U EU-u više cijene ribe, veće tržište i manje brodova

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju bit će višestruko koristan našim ribarima. Jasno, morat će raditi po pravilima EU-a koja, među ostalim, za mrežu koču propisuju minimalnu veličinu oka 40 milimetara po dijagonali. Naše članstvo u Europi dovest će do sređivanja tržišta ribe i porasta njene cijene. Poslovanje u cjelini će se popraviti, posebno za one koji rade legalno.

Ove optimistične najave iznosi prof. dr. Nedo Vrgoč iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Jedan od naših vodećih stručnjaka godinama sustavno prati kočarski ribolov i stanje pridnenih vrsta riba i ostalih morskih organizama.

Odličan je poznavalac ribolovnih prilika na čitavom Jadranu, ne samo hrvatskom dijelu, sudionik pregovora s EU-om u poglavlju o ribarstvu i član radne skupine što je pripremala plan upravljanja za kočarenje, ribolov pridnenom povlačnom mrežom.

Bez planova upravljanja u Europi se ne može ribariti. Planovi su pripremljeni i poslani u Bruxelles na recenziju, što je jedan od koraka na putu njihova usvajanja od hrvatske Vlade.

Nakon donošenja, nema sumnje, bit će prigovora i nezadovoljstva. U prilog tome govori nedavni prosvjed istarskih ribara zbog mogućnosti, odnosno nemogućnosti korištenja rampona u lovu kapesanti, školjki čiji je hrvatski naziv Jakovljeva kapica.

- S autorizacijom će biti problema, ističe unaprijed dr. Vrgoč. Ona će se dobivati na temelju broja radnih dana u određenom minulom razdoblju, taj detalj još nije definiran.

Prevedeno na svakodnevni jezik, autorizacija bi imala značiti licencu, dozvolu za rad. Zasad, do 1. srpnja, dovoljno je određeni alat imati upisan u povlasticu, nije važno da li se i koliko s njim radi. U Europi tako neće biti. Teško je povjerovati da će autorizaciju za kočarenje dobiti onaj tko je u toku jedne godine s tim alatom imao 15 radnih dana, a takvih ima.

U tome je problem istarskih ribara, vlasnika rampona za izlov školjki. Dosad su ih malo rabili, ili uopće nisu, sad se otvara tržište na kojemu su školjke tražene, a većina njih neće moći raditi s ramponima.

- Ove zime na otvorenom moru srednjeg Jadrana radi samo nas šest, i to šest kočara s Kvarnera. Nema Talijana, ne dolaze ni dalmatinski ribari, govori nam Romeo Mikičić, vlasnik dvaju od tih brodova.

Izostanak talijanskih ribara objašnjava politikom "scrapinga", otkupom i uništavanjem ribarskih brodova, što je dio politike EU-a za smanjenje ribolovnog napora. Brodove, a s njima i povlastice, otkupljuje država, ribari dobivaju određeno obeštećenje, što se obračunava prema veličini broda, jačini motora i njegovim godinama. Ribar ne može prodati brod, on se uništava bez obzira na to u kakvu je stanju i kada je građen.

U San Benedettu, jednom od jačih ribarskih centara na jadranskoj obali, svakog tjedna uništi se jedan brod, informira nas Romeo Mikičić. Od 200 tamošnjih kočara ostala su 54, i to nije konačna brojka.

Slično se očekuje i u nas. Ulaskom u EU i Hrvatska bi trebala dobiti određena sredstva za "scraping".

- Neće biti dobro za hrvatsko ribarstvo ako se ribari masovno odluče za "scraping", smatra Vrgoč. Tko jednom ode iz ribarstva nikad se više neće vratiti. To bi moglo rezultirati neželjenim posljedicama.

Autor: B. ŠULJIĆ / NL

Foto: RGBStock.com