Ruski maslačak kao sirovina za gume - uspijeva i na siromašnim, zagađenim tlima

Još 1931. Sovjetski su znanstvenici proučavali prirodnu sirovinu za proizvodnju gume koja je trebala pomoći u samodostatnosti tadašnjeg SSSR-a u tako ključnim materijalima. Proučavali su više teritorija i testirali preko 1.000 različitih biljnih vrsta kako bi pronašli alternativu brazilskom kaučukovcu.

Otkrili su ju u Kazahstanu, a riječ je o biljci nazvanoj "ruski maslačak, (Taraxacum koksaghyz). Pomoću njega proizvedeno je 30 posto guma SSSR-a, a tijekom Drugog svjetskog rata je nestašica kaučukovca potaknula i druge zemlje, uključujući SAD, Veliku Britaniju i Njemačku da krenu s uzgojem ove biljke. Međutim, kraj rata doveo je do toga da su zemlje vratile brazilskoj, jeftinijoj sirovini.  Potražnja za gumom i dalje raste, pa i interes za uzgoj ruskog maslačka.

Naime, oko 65 posto tog materijala koji se globalno koristi, dobiva se od fosilnih goriva. Iako su takve gume jeftinije, one prirodne bolje raspoređuju toplinu i efektnije prianjaju na površinu. Stoga postoje i komercijalni, ali i ekološki razlozi zbog kojih ta industrija traži alternativu.

Uspijeva na siromašnim tlima i umjerenoj klimi

Nakon što je gljivična palež pogodila kaučukovac na plantažama u Južnoj Americi, proizvođači tog materijala koji ima puno načina upotrebe, zabrinuti su jer ovise o jednom izvoru proizvodnje. Stoga su tijekom posljednjih godina projekti u Europi i SAD-u pokušali učiniti ruski maslačak komercijalno isplativim. "Gume rađene od njega su se pokazale bolje u odnosu na kaučukove", istaknuo je Dirk Prufer, biotehnolog koji je radio na ispitivanju.

Njegova prednost je i to što uspijeva u umjerenoj klimi, kakvu imamo u Europi. "Uzgajali smo ga u Belgiji, Nizozemskoj i Kazahstanu", rekla je Ingrid van der Meer koordinatorica projekta DRIVE4EU koji je radi na razvoju lanca za proizvodnju guma od ove vrste bilja.

Ova vrsta maslačka može biti uzgojena na siromašnim tlima, ali i na zemljištima koja su zagađena zbog velikih industrija. Nakon što se korijen izvadi iz tla, koristi se ekstrakcija vrućom vodom kako bi se od njega odvojila guma. "Sjecka se korijenje i dodaje mu se voda", pojašnjava dodajući da u tom procesu nije potrebno dodavati puno kemikalija. To ga razlikuje od ekstrakcije kaučukovca koja zahtjeva upotrebu organskih otapala, što rezultira opasnim otpadom za okoliš ako se ne odloži na ispravan način.

Manje štetno za okoliš

No, iako bi ruski maslačak ovu industriju mogao učiniti zelenijom, to neće poboljšati utjecaj guma na okoliš nakon što napuste tvornicu. Naime, dok se troše, ispuštaju čestice mikroplastike u zrak. Ipak, zagovornici ovog načina proizvodnje tvrde da nam je, kako raste potražnja, potreban izvor tog materijala koji se ne oslanja na uništavanje novih šuma. Osim toga, on bi smanjio i emisije CO₂, a performanse tako proizvedenih guma su zadovoljavajuće.

Međutim, najveći bi problem mogla biti cijena. "Da bi se natjecali s ostalima, troškovi proizvodnje gume od maslačka moraju odgovarati tržišnoj cijeni", zaključila je van der Meer. Iako europska tla lošije kvalitete vjerojatno još neko vrijeme neće prekrivati žutilo maslačka, ipak postoji svjetla budućnost za njegovu svrhu u ovoj industriji.