Turcizmi prevladavaju poljoprivrednim rječnikom - od ajvara do žrvnja

Kažemo poljoprivreda, ali podjednako često i agrar. Ova riječ ima svoj korijen u latinskom jeziku i u slobodnom prijevodu znači poljoprivreda, odnosno obrađivanje zemlje. Opći je naziv za sve u vezi sa zemljom ili zemljišnim posjedima. Omiljena neizostavna zimnica je - ajvar koja dolazi iz turskog jezika. U izvornom obliku znači - usoljena ikra, ali i u Turskoj to označava vrstu salate od pečenih paprika i plavog patlidžana. Recept smo bar pogodili!

Odakle nam je stigla bagatela?

Na tržnicama ili od poljoprivrednika često ćete čuti riječ - bagatela. Nju smo posudili od Talijana i označava da je nešto jeftino i ima nisku cijenu. Bokal također dolazi iz talijanskog jezika, ali lakše nam je tako nazvati poveću posudu s drškom za vodu ili vino.

Dosta je riječi koje koristimo, nesvjesni da su sve odreda turskog porijekla. Jedna omiljena, takoreći, uzrečica zemljoradnika - džabe, turska je riječ. Kalo dolazi iz talijanskog jezika i znači gubitak ili rastur, manjak robe zbog stajanja ili sušenja. Kantar je turcizam, isto kao i kijamet. Riječ napojnicu rijetko tko upotrebljava, ali će obavezno dati bakšiš.

Farma posuđena iz engleskog, marva od Mađara. A melioracija?

Udomaćenoj riječi agrar umjesto poljoprivrede ili zemljoradnje, pridružila se farma, koja je posuđena iz engleskog jezika i u prijevodu je poljoprivredno imanje. Ormare u starim kućama zovemo kredenc, ne sumnjajući da smo riječ posudili iz talijanskog jezika, koja znači kuhinjski element. Marva je mađarska riječ za stoku. Za poboljšanje zemljišta stručnjaci kažu melioracija. Riječ dolazi iz latinskog jezika.

A iz Italije stiže i riječ škart, koja se prevodi kao neupotrebljiva roba. Špajz je riječ njemačkog podrijetla, pa sljedeći put kada pođete po teglicu ajvara ili pekmeza, prisjetite se da možete reći i smočnica. I pekmez je tuđica, posuđena od Turaka, isto kao i taraba, kojom znamo nazivati ogradu.

Zemljoradnici često za neku proizvodnju kažu da "nema vajde", koja je opet turcizam, ali zato riječ zemička dolazi iz češkog jezika. A da biste samljeli brašno za zemičke potreban vam je žrvanj, riječ turskog porijekla, koja u prijevodu glasi - mlin za mljevenje žitarica sastavljen od dva kamena. Kažemo još i da je teško konju koji nosi samar. A samar je riječ grčkog porijekla. Kada bismo je objašnjavali na našem jeziku, značilo bi - drvena naprava za nošenje tereta koja se stavlja na leđa konja ili magarca.

Najvažnije je da se razumijemo!

Je li komplicirano za prijevod ili jednostavno nemamo svoju riječ? To je jedno od čestih opravdanja što je u upotrebi na tisuće riječi stranog porijekla. Ponekad čak ove tuđe riječi smatramo svojim autentičnim jezikom ili arhaičnim govorom. Ali, najvažnije je da se razumijemo! Zamislite poljoprivrednika koji ujutru ustane i prije nego što će otići na njivu kaže - da stavim prvo metalnu posudu s drškom za kuhanje kave. Turci imaju bolju riječ - džezva!