Seljačka buna

Pregovori su opet propali, a premijera koji je prošle godine prilikom obilaska spaljenih polja od suše, izjavio da će mu se ruka osušiti ako ikad zaboravi Slavoniju i Baranju - nema nigdje. Kao da je nestao, pa se seljaci već pribojavaju da mu se nije ruka već osušila.

Ministar Jakovina svakom svojom izjavom i svakim svojim napadom na seljake koji redovno zarađuju njegovu plaću, kao i ostalima u Ministarstvu poljoprivrede - izaziva sve veći bijes i nezadovoljstvo seljaka, jer svakim satom se povećava broj prosvjednika, kao i broj punktova.

Danas smo dobili informaciju da bi se premijer ipak idući tjedan mogao pojaviti na pregovorima sa seljacima, ali svi su svjesni da je to samo kupovanje vremena. Ministar Linić na seljake gleda kao na parazite, ali ti isti seljaci pune proračun - za razliku od pravih parazita poput državne administracije koja ima redovna primanja svaki mjesec i nikom nije ni na kraj pameti da im smanji plaću za 37%. Vrhunac bahatosti jednog ministra koji se ipak ne bi trebao tako ponašati prema ljudima zbog kojih je tu gdje je, je taj da novca ima - ali ne za seljake kojima je najviše srezao proračun, i to bez ikakvog upozorenja te ih doslovno ostavio ih na cijedilu.

Međutim, ovo nije kraj mukama jer u jučerašnjim izjavama ministar Linić je najavio da bi poticaj za 2013. godinu mogao bit još manji nego ove godine što ce sigurno dotući i one koji će nekako preživjeti ovu godinu. Pitanje koje si seljaci ovih dana postavljaju je - "Čemu služi ministar poljoprivrede kad o svemu ionako odlučuje ministar financija i bez njega se ništa u ovoj državi ne smije odlučiti?" Možda se neki ministri puno bolje bore za svoj resor ali to sigurno nije slučaj sa Jakovinom, koji je jasno okrenuo leđa selu i seljacima i zanima ga samo krupni kapital.

Zato svi seljaci, bilo da ste ratari, stočari, voćari, maslinari ili vinogradari, pružite potporu ovoj borbi jer ovo je za sve seljake - zadnja prilika da se nešto poduzme. Ako se odustane sad, rijetki ce još preživjeti koju godinu, i to je kraj sela koje ionako izumire. Mladi sve više napuštaju selo, a kome će onda Ministarstvo poljoprivrede krojiti sudbinu i za koga će postojati kad nas više ne bude?