Proizvođačke organizacije jačaju položaj poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom

Proizvođačke organizacije (POs) i udruženja proizvođačkih organizacija (APOs) pomažu u jačanju položaja poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom pružajući tehničku pomoć svojim članovima. Osim toga, od ovih organizacija imaju koristi i drugi akteri u lancu opskrbe hranom kao i lokalne zajednice u kojima djeluju. Ovo su najvažniji zaključci studije o najboljem načinu osnivanja proizvođačkih organizacija, provođenju aktivnosti i potpori, a koju je objavila Europska komisija. 

Više od 42.000 proizvođačkih organizacija u EU

Kada se proizvođačke organizacije definiraju kao "bilo kakva suradnja poljoprivrednika zasnovana na pravnom subjektu", broj organizacija proizvođača u EU doseže više od 42.000. EU priznaje posebnu ulogu koju imaju proizvođačke organizacije i, kao rezultat, mogu zatražiti priznanje od EU države u kojoj imaju svoje sjedište. Sredinom 2017. bilo je 3.505 priznatih organizacija proizvođača i organizacija udruga proizvođača.

Francuska, Njemačka i Španjolska su tri države članice s najviše priznatih proizvođačkih organizacija i udruženja proizvođačkih organizacija sa 759, 658 i 588 priznatih entiteta. Zajedno predstavljaju oko 60% ukupnog broja na razini EU-a. Kad je riječ o sektorima, više od 50% priznatih subjekata pripada sektoru voća i povrća, a nakon toga slijedi mljekarski sektor, maslinarstvo i vinarstvo.  

Studija utvrđuje da glavni ciljevi priznatih proizvođačkih organizacija udruženja uključuju planiranje proizvodnje, prilagođavanje potražnji, koncentracija proizvodnje i stavljanje proizvoda na tržište. Mnogi nepriznati proizvođači obavljaju iste aktivnosti kao i oni priznati. U oba slučaja ove aktivnosti mogu donijeti ekonomske, tehničke i socijalne ili ljudske koristi svojim članovima.

Prednosti i prepreke proizvođačkih organizacija

Udruženja mogu osigurati veći prodor na tržište i veću pregovaračku moć s drugim sudionicima u lancu opskrbe hranom. Također mogu pridonijeti ublažavanju ekonomskih rizika i sigurnosti plaćanja ili podjele ulaganja. Proizvođačke organizacije mogu članovima pružiti infrastrukturu za proizvodnju, skladištenje ili preradu. Konačno, kada se govori o socijalnoj ili ljudskoj dimenziji, studija je zaključila da većina poljoprivrednika cijeni otvorenost proizvođačkih organizacija prema novim članovima i njihovo demokratsko funkcioniranje. 

Iako ove organizacije mogu imati različite pravne oblike, bez obzira da li su priznati ili ne, studija pokazuje da su najčešći oblik poljoprivredne zadruge.

Studija je identificirala određene prepreke za pristupanje udruženjima proizvođačkih organizacija, poput straha da će poljoprivrednici izgubiti poduzetničku slobodu. Mnogi poljoprivrednici nisu svjesni prednosti članstva u proizvođačkim organizacijama i brinu zbog  troškova oko njihova osnivanja.