Svakoga dana dva mljekara manje

Ljubo Brizar iz Srednjeg Sela kraj Požege 30 godina bavio se uzgojem krava i junica, imao ih je i do 150. Staje su sada prazne, a traktori miruju umjesto da su na polju. Njegovo je imanje samo jedno od 1500 koliko ih se od 2003. do 2011. u Požeško-slavonskoj županiji ugasilo, svaki drugi dan po jedno.

Nikad teže

Stanje na razini države puno je gore. Od početka godine mlijeko je prestalo predavati 729 gospodarstava, svaki dan dva manje!

- Nikad nije bilo teže, mlijeko je budzašto, otkupljivači sve više kasne s isplatama, a do zemlje je sve teže doći. Država u zakup daje samo na godinu dana, što je stočarima velik problem, ne znamo hoćemo li je i iduće godine dobiti. Prije sam 10 hektara državne zemlje dobio na 10 godina zakupa, a prošle godine su mi produžili zakup na samo 4 hektara na jednu godinu. Teško je doći i do radne snage, ljudi radije uzmu socijalnu pomoć, a za sve je kriva država. Imam traktora i mehanizacije u vrijednosti dva milijuna kuna, a bit će dobro ako dobijem i milijun. Napišite da sve prodajem - poručuje Brizar. Na putu da sve napusti je i Dubravka Hajduk iz Trapara, a mislila je da će imanje naslijediti sinovi Tomislav i Mihael.

- Cijena mlijeka je katastrofa. Radimo od jutra do sutra, nema za nas ni blagdana ni praznika. Proizvodnja mlijeka je krvav posao, krave su velike princeze, sve mora biti prva liga da bi one dale dovoljno kvalitetnog mlijeka. Na kraju je voda skuplja od mlijeka, a ulazni troškovi stalno rastu. Sinovi su strašno razočarani, vide da od ovoga posla nema nikakve koristi ni zarade, a i meni je već dosta. Rekla sam im neka traže posao, a onda ćemo ovo napustiti. Od stalnih obećanja da će biti bolje još ništa - ističe Dubravka, kojoj je od 20 krava ostalo još 12. Domagoj Salak, 37-godišnji stočar iz Tekića, s kravama je od rođenja. Posao je naslijedio od oca.

- U siječnju sam kupio još četiri krave i neke strojeve, htio sam praviti i novu staju. Razočarao sam se kad sam vidio kako je to krenulo, od pada cijene mlijeka, neredovite isplate otkupljivača i državnog poticaja. Dio krava sam već prodao, a do kraja godine ću ih se potpuno riješiti. I dio mehanizacije sam prodao, a u svemu sam vidio svoju budućnost - ističe Domagoj Salak, a glavni problem vidi u državi i administraciji .

Žalosno je, kažu u Udruzi uzgajatelja simentalskog goveda Požeštine, što u Požeško-slavonskoj županiji ima potencijala za godišnju proizvodnju od 40 milijuna litara mlijeka, a proizvede se 17,6 milijuna. To nije dovoljno ni za potrošače iz ove izrazito poljoprivredne županije, u kojoj se godišnje popije mlijeka i pojede mliječnih proizvoda od 22 milijuna litara mlijeka.

Ne poštuju dogovore

Mljekari Požeštine zbog sve teže situacije i upitnog opstanka pripremaju akcije za spas proizvodnje hrvatskog mlijeka jer je očito da onima koji upravljaju ovom državom do toga nije stalo.

- Iako je dogovor bio da nam se mlijeko plati u roku 45 dana, sada je to već dva i pol mjeseca. Otkupljivači se žale da njima trgovački lanci na vrijeme ne isplaćuju pa ne mogu ni oni nama. Generira se nelikvidnost, red treba uvesti država. Otkupljivač mi duguje oko 200.000 kuna, a ja ne mogu plaćati kredite, struju, vodu te ulagati u proizvodnju - ističe Tihomir Strapač iz Lukača, koji mjesečno proizvede oko 45.000 litara mlijeka. Pitanje je dokad ako se ovakav trend neplaćanja nastavi.

Zar je uvozno mlijeko bolje!?

I dok hrvatski građani piju mlijeko iz drugih zemalja, ponekad i upitne kvalitete, domaći proizvođači moraju gasiti svoju proizvodnju. Njih je manje, a raste uvoz mlijeka. - Najžalosnije je što naš ministar poljoprivrede izjavljuje da je smanjenje gospodarstava normalan trend. Gdje je tu briga o čovjeku i prostoru? Čovjek ostaje bez riječi, a kako je onima čiji je posao i život uz posao, i rad u zajednici i obitelji, osuđen od ministra i njemu sličnih. Pred očima nam nestaje reproduktivna snaga zajednice i to ne vidimo - ističe mr. Miroslav Kovač, upravitelj UPO centra Simentalac u Kutjevu.

Autor: Ljiljana Marić