Uzgoj bukovača razvio u ozbiljan posao, Tihomir Tucman ima i vlastitu formulu za supstrat

Tihomir Tucman iz Pojatnog nedaleko Zagreba živi s gljivama od ranog djetinjstva. Nije ni slutio da će od njih - i živjeti. Uzgoj isključivo bukovača mu je osnovni biznis od 2007. godine kada je registrirao i istoimeni OPG.

Ovaj nesuđeni magistar farmacije s diplomom zagrebačkog Agronomskog fakulteta zaokružio je svoju priču s voćnjakom od 1,5 hektara u kojem uzgaja, mahom, breskve, japanske kruške, marelice, trešnje i šljive.

"'Najveći problem su ljetni mjeseci u gljivarstvu jer se tržište preseli na more, a gljive su jako kvarljiva roba, pa se tijekom toga razdoblja posvećujem voćkama", govori Tihomir kod kojega 90 posto voćnjaka zauzimaju breskve. 

Gljivarstvo sigurnije od voćarstva 

Sve što uzgoji i proda na kućnom pragu, a bukovače nosi i tri puta na tjedan na zagrebačku tržnicu u Španskom te u Zaprešić. Godišnje ubere oko 6 tona bresaka s 1.000 stabala, a dnevno ih, kada im je sezona, proda oko 200 kilograma. 

"Gljivarstvo je, ipak, sigurnije, nema toliko rizika i riječ je o proizvodnji u kontroliranim uvjetima. One su konstanta. Breskve su, također, odlične, zarada je dobra, ali je to proizvodnja pod otvorenim nebom iako mi je sve osigurano", napominje. 

Svoju prvu vreću uzgojio je, govori, sa 16 godina, a za uzgoj se još više zainteresirao na studiju agronomije. Najviše su ga zanimale bukovače s kojima je i startao na nekoliko panjeva, a sada se bavi uzgojem i proizvodnjom šest različitih vrsta. Šampionjoni su 'otpali' na početku jer je s njima zasićeno, objašnjava, tržište. Godišnja proizvodnja mu se penje na pet tona dok tjedno ubare oko 150 kilograma. 

Vlastita formula za supstrat 

"Kada sam krenuo s prodajom na tržnici u Španskom, startao sam i s edukacijom kupaca, objašnjavao kako rastu, kako izgledaju svježe, a na kraju dijelio i recepte za pripremu jela. Sada imam već nekih 200 stalnih kupaca na tjedan", priča Tihomir koji je pet godina eksperimentirao dok nije razvio i vlastitu formulu za supstrat iz kojega rastu gljive, u čemu, kako kaže, nema konkurencije jer je proizvodnja jako specifična.

Supstrat za šampinjone, kao i bukovače, većinom se uvozi iz Mađarske i Italije, a želio je proizvesti gljivu na onom kojeg je sam napravio. Kaže kako je bukovača saprofit koji za izgradnju svoje biomase koristi celulozu. Zbog toga se u prirodi najčešće javlja na panjevima, dok se komercijalno najviše uzgaja na slami, iako može rasti na bilo kojoj organskoj tvari koja sadrži celulozu poput drveta, piljevine, slame, sijena, papira, lišća, kave i slično. 

"Osobno koristim pšeničnu slamu uz primjesu proteina i ugljikohidrata", objašnjava. Slama se najprije mora usitniti na tri do četiri centimetra, zatim se sterilizira vrućom vodom te ohladi. Nakon toga se pakira u vreće i miješa s micelijem (tijelo gljive). Na kraju se izbuše rupe na vrećama koje se stavljaju u prostoriju na 24°C. Nakon dva do tri tjedna vreće su inkubirane te se stavljaju u prostor u kojem je temperatura oko 12 -16°C, relativna vlažnost zraka od 80 do 90 posto, mora biti provjetravanje zraka i mora se simulirati izmjena dana i noći.

Odluka na bukovače je 'pala' jer je, objašnjava, nutricionistički kvalitetnija od šampinjona, a jednostavnija za uzgoj od, primjerice mirisne aniske jer se može uzgojiti na čistoj slami. 

"Osim po svojim hranjivim svojstvima, vrlo je cijenjena i kao ljekovita. Ona dokazano snižava masnoću u krvi. Posjeduje antibiotička i antialergijska svojstva, te velik broj antioksidansa, vitamina A, B, C, D, E i minerala, a jako su bogate vitaminom B. Zbog ovog sastojka su i postale zanimljive liječnicima koji tragaju za sastojcima koji snižavaju kolesterol, a odlične su za imunološki sustav", navodi njihove prednosti ovaj agronom koji, ističe, jedino ne radi micelij nego po njega odlazi u Mađarsku. 

Zaokružena proizvodnja 

Napominje i kako Hrvatska u usporedbi sa zemljama u okruženju zaostaje za konzumacijom svježih gljiva, a potkrepljuje to i brojevima. Kaže kako ih Nijemac ili Talijan prosječno pojede osam do deset kilograma godišnje dok Hrvat pojede tek jedan kilogram. Navodi i kako se cijena kod njega nije mijenjala, te sada iznosi pet eura po kilogramu dok primjerice u Njemačkoj iznosi 15. 

"Pokušavam cijenom biti pristupačan kupcima. Bio bih najsretniji kada dođem na tržnicu da se prodaju, a ne da se kupci dvoume oko 200 grama mesa ili gljiva", govori.

Posao je organizirao po tjednoj shemi u kojoj četiri dana proizvodi supstrat, a tri radi u prodaji. Trenutno je jedini zaposlenik svojeg OPG-a, osim u berbi, kada mu u pomoć uskače supruga, roditelji. 

"Imam slobodu u organizaciji posla što je dodatna prednost", napominje Tihomir koji se u proizvodnji koristi obnovljivim izvorima energije, kupio je peć na pelete, postavio solarne panele, opremio pakirnicu i time zaokružio proizvodnju.