izrazito su ugroženi. Za razliku od drugog kulturnog i duhovnog naslijeđa, koje, ako se o njemu ne vodi sustavna briga propada sporije, biološko naslijeđe brzo propada te je jednom izgubljenu sortu ili ekopopulaciju nemoguće rekonstruirati. S tog su razloga brojne nacije razvijene društvene svijesti odavno formirale nacionalne banke biljnih gena u kojima se od trajnog nestajanja čuvaju najugroženije sorte i ekopopulacije biljnih vrsta. Jedna od prvih takovih institucija je Vavilov institut u Sankt Petersburgu čiji je osnivač akademik Nikola Ivanović Vavilov prve ekspedicije s ciljem prikupljanja biljnog genetskog materijala pokrenuo još 1922. Danas se u njemu čuva i održava izuzetno vrijedna kolekcija sjemena iz čitavog svijeta u kojoj ima i nekih vrijednih hrvatskih tradicijskih sorti.

Turopoljski luk

Nažalost, u Hrvatskoj se, iako se godinama zna da su mnoge vrijedne domaće sorte i ekopopulacije nestale, a velikom broju to i dalje prijeti, dugo nisu pokretali projekti očuvanja i zaštite biljnih genetskih resursa. Tek krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća pokrenut je projekt osnivanja Jugoslavenske banke biljnih gena sa sjedištem u Beogradu pa su pokrenute i određene prikupljačke akcije na području Hrvatske te je dio prikupljenog materijala dostavljen u Beograd. Zbog raspada bivše države projekt nije saživio, a prikupljeni materijal zbog neodržavanja je uglavnom trajno izgubljen.

Ugroženost biljnih genetskih resursa na području jugoistočne Europe prepoznala je i Švedska agencija za međunarodni razvoj koja je 2005. godine u Hrvatskoj pokrenula projekt SEEDNet s ciljem da do realizacije nacionalnog programa pomogne u očuvanju, zaštiti i održivom korištenju biljnih genetskih resursa. U sklopu projekta, na nacionalnom nivou oformljene su radne skupine za pojedine biljne vrste, čiji je zadatak bio napraviti prioritete zaštite, identificirati od gubitka najugroženije sorte, regenerirati ih te pripremiti sjeme za deponiranje u banci biljnih gena.

Što je zajedničko Zagrebačkoj rajčici, Turopoljskom luku, Kutjevačkom ranom grahu i Vukovarskoj lubenici?

Potkraj 2006. godine formirano je Povjerenstvo za zaštitu biljnih genetskih resursa Republike Hrvatske čiji je prioritetni zadatak bio izrada Nacionalnog programa očuvanja, zaštite i održivog korištenja biljnih genetskih resursa. Nacionalnim programom osnovana je banka biljnih gena u Osijeku sa zadatkom vođenja sustavne brige u prikupljanju, identifikaciji, regeneraciji i čuvanju od trajnog gubitka ugroženih sorti i populacija biljnih vrsta.

Kutjevački rani grah

Jedna od aktivnijih radnih skupina je Radna skupina za povrće koju čine gotovo svi vodeći hrvatski znanstvenici i stručnjaci koji se bave povrćarstvom s Agronomskog fakulteta iz Zagreba, Poljoprivrednog fakulteta iz Osijeka, Visokog gospodarskog učilišta iz Križevaca, Instituta za jadranske kulture iz Splita, Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča, Povrtlarskog centra iz Zagreba te Podravke iz Koprivnice. Među prvim aktivnostima radne skupine bila je izrada liste najugroženijih starih domaćih sorti i ekopopulacije povrća i pokretanje prikupljanja uzoraka njihovog sjemena. Prikupljeno sjeme i reprodukcijski materijal posijano je na kolekcijskom polju Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima gdje je napravljena deskripcija, karakterizacija i evaluacija. Za materijale za koje se utvrdila sortna pripadnost deklariranom nazivu napravljena je regeneracija te je sjeme pripremljeno za trajno čuvanje u nacionalnoj banci biljnih gena. Tako je od trajnog gubitka sačuvana Zagrebačka rajčica, Turopoljski luk, Kutjevački rani grah, Vukovarska lubenica i veći broj drugih tradicijskih domaćih sorti povrća.

Organizirana proizvodnja sjemena u trendu opadanja

Domaće sorte povrća ugrožene su od trajnog nestajanja iz više razloga. Sve manje je tradicionalnih obiteljskih gospodarstava koje povrće za vlastite potrebe ili za tržište proizvode iz vlastito reproduciranog sjemena već ga kupuju, a ono je uglavnom stranog porijekla.

Vukovarska lubenica

U Hrvatskoj je organizirana proizvodnja sjemena povrtnih kultura drastično smanjena, uzdržna selekcija i očuvanje sortnosti starih sorti komercijalno već dugo nikome nije interesantna, a većina domaćih sjemenskih tvrtki u promet stavlja uglavnom uvozno sjeme. U Hrvatskoj se nijedna institucija sustavno ne bavi oplemenjivanjem i stvaranjem novih sorti povrća tako da se u komercijalnoj proizvodnji povrća za tržište gotovo isključivo koriste strane sorte i hibridi.

Projekt prikupljanja starih sorti

Tijekom 2007. godine pokrenut je projekt prikupljanja starih domaćih sorti i ekopopulacija povrća pomoću učenika osnovnih i srednjih škola na području Koprivničko-križevačke županije u koji su se uključila 2.574 učenika svih osnovnih i srednjih škola županije te je prikupljeno 9.536 uzoraka sjemena. Prikupljeni uzorci sjemena kroz nekoliko narednih godina su istraživani u kolekcijskom polju Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima i najvredniji od njih su regenerirani i sačuvani od trajnog nestajanja. Provedenim je projektom prikupljena izuzetno vrijedna kolekcija tridesetak vrsti različitog povrća među kojim se posebno ističu lokalne ekopopulacije grahova i salata. Osim velike vrijednosti prikupljenog materijala značajna je vrijednost projekta i u podizanju svijesti mlade populacije o potrebi očuvanja biološke raznolikosti.

Kolekcijsko polje tradicijskih sorti Podravine

Pozitivna iskustva u prikupljanju uzoraka sjemena povrća uz pomoć školske djece iz provedenog projekta na području Koprivničko-križevačke županije trebala su se primjenjivati u sličnim projektima i u drugim županijama te se kroz nekoliko godina planirao prikupiti i od trajnog nestajanja sačuvati preostali genetski fond povrća čitave Hrvatske. Nažalost završetkom projekta SEEDNet koji je financirala Švedska agencija za međunarodni razvoj, aktivnosti na prikupljanju, evaluaciji, regeneraciji i pohrani sjemena starih domaćih sorti povrća su se svele na volonterski rad nekoliko entuzijasta, što dugoročno ne može opstati, tako da i ono što je do sada napravljeno može biti veoma brzo izgubljeno.

Naime po završetku SEEDNet projekta, daljnju brigu oko očuvanja i održivog korištenja biljnih genetskih resursa trebala je u skladu s Nacionalnim programom voditi država i za tu namjenu iz državnog proračuna izdvajati određena sredstva, no već treću godinu za redom za tu namjenu sredstva nisu izdvojena pa je velika opasnost da se ponovo vratimo na sam početak, a sve dalje sve više će nam vrijednog biološkog nasljeđa nestajati.


Povezana biljna vrsta

Salata

Salata

Sinonim: - | Engleski naziv: Lettuce | Latinski naziv: Lactuca sativa L.

Salata pripada porodici glavočika (Compositae). Glavičasta salata sadrži prosječno 94 % vode, 2 % šećera, 0.6 % sirove celuloze, 0.6 % mineralnih tvari i 1.2 % sirovih proteina.... Više [+]

Tagovi

Zdravko Matotan Turopoljski luk Vukovarska lubenica Autohtone sorte Grah Salata SEEDNet Nikola Ivanović Vavilov Branka Palčić Ugroženost Kolekcijsko polje


Autor

Rajko Polić

Više [+]

Novinar HND-a od 1973. Studirao filozofiju u Zagrebu, poljoprivredu u Križevcima, profesionalni novinar - reporter u Večernjem listu 30 godina, sudjelovao u pokretanju prvog specijaliziranog priloga Vrt

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Lipo Josipovo - lipa sva godina: Što još kažu narodne izreke?

Spomendan svetog Josipa obilježavamo danas, 19. ožujka. Uz ovoga sveca vezano je niz narodnih mudrosti koje služe kao svojevrsna prognoza vremena. Neke od njih objavljene...

Više [+]