Puna su nam usta povezivanja zelene i plave Hrvatske, vrijeme je da to učinimo i na terenu

Prije dva mjeseca na čelo Hrvatske poljoprivredne komore izabran je Mladen Jakopović. Prva iskustva su mu, kaže, bombastična. Odmah u vatri, krenuli su u dva smjera - prema Bruxellesu i hrvatskoj poljoprivrednoj politici. Hrvatska je u Copa Cogeci koje je najviše lobističko poljoprivredno tijelo ili skup sastavljen od svih komora iz cijele EU. Imamo, navodi, tri mjesta u Skupštini, od 145 članova i djelujemo u 15-ak odbora. HPK pokušava slati najbolje ljude iz naših sektora, konkretno proizvođače na događaje i pregovore koji su u punom jeku.

Uskoro ćemo dobiti novi Zakon o HPK. Koje su glavne smjernice?
Glavne smjernice, ono oko čega se vodila i glavna rasprava, Hajmo to tako nazvati, je to što se vraća u HPK obvezno članstvo. Obvezno članstvo neće biti ni uvelike koliko je bilo, bude 6 kuna. Dakle jedna kava, a tih 6 kuna puno znači jer daje na težini odnosno mi možemo konkretne, kvalitetne ljude na dva, tri dana poslati u Bruxelles. Činimo 1% omotnice u EU i sami teško možemo puno postići. Zato smo se udružili kroz Višegradsku skupinu i klub mediteranskih zemalja i to su pregovori koji se vode na dvije razine i tu nam je potrebno stalno aktivno članstvo. 

Mi smo sada svi volonteri, radimo na volonterskoj bazi. Da nije bilo nekoliko entuzijasta i prethodni predsjednik (Matija Brlošić) koji je vodio entuzijastički komoru, odavno nas ne bi bilo. 

Mnogi miješaju HPA i HPK, koja je zadaća HPK?
HPK je prije svega interesno udruženje. Povezujemo sve hrvatske proizvođače i njih zastupamo u dva smjera. Jedan smjer je hrvatske institucije, to je Ministarstvo, agencije koje ste naveli, Agencija za plaćanje, a drugi smjer je Europa gdje radimo paralelno s Ministarstvom jer moramo se prvo dogovoriti na nacionalnoj razini što ćemo zastupati i nastup koordinirati u Bruxellesu ili gdje već će se pregovori događati. 

Rekli ste da tražite partnerski odnosno s Ministarstvom poljoprivrede. Kakav je odnos?
Ne moramo se uvijek slagati s Ministarstvom. U nekim situacijama se i ne slažemo, ali pokušavamo vrlo brzo dobiti korekciju s obrazloženjem: nije dobro zbog toga, toga i toga. HPK će uvijek dolaziti sa stavom naših proizvođača koji nam dolaze s konkretnom problemima. A problema ima. Tražimo partnerski odnos da nas Ministarstvo sasluša i u zadnje vrijeme imamo relativno dobar odnos sa zadnjom garniturom.

Poljoprivreda i turizam?
Puna usta su nam onog povezivanja zelene i plave Hrvatske, slušamo o tome godinama, a vrlo malo se na terenu konkretno raddi. Iznio sam jedan svijetli primjer iz Međimurja gdje je jedan mali hotel potpuno pun cijelu godinu, imaju 130.000 noćenja, a rade na jedan vrlo jednostavan način. Okupili su sve poljoprivredne proizvođače - traže kvalitetu više, da li ekološki i biodinamički proizvodi. Nakon toga se ti proizvodi koriste u njihovim namirnicama. Proizvode možete kupiti u njihovu dućanu, a fotografija gospođe koja proizvodi te jabuke, taj batat se nalazi u restoranu i to je jedan vrlo lijepi primjer udruživanja i sinergije lokalnih proizvođača i lokalne zajednice.

Novac ostaje na lokalnoj razini, porezi se vraćaju na lokalnu razinu i sve funkcionira. Samo taj primjer treba preslikati sve šire i šire. Dolazi pomalo svijest. Treba još puno vode proteći ispod nekog mosta da bi profunkcioniralo na razini cijele RH, ali polako se svijest mijenja i u tom vidimo budućnost Hrvatske. U tom povezivanju poljoprivrede i turizma. Mi imamo kvalitetnu hranu i toga se ne smijemo stidjeti i to nam priznaju. U Bruxellesu nam govore nemojte se brinuti: samo kad mi dođemo na more da imamo dobru hranu. Ta rečenica sve govori o hrvatskoj kvaliteti.

Gdje vidite hrvatsku poljoprivredu za 5 godina?
U većem udjelu BDP-a od sadašnjih 3,7 - 3,8%. To jednim dijelom, a drugim u finalizaciji. Moramo što prije pokrenuti finalizaciju kroz mjere ruralnog razvoja, da što više preradimo vlastite sirovine. Sve više finalizacija, gotovi prozvodi, visoka dodatna vrijednost. Upravo u tome vidim snagu Hrvatske - prerađevine poljoprivrednih proizvoda.