Povijest jabuke, tulipana, kanabisa i krumpira - i ljudske žudnje koja ih je proširila svijetom

Tulipomanija bila je velika špekulativna groznica u Nizozemskoj u 17. stoljeću, kada su cijene rijetkih lukovica tulipana dosezale nevjerojatne iznose. U vrhuncu manije pojedine su vrijedile koliko i kuća, a trgovalo se i onima koje još nisu bile izvađene iz zemlje. U veljači 1637. potražnja je naglo pala, a cijene se urušile, čime je nastala priča o jednom od prvih velikih financijskih "mjehura“.

Ipak, suvremeni povjesničari upozoravaju da je popularna verzija priče pretjerana. Nema dokaza da je cijelo nizozemsko gospodarstvo bilo uništeno niti da su tisuće ljudi bankrotirale. Zanimljivo je da su neki od najcjenjenijih prugastih tulipana zapravo bili zaraženi biljnim virusom koji je uzrokovao njihove neobične šare.

O ovoj je epizodi snimljen i film, povijesno-ljubavni, a ne dokumentarni "Tulipanska groznica".

Kad je cvijeće postalo opsesija

Ali ludilo za cvijećem tu nije stalo. Nakon tulipana, nova pomodna biljka postao je hijacint. Od 1720. do 1736. razvila se velika trgovina i špekulacija, a postojale su čak i posebno ukrašene keramičke posude za njegov uzgoj u kući.

U 19. stoljeću na red su došle orhideje. Bogati Britanci slali su lovce na biljke u džungle Južne Amerike i Azije u potrazi za rijetkim vrstama. Kolekcionari su se natjecali tko će imati egzotičniju, a jedan je aristokrat 1821. za jednu orhideju platio £100, što se danas procjenjuje na oko £10.000. Ili kod nas, s ove strane kanala, 11.640 eura.

Orhideje su imale i važnu ulogu u znanosti. Vrsta s nektarijem dugim oko 30 centimetara nadahnula je Charlesa Darwina da predvidi postojanje kukca s jednako dugim rilcem koji bi je mogao oprašiti. Desetljećima poslije takav je oprašivač doista pronađen.

Od 1850-ih viktorijansku Britaniju zahvatila je pteridomanija, opsesija papratima. Ljudi su skupljali divlje vrste, stvarali kolekcije i putovali u potragu za rijetkim primjercima. Sam izraz pteridomania 1855. skovao je prirodoslovac Charles Kingsley.

No, što ako biljke nisu samo nijemi stanovnici svijeta kojima je čovjek tijekom tisuća godina nametnuo svoju volju? Što ako je priča zapravo obrnuta - što ako su neke od najuspješnijih biljaka na Zemlji upravo one koje su naučile iskoristiti čovjeka za vlastito širenje?

Evolucija i pripitomljavanje

Tim pitanjem počinje dokumentarni film "Botanika žudnje“ (The Botany of Desire), snimljen prema istoimenoj knjizi američkog pisca i publicista Michaela Pollana. Dokumentarac iz 2009. govori o četiri naizgled obične biljke - jabuci, tulipanu, kanabisu i krumpiru - ali zapravo istražuje ljudske želje, evoluciju, trgovinu i pripitomljavanje.

Pollan kreće od jednostavne ideje. Ljudi vole misliti da kontroliraju biljke. Sijemo ih, sadimo, razmnožavamo i prenosimo po svijetu. No ako nam daju nešto što jako želimo, zauzvrat ih štitimo i širimo. U tom smislu čovjek postaje sredstvo njihova širenja.

Sličan odnos postoji između cvijeta i pčele. Pčela dolazi po nektar i pelud, uvjerena da koristi cvijet za vlastite potrebe, dok je cvijet zapravo "nagovara“ da posjeti drugi i tako prenese njegov pelud. Pollan taj odnos koristi kao metaforu za ljudsku povijest s biljkama. Možda smo i mi poput pčela - uzimamo ono što nam treba, a pritom nesvjesno pomažemo biljkama da se šire.

Jabuka koju danas poznajemo nije nastala u europskim voćnjacima. Njezini preci potječu iz središnje Azije, osobito s područja današnjeg Kazahstana, odakle je uz pomoć životinja i ljudi krenula na put oko svijeta.

Dokumentarac pritom ruši legendu o Johnnyju Appleseedu. John Chapman doista je postojao, ali je uglavnom sadio stabla iz sjemena, čiji plodovi nisu nužno bili kvalitetni, ali su bili pogodni za proizvodnju cidera. Nije tako širio samo jabuke, već biljku koja je ljudima nudila hranu, slatkoću i alkohol, a oni su je zauzvrat širili svijetom.

Biljka koja nas je nahranila

Tulipan je možda najzorniji primjer Pollanove teze. Njegova je ljepota u Nizozemskoj 17. stoljeća stvorila pravu pomamu, već spomenutu tulipomaniju, a rijetke su lukovice postale statusni simbol i predmet špekulacije. Tulipan nije morao ništa raditi. Dovoljno je bilo da bude lijep. Čovjek ga je prenio preko kontinenata, uzgajao različite oblike i razmnožavao, a ljudska želja stvorila je tržište oko njegove lukovice.

Treća priča vodi prema kanabisu i ljudskoj želji za promjenom svijesti. Ljudi su tisućama godina tražili biljke koje mogu promijeniti način na koji doživljavaju svijet. Zahvaljujući toj potrebi kanabis se proširio daleko izvan područja iz kojih potječe, a ljudi su zbog njega spremni ulagati novac, vrijeme i trud, pa u pojedinim razdobljima i riskirati slobodu.

Priča o jednoj od najvećih transformacija moderne poljoprivrede, ali i o cijeni koju je takav napredak imao

A onda dolazi krumpir - najmanje romantičan, ali možda najvažniji dio priče.

Potječe iz Južne Amerike, a nakon dolaska u Europu postao je jedna od najvažnijih prehrambenih biljaka. Pollan ga povezuje s ljudskom željom za kontrolom: želimo biljku koja daje predvidljiv prinos i može nahraniti što više ljudi. No upravo takva kontrola može stvoriti ranjivost. Najpoznatiji je primjer velika irska glad sredinom 19. stoljeća, kada je stanovništvo postalo izrazito ovisno o krumpiru, a uzgoj o malom broju genetski sličnih sorti. Kada je bolest pogodila usjev, posljedice su bile katastrofalne.

Sličan paradoks postoji i danas. Industrija želi savršeno ujednačen krumpir, pravilnog oblika i veličine, ali oslanjanje na mali broj poželjnih sorti može povećati ranjivost proizvodnje.

Tko zapravo koga pripitomljava?

Tu se priča vraća na osnovno Pollanovo pitanje. Mi smo promijenili biljke, odabrali one koje su nam korisne i proširili ih svijetom. Ali biljke su istodobno promijenile nas.

Jabuka nas je privukla slatkoćom. Tulipan ljepotom. Kanabis sposobnošću da promijeni svijest. Krumpir obećanjem sigurnog izvora hrane.

Za svaku od tih ljudskih želja biljke su ponudile nagradu, a mi smo ih zauzvrat proširili gotovo po cijelom planetu. Možda smo cijelo vrijeme mislili da smo mi odabrali biljke. Možda su, barem neke od njih, zapravo one odabrale nas.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor