U MRTVOJ POLJOPRIVREDNOJ SEZONI UZBURKALA SE SELJAČKA LIDERSKA SCENA U OTVORENOJ BORBI ZA PREVLAST:
Tko je danas u Hrvatskoj uopće legitiman predstavnik hrvatskih seljaka? To se pitanje često provlači od kada su pojedine seljačke udruge počele optuživati jedne druge da, primjerice, njihove vođe predstavljaju sami sebe, rade prema političkom diktatu za velike trgovce, slavu i slično. Navodno, od nekadašnje hiperprodukcije seljačkih udruga, kad ih je tadašnje Ministarstvo poljoprivrede pobrojaloviše od 400, aktivno je samo desetak koje su sada počele utrku “tko će koga udružiti”.
Prema jednima, cilj te kampanje je do osnivanja poljoprivredne komore imati svoje tijelo ili novog vođu koji će ih zastupati, a prema drugima, zauzeti što bolju poziciju uoči izbora i, prema potrebi, “ušlepati” se uz neku političku stranku.
U pokušaju udruživanja svih seljaka najdalje se otišlo prije nekoliko godina kad je pod patronatom Ministarstva poljoprivrede osnovana krovna seljačka udruga. Međutim, ona zapravo ne funkcionira, a njezin još uvijek aktualni predsjednik Antun Laslo, ujedno i predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije i Baranje, jedne od najstarijih seljačkih udruga Hrvatskoj koja također jedno vrijeme nije funkcionirala, uživa, kako kažu pojedini seljaci, sve manji ugled i povjerenje seljaka. Mnogi tvrde da je Laslo prošlost za seljake i da ne žele da ih više zastupa ZUSSB pred Vladom ili Ministarstvom poljoprivrede. Iako je nekoliko puta “presvlačio stranačko odijelo” (bio je prvo član HSP-a, HSS-a, DC- a, pa potom na izbore izišao kao nezavisni kandidat) seljaci mu to nisu toliko zamjerili kao što su mu zamjerili koketiranje s velikim trgovcima, najviše kada je u njihovo ime pretprošle godine prvo dogovarao s Agrokorom za njih nepovoljnu cijenu pšenice, a nedavno ukinuo zaštitnu cijenu kukuruza kada je s Ministarstvom poljoprivrede dogovorio gotovo dvostruko povećanje poticaja za kukuruz i prepuštanje njegove otkupne cijene tržištu.
Budući da je Laslo stočar (ima farmu muznih krava), mnogi su ga optužili da je u MPŠ-u “navodio vodu na svoj mlin”, te mu nije mu bila važna cijena kukuruza nego samo visina poticaja jer ima vlastitu stoku koja će ga potrošiti. Svi oni koji su sijali kukuruz za tržište, a čija je otkupna cijena u padu, smatraju da su nasamareni jer bi im bolje odgovaralo da je bila određena zajamčena cijena kukuruza od 0,75kn/kg, osiguran otkup, a poticaji povećani na 1.750 kn/ha.
I Laslovom zamjeniku, Stanku Zdravčeviću, koji ima, navodno, poljoprivrednu zadrugu, mnogi seljaci zamjeraju da također radi za svoje, a ne za njihove interese.
Da se seljačka liderska scena u Hrvatskoj definitivno mijenja potvrdio nam je i Darko Grivičić, predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza, koji je, kako kaže, pred ostavkom, a kojeg je dio seljaka također optužio da je radio za svoje interese i da je na račun stranačke pripadnosti došao u posjed (što u vlasništvo, a što u zakup) čak oko 900 ha poljoprivrednog zemljišta. Grivičić kaže da je pred ostavkom ne zbog afera neg zato što se nakon 12 godina rada u udruzi umorio.
- I sam sam čuo optužbe na moj račun. Moje Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo obrađuje 100 hektara zemlje i to od 1994. godine, no očito da je sporno 600 hektara zemljišta koje je odnedavno tvrtka EURO-TIM, koju sam osnovao sa svojim prijateljima, dobila u koncesiju jer u planu nam je sagraditi svinjogojsku farmu i reprocentar, kaže Grivičić, te dodaje kako smatra da “svatko treba znati kad će se povući”.
S druge pak strane, aktivirali su se neki poput Slavka Novakovića, predsjednika Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koja je također kao i Laslova, imala podužu stanku, odnosno jedno vrijeme za nju se nije čulo. Novaković se pojavio tek sada uz Matu Brlošića, predsjednika Seljačke udruge Brazda, kojeg seljaci navodno sve više cijene i žele za vođu jer je ozbiljan proizvođač, korektan, pozna poljoprivrednu problematiku, a ima i ideje kako poboljšati položaj seljaka. Brlošić ističe da je njegova udruga pokušala inicirati udruženje svih seljačkih udruga još prije tri godine, ali ne na način okupljanja udruga, kako to sada pokušava Zajednica.
- Mi podržavamo udruživanje ali ne da nas zastupa jedna osoba, odnosno Antun Laslo. Mi smo za to da seljake zastupa više osoba, odnosno upravni odbor koji će, ovisno o potrebi, zajedno odlučiti koga će, primjerice, gdje poslati da nas predstavlja. To će morati biti netko tko poznaje problematiku o kojoj se raspravlja a ne da u tuđe ime donosi štetne odluke ili da radi za svoje interese. To mora biti netko od struke, kaže Brlošić.
Od ostalih seljačkih udruga na prostoru Slavonije i Baranje pojavljuje se samo još tu i tamo Ivica Miketek, predsjednik Udruge osječko-baranjskih mljekara, koji se također posljednjih dana aktivirao i polako oko sebe stvara neki svoj savez seljačkih udruga.
Antun Laslo, predsjednik Zajednice udruga seljaka Slavonije, kaže da bi oni koji dižu hajku protiv njega i ZUSSB-a “trebali prvo počistiti ispred svojih vrata”. - Napadnut sam za nisku otkupnu cijenu kukuruza, a kada se pregovaralo o njoj u Ministarstvu, bila je od 92 do 94 lipe po kilogramu. Tko je mogao znati da će cijena padati. Nije mi jasno što se to događa, možda pojedinci žele stvarati neki novi savez udruga i preko poljoprivredne komore ostvariti svoje interese, kaže Laslo, te dodaje kako nije ni protiv osnivanja komore kako mu se to spočitava nego da je protiv prisilnog članstva. Laslov tajnik, Stanko Zdravčević, ističe da ZUSSB uredno održava godišnje skupštine, ima upravni odbor, registrirano sjedište u prostorijama Hrvatske gospodarske komore - Županijske komore Osijek u Osijeku, i nije politički opredijeljen već radi za opće dobro i prosperitet sela.
Budući da je Laslo stočar (ima farmu muznih krava), mnogi su ga optužili da je u MPŠ-u “navodio vodu na svoj mlin”, te mu nije mu bila važna cijena kukuruza nego samo visina poticaja jer ima vlastitu stoku koja će ga potrošiti.
Zdenka RUPČIĆ