Stiže i porez na neobrađeno zemljište

Slavko Linić, ministar financija, već je u nekoliko navrata u sklopu najava o uvođenju poreza na imovinu tvrdio kako će se od 1. siječnja 2013. godine uvesti i porez na neiskorišteno poljoprivredno zemljište, posebno aludirajući na banke koje su preko hipotekarnih kredita došle do takvih zemljišta.

Budući da se još uvijek radi na prijedlogu zakona o imovini, nejasno je kako će se ovaj put izbjeći sudbina sličnog “antišpekulantskog Linićeva zakona” iz 2001. koji je 2007. godine srušio Ustavni sud.

’Kazneni porezi’

Ustavni su suci tada, polazeći od odredbe članka 48. Ustava i uzimajući u obzir važnost prava vlasništva, zaključili da vlasnike poduzetničke nekretnine, neizgrađenoga građevinskog zemljišta i neobrađenoga obradivoga poljoprivrednog zemljišta nije dopušteno prisiljavati na određeni način postupanja ako se ono ne može odrediti kao doprinos općem dobru, odnosno ako nije u službi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Prema tome mišljenju, porezi propisani tada osporenim zakonskim odredbama imaju obilježje kaznenih poreza − njima se vlasnik, porezni obveznik, kažnjava jer je propustio koristiti nekretninu određenu osporenim zakonom, a ta obveza, prema shvaćanju Ustavnog suda, nije u skladu s Ustavom dopuštenim ograničenjima prava vlasništva iz članka 16. Ustava u vezi s člankom 48. stavkom 2. Ustava.

Ovo je samo dio obrazloženja te odluke, ali očito je da će i ubuduće biti teško zaobići ovakvo tumačenje ustavnosudske vlasti u Hrvatskoj. Jednako kao i 2001. godine, Slavko Linić je i ovaj put u pokušaju realizacije ovog zakona motiviran željom da minimalizira špekulantsko trgovanje poljoprivrednim i građevinskim zemljištem, kao i željom da se dinamizira tržište nekretnina i tako snizi cijena nekretnina. Naravno, tu je i čimbenik pravednog oporezivanja imovine u odnosu na dohodak, no pogotovo u slučaju poljoprivrednog zemljišta riječ je o vrlo delikatnoj materiji koju treba vrlo pažljivo obraditi.

Ako bi se zaista ostvarila ideja o oporezivanju neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta, tada bi se na udaru ovog zakona našle sve oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji, ali to nije učinjeno.

Konačno, u dobrom dijelom Hrvatske, pogotovo u Dalmaciji, zemljišno-katastarske knjige nisu baš sređene, te bi na najvećem dijelu tih parcela bilo nemoguće i provesti oporezivanje takvog zemljišta. Ipak, čini se da kod Linića ne postoji namjera da se oporezuje cjelokupno neobrađeno poljoprivredno zemljište, nego samo ono koje je “podložno špekulaciji”, kao i da bi na udaru više mogle biti pravne osobe od fizičkih.

Poslu prići oprezno

To je očito i iz njegove izjave sa stranačkog skupa u Rijeci, gdje je rekao: “Na Krku u turističkim zonama ljudi četvorni metar zemljišta prodaju za 600 eura, a realno je i 60 eura previše za takvo zemljište. Dodatno ćemo ih toliko oporezivati dok ne shvate da svoje zemljište moraju aktivirati. Također, mijenjat će se prostorni planovi i turističke zone koje nisu stavljene u funkciju dobit će negrađevinski status, pa će i cijene tih špekulanata i te kako pasti”, ustvrdio je tom prilikom Linić.

Iz toga je vidljivo kako ministar financija cilja na špekulantske igre, no još jednom valja ponoviti kako bi bilo pretjerano “zbog jednog odreska žrtvovati kravu”, te da zbog toga ovom poslu treba prići vrlo oprezno.

Ipak, odmah jasno želimo reći da je projekt uvođenja poreza na imovinu umjesto komunalne naknade nešto što se u Hrvatskoj mora učiniti, ali treba paziti na to da potezi poput oporezivanja poljoprivrednog zemljišta zbog mogućih negativnih konotacija ne zasjene kvalitetu šireg projekta oporezivanja imovine.

Autor: Frenki Laušić