• Apel poljoprivrednika
  • 14.09.2018. 13:30

U selu sam ostao sam, tu više nema nikoga iz moje generacije – možete li pogledati Slavoniji u oči?

I dok se glasno priča o nužnosti demografske obnove – Slavonija umire u tišini, a u pustim je selima gotovo nemoguće osnovati obitelj. Agoniju kronične samoće proživljava i mladi poljoprivrednik, Jovan Karapandža, koji je u selu ostao bez ijednog vršnjaka. Novcem od prodaje mlijeka kupuje napuštene kuće i spašava imanja od propadanja, a u nadi da će pronaći srodnu dušu nedavno se prijavio i u emisiju "Ljubav je na selu“.

Foto: arhiva J. Karapandža
  • 19.228
  • 2.413
  • 1

Pročitajte dirljiv apel mladog poljoprivrednika kojim krojačima sudbine, političarima svih boja, poručuje - pogledajte Slavoniji u oči dok ih nije potpuno i zauvijek sklopila!

"Ne tako davno, sela su bila puna života. Iz kuća i dvorišta odzvanjao je dječji smijeh, štale i pašnjaci bili su prepuni stoke, svako malo selom su prolazili veseli, okićeni, slavonski svatovi, slavila su se rođenja novih, malih mještana... U sezoni žetve pšenice, noć se pretvarala u dan, ljudi su traktorima, s nakrcanim prikolicama, danonoćno prolazili selom. Danas se više i ne zna kada je bila vršidba. Danas je moje selo smrtno bolesno i svakodnevno gledam kako umire, jer iz njega odlazi mladost, odlazi život. Starci umiru sami, a djeca se ovdje više ne rađaju.

Za to vrijeme, dok vi u foteljama filozofirate o demografskoj obnovi, ja sam u svom selu ostao sam, čitava moja generacija napustila je ovaj kraj i otišla trbuhom za kruhom“, upozorava mladi poljoprivrednik Jovan Karapandža, iz Mlake Antinske, kod Vinkovaca, apelirajući da se pod hitno poduzmu konkretne mjere za spas Slavonije u kojoj je, unatoč masovnom iseljavanju, odlučio ostati.

Želim ovdje osnovati obitelj, ali kako? Mojih vršnjaka tu više nema

"Ja još uvijek odolijevam svim nepogodama koje su snašle Slavoniju, još sam uvijek tu i borim se, svaki se dan borim s gomilom problema, ali i sa samim sobom. Borim se da ostanem, jer to želim, ali isto tako želim i osnovati svoju obitelj, želim biti otac i gledati kako moja djeca rastu, baš ovdje, gdje sam i ja imao sretno djetinjstvo. Ne želim ja luksuz, jahte, ni skupe automobile, imam samo te male ljudske želje, no čak je i njih, ovdje, u sve praznijoj Slavoniji, sada nemoguće ispuniti, jer mojih vršnjakinja, čitavih generacija mladih, ovdje više nema“, poručuje Jovan. 

Prazno selo 

Boli ga, kaže Jovan, pogled na danas puste kuće i dvorišta u kojima su, ne tako davno, sretno živjele i po tri generacije njegovih susjeda. Iako možda zvuči pomalo utopistički, Jovan je ipak odlučio da neće biti tek pasivni promatrač propadanja Slavonije. U žarkoj želji da učini nešto za svoje selo, za svoj kraj, odlučio je novcem zarađenim od prodaje mlijeka kupovati kuće u kojima već godinama nitko ne živi. Do sada je već kupio tri napuštena imanja, spasivši ih tako od sigurnog propadanja.

Novcem od prodaje mlijeka kupuje kuće i spašava ih od propadanja

Na svom, sada ogromnom, seoskom gospodarstvu, sam brine o 43 muzne krave, 100 ovaca, 100 svinja, 30 junadi, a za svoju je slavonsku dušu nabavio i konje. Dvije prekrasne kobile i ždrijebe, pravi su ukras na imanju, koje budno čuvaju četiri hrvatska ovčara. No, iako su njegove štale i pašnjaci prepuni života, kuća mu je, kaže, prazna, jer djevojke približnih godina, s kojom bi zasnovao obitelj, nema niti u selu, niti u okolici.

U nadi da će srodnu dušu možda ipak pronaći u nekom drugom dijelu Hrvatske, Jovan se nedavno prijavio i za sudjelovanje u emisiji Ljubav je na selu. Svoje razočarenje sustavnim zanemarivanjem čitave Slavonije, mladi je poljoprivrednik iskazao u dirljivoj poruci političarima svih boja i ostalim krojačima sudbina, otvoreno im poručivši:

"Nismo mi tako daleko od metropole, ali ako nas ipak ne vidite, vama, koji nam krojite sudbine, poručujem da konačno ustanete iz udobnih fotelja, obiđete sela i pogledate Slavoniji u oči, dok ih nije zauvijek sklopila. Ono što ćete danas ovdje vidjeti su prazne kuće, uplakani starci o kojima nema tko brinuti, jer su im djeca i unučad tamo negdje daleko, rasuta po svijetu. Vidjet ćete tugu napuštenih imanja i u korov obraslih pustih staja. Znate li vi da je, samo u mom, malom selu, nekada bilo više od 200 muznih krava, znate li da ih je danas ostalo još samo 50, od toga su 43 moje, jer ih ne želim prodati klaonicama.

Jovan brine i o 43 muzne krave 

Ako se ja, kao mali poljoprivrednik, mogu svim srcem boriti za svoje životinje i za svoje selo, krajnje je vrijeme da se i vi gospodo počnete boriti za nas ljude - 5 do 12 odavno je prošlo. Slavonija umire, ista ona Slavonija koja ima mogućnost prehraniti cijelu ovu državu, kada bi se samo ljudima konačno omogućilo da ovdje normalno žive i rade“, poručuje mladi Slavonac, a mi mu od srca želimo da se njegov glas čuje i da se u njegovo selo, u kojem je sada još samo četvero školaraca, uskoro vrati život.


Fotoprilog


Tagovi

Jovan Karapandža Apel Mlaka Antinska Iseljavanje Slavonija Stočarstvo


Autorica

Sanja Rapaić

Sanja Rapaić

Iza Sanje je bogato novinarstvo iskustvo. Gotovo 15 godina radi i surađuje s raznim medijskim kućama.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi