Ručno kuje motike i čini to bolje od tvornice

Jakšićem gotovo svakodnevno odjekuju zvuci udaranja čekića o metal. Ne, oni ne dolaze iz autolimarske radionice ili tvornice kovanih ograda.

Njih stvara čovjek koji od svoje 13 godine radi posao prošlosti, reći će mnogi u pozitivnom smislu. Josip Čavajda ručno proizvodi motike, rovice, krampove i drugi poljoprivredni alat.

Puno se radi kad se radi alat

"Puno se radi jer je posao zahtjevan, no ide dobro. Na velikim vrućinama od 38 Celzijevih stupnjeva, temperatura uz kovačku vatru penje se i do 55 stupnjeva", kaže 36-godišnji Josip.

Čavajda motike izrađuje od starih diskova tanjurača, a prodaje ih već od 60 kuna.

"Prvo ih izrežem, otkujem. Kad se motika istanji, sabije se. Možete ju samo izbrusiti, ali tada u njoj nije povezana struktura kao kad se otkuje pa bude tanka. Zatim se zakali kako bi bila tvrda i kvalitetna. Potom s alatom za probijanje napravim ušicu, zavarim i motika je gotova".

Naš sugovornik priznaje da mu je u planu ostvariti suradnju s osnovnim školama i organizirati posjete učenika kako bi se što više djece upoznalo s već pomalo zaboravljenim zanatom.

Ručna motika i dalje ima dušu i kvalitetu

"Ručna motika ima dušu i kvalitetu. Industrijske motike su zapravo nedovršeni proizvodi. Primijetim to jer ih mnogi kupuju u trgovačkim centrima i tada meni donose na kovanje".

Josip je zanat preuzeo od svog oca, no ne želi da isto učine njegova djeca. Ipak, vjeruje u budućnost ovog posla, sve dok će biti, kako sam kaže, matematike.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor