Agroklub u Sjevernoj Karolini: Kako žive njihovi proizvođači zdrave hrane?

Dosadilo im je kupovati konvencionalnu, tretiranu i genetski modificiranu hranu, pa su uzeli u najam 1,6 hektara zemlje, na 30 minuta vožnje od Raleigha, glavnog grada Sjeverne Karoline. Tako je, otprilike, svoju priču započela Amanda Zephyr koja se prije tri godine, zajedno sa suprugom, počela baviti uzgojem zdrave hrane.

Ova američka država poznata je po poljoprivredi, odnosno, uzgoju skoro svih vrsta voća i povrća, osim citrusa, kao i po proizvodnji duhana i uzgoju stoke. Država je, što se tiče klime, na sredini i to između hladnije, u državama sjevernije i vlažnije, u državama južno od Karoline.

Zemlja je bila loše kvalitete

Amanda je jedna od mnogih koja se počela baviti proizvodnjom zdrave hrane koja postaje sve više popularna, ne samo u Sjevernoj Karolini, već i ostalim državama. Njena obitelj nije bila u mogućnosti kupiti zemlju, a budući da su cijene od 800.000 dolara pa naviše za jedan hektar, unajmila 1,6 hektara, na kojima proizvodi hranu za svoju obitelj, ali i tržište.

"Pošto živimo u Raleighu, cilj nam je bio da nađemo zemlju koja je maksimalno 30 minuta vožnje od grada. I uspjeli smo u tome. Na ovoj parceli, koju smo unajmili na desetak godina, u početku je tlo bilo izuzetno loše kvalitete, jer se uzgajao duhan. Evo, nakon tri godine, uspjeli smo ga oporaviti i uzgajamo dosta vrsta povrća", rekla je. Najviše uzgajaju rajčicu, krumpir, dinju, lubenicu, kupusnjače, krastavac, luk, paprike, grah. Morali su ograditi neke parcele jer ih stalno posjećuju jeleni.

Pripremaju se za eko certifikaciju

Od Sveučilišta Sjeverna Karolina dobivaju subvenciju za povrtlarske kulture koje uzgajaju, a cilj im je da postanu i ekološki proizvođači, iako i sada ne koriste pesticide.

"Ne dobivamo poticaje od države već sveučilišta, a da bi postali eko proizvođači, moramo izdvojiti dosta novca za certifikat. Trenutno nismo u mogućnosti, ali za godinu, dvije, mislim da ćemo uspjeti jer smo sad na nuli", kaže naša sugovornica navodeći da su puno novca uložili u pripremu zemljišta i njegovo ponovno vraćanje u funkciju.

Sada ne obrađuju tlo, koriste pileći stajnjak, kompost od gljiva, tekući malč od riba, kao i borove iglice i šumsku stelju oko borova.

"Ove godine krumpir nam je izuzetan, a oko njega je malč od borovih iglica. Također koristimo karton i vreće od kave koje stavljamo između redova i oko biljaka", pojašnjava Amanda.

Najviše koriste kaolinsku glinu

Što se tiče zaštite koristi se bakar, korisne bakterije kao što je Bacillus thuringiensis, dijatomejska zemlja i posebno kaolinska glina koja je glavna u borbi protiv štetnika. Svoje proizvode plasiraju na veliku farmersku tržnicu, Duke sveučilište i jednom tjedno na autocesti gdje imaju svoj štand.

Amanda napominje da se nikada nije pokajala što je krenula s ovom proizvodnjom jer je upoznala mnogo farmera koji se bave istim poslom, kao i da svaki dan može naučiti nešto novo što joj može pomoći da poveća i poboljša svoju proizvodnju.