Zamor tla: Koji su znakovi i kako ga spriječiti?

Zamor tla je pojava koja se često zanemaruje, a smanjuje njegovu plodnost. Do nastanka dolazi zbog pretjeranog iscrpljivanja tijekom višegodišnjeg uzgoja jedne biljne vrste na istoj parceli ili gredici. Na taj se način narušavaju biološki procesi, mijenja se pH reakcija i kemijski sastav, pogoršavaju se fizičke karakteristike, a povećava se sadržaj toksina koje luče same biljke.

Uz narušavanje njegove kvalitete dolazi do nagomilavanja uzročnika bolesti, štetnika i korovskih biljaka koje potiskuju vrstu koju uzgajamo.

Znakovi umora 

Da dolazi do zamora sigurno nećemo odmah primijetiti, ali promatrajući što se događa s usjevom možemo registrirati mnoštvo negativnih posljedica.

Žitarice su osjetljive na ovu pojavu, posebno pšenica i ječam. Kod njih se često javljaju bolesti na osnovi stabljike koje izazivaju polijeganje, smanjenje prinosa i propadanje usjeva. Za uzročnike ovih bolesti je karakteristično da se brzo nagomilavaju i zbog toga je potrebno obratiti pažnju na smjenu u plodoredu. Nakon žitarica treba uzgajati mahunarke, uljarice, kupusnjače.

Od povrća najosjetljiviji su rotkvice, krastavci i mrkva. Kod korjenastog povrća brzo dolazi do pojave deformiranih podzemnih organa i povećanja broja štetnika. Krastavac reagira smanjenjem prinosa i slabijom obojenosti plodova. Kupusnjače snažno reagiraju na uzastopni uzgoj u monokulturi na istoj parceli. Vrlo brzo dolazi do nakupljanja štetnih organizama.

Među voćnim vrstama najosjetljivije su jagode, jabuke i šljive. Kod jagode često dolazi do pojave bolesti korijena i truleži plodova, posebno u vlažnim godinama. Jabuke i šljive nikako ne podnose sadnju na iskrčene parcele gdje su bile ove vrste. Na posađenim sadnicama prirasti su kraći i slabiji, a cijelo stablo ima usporen rast i razvoj.

Preventiva najvažnija

Kada se jednom pojavi teško je riješiti, jer se posljedice mogu osjećati godinama. Najbolje je preventivno djelovati i spriječiti, a to podrazumjeva pravilnu rotaciju usjeva. Najvažnije je da se ispoštuje odgovarajući interval u kojem jedna vrsta i pripadnici iste porodice mogu doći na istu parcelu, obično nakon tri do četiri godine.

Pravilnom rotacijom usjeva možemo održati, ali i povećati plodnost. Također, možemo spriječiti pojavu bolesti i povećanje populacije štetnih organizama.

Kada je do zamora tla već došlo, potrebno je napraviti plan aktivnosti za nekoliko sljedećih godina kako bi popravili štetu. Možemo koristiti biljke za zelenu gnojidbu, dodavanje organskih gnojiva (kompost, stajnjak), uzgajati kulture koje ne pripadaju istoj porodici ili istoj grupi biljaka (npr. iz grupe korjenašica), uzgajati fitosanitarne biljke, unositi preparate s efikasnim mikroorganizmima.