Turska, ili kako se naziva - Njemačka Bliskog Istoka, jedna je od vodećih zemalja svijeta u proizvodnji hrane.
Poljoprivredni sektor Turske, poznate po izvorištima bogatih rijeka Eufrata i Tiigrisa, samo je odjek nekadašnjeg bogatstva drevne Mezopotamije. Ipak, s povoljnim geografskim značajkama i klimom, velikim površinama pogodnima za poljoprivredu i velikim zalihama vode, Turska je jedna od vodećih zemalja svijeta u proizvodnji hrane.
Turska zapošljava više od četvrtine radne populacije zemlje (43%) baš u poljoprivredi, što je 7.1% BDP-a. Od 2002. do 2014. financijski doprinos poljoprivrednog sektora BDP-u se povećao za 43%, i iznosi oko 57 milijardi dolara.
Turska je sedmi svjetski proizvođač hrane - a vodeća je u proizvodnji sušenih smokava, lješnjaka, grožđica te sušenih marelica, kao i jedan od najvećih proizvođača meda.
Turska je pojačala proizvodnju mlijeka u prošloj 2015. pa je postala i najveći proizvođač mlijeka u svojoj regiji. U Turskoj raste oko 11 tisuća biljnih vrsta, dok je sveukupan njihov broj u Europi oko 11 i pol tisuća!
Ova iznimna bioraznolikost i prirodna bogatstva omogućuju Turskoj zadržavanje pozitivne tržišne pozicije kao jedne od najvećih izvoznika poljoprivrednih proizvoda u istočnu Europu, Bliski istok i sjevernoafričku regiju.
Vrijednost proizvodnje žitarica u turskoj poljoprivredi iznosi 57%, životinjskih 34%, šumarskih 6% i ribarskih proizvoda 3%. Još jedna karakteristika turske poljoprivrede je mala veličina gospodarstava. Aktivno je oko 4 milijuna obiteljskih gospodarstava. 67% farmi obrađuje od 0.1 do 5 hektara, (22% poljoprivrednog zemljišta), dok samo 33% gospodarstava obrađuje više od 5 hektara - što čini 78% dostupnog poljoprivrednog zemljišta.
Globalno, Turska izvozi 1.781 vrstu poljoprivrednih proizvoda u 190 zemalja, gdje zaradi 16.8 milijardi dolara. Mliječni proizvodi, poput jogurta, kefira, mlijeka i sira uključeni su u svakodnevni jelovnik tradicionalnih Turaka. Artisan - vrsta sira, dominira mliječnim tržištem Turske, stoga investitori vide veliki potencijal u njegovu širenju na ostala tržišta.
Turska želi postati i regionalni centar sirovine za poljoprivrednu proizvodnju. Tako turska Vlada nudi razne pogodnosti agroinvestitorima kako bi razvijala agrobiznis. Investicije se baziraju na podsektorima prerade voća i povrća, stočne hrane, žive stoke, peradi, mliječne industrije, funkcionalne hrane, ribe te distribucije, plastenicima, navodnjavanju i gnojidbi.
Do 2013. cilj je biti među TOP 5 globalnih proizvođača hrane. Planovi su ambiciozni, a uključuju dostizanje poljoprivrednog BDP-a u vrijednosti od 150 milijardi dolara, izvoza u vrijednosti od 40 milijardi dolara, 8.5 milijuna hektara navodnjavanih površina (sa sadašnjih 5.4 milijuna ha) te prvo mjesto na ribarskom tržištu EU.
Proizvodnja je po jedinici površine, unatoč velikim potencijalima niska pa je takav i prihod proizvođača. Ruralni egzodus nije zaobišao ni tursko selo. Sve veći proizvodni troškovi, nedostatni tržišni mehanizmi, ovisnost o sezonskim padalinama stavlja na kušnju i turske poljoprivrednike.
Turska je među TOP 10 proizvođača i potrošača pšenice u svijetu. To je žitarica broj 1, dok je najvažnija uljarica suncokret. Kako je stanovništvo 99% muslimanske vjeroispovijesti, to uvelike utječe i na poljoprivredu. Turci su potpuno orijentirani na biljna ulja, najviše suncokretovo. Turska proizvede pola milijuna tona leće godišnje, a to je najvažnija leguminoza. Od industrijskog bilja tu su u značajnoj količini šećerna repa, duhan i pamuk.
Među žitaricama najviše se proizvodi pšenica (oko 20 milijuna tona), ječam i nešto manje kukuruz kojega je teško uzgajati zbog sušne klime. Iako se siju na oko 4% površina, povrtlarske kulture sudjeluju sa preko 19% u ukupnoj vrijednosti turske poljoprivrede. Najvažnije povrće, po proizvedenoj količini, je rajčica, slijede krumpir, krastavac i luk. Turska ima i značajne površine pod jabukama.
Ratarski proizvodi čine velik dio izvoza Turske. Slično je i što se tiče voća i povrća. Čak 43% ukupnog izvoza Turske poljoprivrede čine voće i povrće, dok je u EU to samo 15%. Duži niz godina Turska je treći izvoznik voća i povrća u svijetu, odmah iza SAD i EU. Uslijed velikog izvoza voća i povrća, uvodi se certifikacija ovih proizvoda, što im podiže konkurentnost na svjetskom tržištu.
Prirodni uvjeti pogoduju razvoju stočarske proizvodnje. Međutim, najveći broj gospodarstava ima svega nekoliko grla stoke, prvenstveno za vlastite potrebe. Još uvijek dominiraju tradicionalni sustavi uzgoja (prilično ekstenzivni), siromašna ishrana grla, a veterinarska kontrola nije na visokoj razini. Ipak, posljednjih nekoliko godina primjetne su tendencije da se proizvođači sve više opredjeljuju za intenzivnije sustave proizvodnje.
U proizvodnji mesa tri četvrtine čini govedina i oko 20% ovčetina. Proizvodnja mlijeka u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sudjeluje sa 8,5%. Turska je najveći proizvođač ovčjeg mlijeka u svijetu sa oko 800.000 tona.
Najveći trgovački partner Turske je EU, gdje je usmjereno 45% poljoprivrednog izvoza. Strukturu poljoprivredno‐prehrambenog uvoza možemo okarakterizirati kao znatno diverzificiranu.
Ministarstvo poljoprivrede podupire proizvodnju žitarica, duhana, čaja, šećerne repe, suncokreta i soje. Subvencioniraju se inputi za poljoprivrednu proizvodnju, kao što su: gnojivo, sjeme i pesticidi. Mjere ministarstva za unapređenje poljoprivrede usmjerene su i ka poboljšanju stočarstva i to kroz mjere koje se odnose na poboljšanje pasminskog sastava i obilježavanja stoke.
Foto: wherenowbarney.com
Povezana biljna vrsta
Sinonim: Lješnjak, lješnik | Engleski naziv: Hazel | Latinski naziv: Corylus avellana L.
Lijeska je sredozemna kultura i izrazito heliofitna biljka. Vrlo je neobična voćka jer za razliku od drugih vrsta koje cvatu u proljeće, ona cvate zimi i to od prosinca do ožujka.... Pročitaj više »Tagovi
Autorica
Ivana je urednica na Agroklub portalu. "Vaša uvjerenja ne čine vas boljom osobom. Djelovanje čini."
Đuro Japarić
prije 3 godine
Zašto vas boli istina ?
2001 - 2011 Zakon za državnu zemlju zvana RH , kršile su općine , gradovi , županije i ministarstvo poljoprivrede na način da u preko 180 lokalnih općina i gradova nije raspisan ni 1 natječaj za prodaju i zakup državne zemlje seljacima !
Zakon iz 2013 ministra Jakovine napisan je za hrvatske plemiće , a ne seljake !
Harač 25 posto zvan PDV , zakup za državnu zemlju zeljacima , veći nego Turskom zemaljskom gospodaru 10 % žitarica , uništeno tržište !
Ljubite REŽIM u Zagrebu , ja ih ne ljubim !
Đuro Japarić
prije 3 godine
hrvoje , nisam plemeniti već potomak seljaka Slavonaca koji su imali sreću da žive u TURSKOM CARSTVU !
U karikaturi koju nazvaše Republika Hrvatska , megalomanskih 556 općina i gradova od 1991 g nisu bili sposobni da stave u funkciju proizvodnje ni poljoprivredno zemljište koje sada zovu državno !
Za razliku od toga Turcima je bilo u interesu da se SLAVONSKA zemlja obrađuje i da na njoj ŽIVE ljudi !
1. Turskome zemaljskom gospodaru 10 posto žitarica ,
2. Turskome ( i našem Caru ) 3 forinte po kući ,
3. treći porez bio je za Tursku vojsku u čijim su se redovima borili i Slavonsci
- Na žalost izgubili smo pod Bečom i od OKUPATORA iz Beča UPROPAŠTENE su Slavonija i Baranja u PROSTORNOM i poljoprivrednom smislu !
2016 karikatura zvana Vlada RH je u raspadu , pa ako se izabere nova , mogu SELJACI ići prema Vladi , Saboru i Predsjednici da se NAPIŠU prijedlozi ZAKONA za budućnost SELJAČKE poljoprivrede !
Hrvoje
prije 3 godine
Ipak je plemeniti đuro,bio u prvu,Turci su broj 1,a ne Austrijanci,nasljednici marije Terezije! Sala,Turci rasturaju,sade voće i povrće,a ne naši mlatimudani,ovi što su pokupili po 200 ha,i udaraju ratarstvo,žive kao lordovi,tuku se za zemlju i blokiraju ceste jer ime NE IDE..
Srećko Biro
prije 3 godine
Sabor gdje ste da li čete i vi već jednom krenuti saq nekakvim poslom ili ćemo čekati još koju godinu kad se ugnjezdite.