Potpore su raspršene, treba nam fokus na investicije, poručuje Dragan Kovačević

Hoće li trgovinski sporazum Europske unije s južnoameričkim državama ugroziti domaću poljoprivredu, bilo je prvo pitanje koje smo uputili našem gostu. Iako je na snazi njegova odgoda, HGK pozdravlja činjenicu da je hrvatska Vlada stala iza tog sporazuma.

“Stvara se nova trgovinska mreža u svijetu i Europa ne može biti van toga, a treba amortizirati negativne posljedice američkih carina. Iz tih zemalja uvozimo najviše sirovine, a to je tržište prilika za naše visokotehnološke proizvode u automobilskoj, industriji strojeva, opreme...”, kaže prof. dr.sc. Dragan Kovačević.

Mercosur: Prilika za hrvatsku industriju, zaštita za poljoprivredu

U agrarnoj javnosti postoji opravdana bojazan koju treba demistificirati, tvrdi on, jer postoje zaštitni mehanizmi u slučaju prekomjernog uvoza ili pada cijena na europskom tržištu.

“Kada govorimo o goveđem mesu, radi se o kvoti od 99.000 tona po carini od 7,5 posto i to čini 1,5% ukupne EU proizvodnje. Hrvatski izvoz u Mercosur mjeri se u promilima, a uvoz je ispod 0,5 posto”, navodi potpredsjednik HGK i umiruje: “Ne treba biti nikakve bojazni da bi potpisivanje tog sporazuma ugrozilo hrvatsku poljoprivredu ili imalo nekakav izravan negativan utjecaj”.

Smatra da otvaranje novog tržišta s 300 milijuna ljudi treba biti izazov da rješavamo svoje probleme, povećavamo produktivnost, samodostatnost i svoje kapacitete te da to možemo učiniti dobro osmišljenim potporama.

Uz zemljišnu politiku, potpore su ključni alat za vođenje poljoprivredne politike, smatra Kovačević.

“Od ulaska u EU potpore su se utrostručile, ali rezultat je izostao - nismo podigli produktivnost, još smo na 30-ak posto europskog prosjeka, niti smo povećali fizički obujam proizvodnje. Treba nam ozbiljan zaokret u vođenju poljoprivredne politike, a potpore moraju biti fokusirane”, upozorava on.

Kaže da godišnje izdvajamo oko 70 milijuna eura za investicije u poljoprivredi, koje su i alat za borbu protiv klimatskih promjena, a HGK traži da im se pridoda još 30 milijuna eura, jer postoji prijetnja da bi proračunske škare na razini EU mogle smanjiti proračun ZPP-a.

Potpore raspršene, otupi se oštrica

Smatra da mjere ruralnog razvoja treba usmjeriti prema komercijalnim proizvođačima ili onima koji to žele postati, a to je 15-ak posto od 160.000 registriranih poljoprivrednih proizvođača.

“Imamo veliki broj prihvatljivih korisnika i potpore se rasprše. Otupi se oštrica, nismo fokusirani na ono što želimo postići, pa nemamo efekt potpora kakav bi željeli”, navodi Kovačević. Kao dodatni problem ističe da je četvrtina potpora u proteklom programskom razdoblju "otišla“ u društvenu i socijalnu infrastrukturu u ruralnim prostorima.

“To je magnet za ljude i za ostanak na selu, ali se ne smije uzimati od poljoprivrede i proizvodnje. Postoje drugi fondovi, drugi izvori... Ključni razlog ostanka mladih na selu je da imaju poljoprivrednu proizvodnju i da od nje mogu pristojno živjeti”, kaže on.

Bez obzira na ishod postupka Revizorskog suda o novom ZPP-u i prijedlogu Komisije o spajanju dvaju stupova, Kovačević smatra da Hrvatska treba voditi svoju politiku te interno bolje usmjeriti potpore agraru.

Prerada i OPG-ovi: Ključ je vertikalna povezanost

Izvozimo pšenicu, kukuruz, uvozimo tijesto, alkohol, škrob, gluten... Godišnje se potroši 50 milijuna eura samo na transport tih roba - što se treba dogoditi u Hrvatskoj da dodanu vrijednost realiziramo u u vlastitoj poljoprivredi, upitali smo potpredsjednika HGK.

“Hrvatska nikada neće moći konkurirati velikim količinama u poljoprivrednoj proizvodnji, naš cilj treba biti prerada i proizvodi s dodanom vrijednošću. Ono što je dobro - to je naša prehrambena industrija koja je u zadnjih 10-ak godina povećala fizički obujam proizvodnje za više od 20 posto”, kaže on ističući da prerađivačka industrija ima najveći udio i u bruto dodanoj vrijednosti i u prometu te zapošljava najveći broj radnika. "Naši brendovi su se dobro tržišno etablirali i na najzahtjevnijim tržištima, što govori o njihovoj kvaliteti i vrijednosti“, ističe.

Pozdravlja aktivnosti Ministarstva poljoprivrede da se naprave sektorske organizacije, koje bi vertikalno povezale primarnu proizvodnju, preradu, distribuciju i trgovinu.

Navodnjavanje i zemljište: Bez reda nema budućnosti

Nedavno je jedan poljoprivrednik dobio kaznu i vrlo negativan medijski tretman, jer je koristio vodu za navodnjavanje sa obližnje rijeke. Voda nam treba prva obrana od klimatskih promjena, a otječe nam u Crno more. Jesmo li se pomakli s mrtve točke u navodnjavanju?

“Hrvatska raspolaže najvećom količinom pitke vode po glavi stanovnika u cijeloj Europi, međutim kada gledate sa stajališta poljoprivrede ta voda nije dobro raspoređena - prostorno ni vremenski, odnosno sezonski”, tvrdi Kovačević.

Razloge zašto se ne pomičemo s mizerne brojke od 2 posto navodnjavanih površina, vidi u visokoj vodnoj naknadi i nesklonosti poljoprivrednika skupim zahvatima, pa smatra da potpore države moraju biti puno snažnije. Spominje razne situacije na terenu, dalekovode koje treba izmjestiti, rascjepkano zemljište kojeg treba povezati u tehnološke cjeline i slično.

“Međutim, bez navodnjavanja nećemo povećati produktivnost niti konkurentnost. Evo, imamo primjer jabuke. Kod nas je prosjek 20 tona po hektaru, a Poljaci imaju 60. Ključna stvar je navodnjavanje, uz sortiment, protugradnu zaštitu i tako dalje”, kaže Kovačević.

Tvrtke stavljene na milost i nemilost lokalnim šerifima

Čekamo novi Zakon o državnom poljoprivrednom zemljištu. Što ne valja u postojećem i zašto ga treba mijenjati, upitali smo našeg sugovornika.

On smatra da je važeći zakon dijametralno suprotan ciljevima iz Strategije razvoja poljoprivrede i Zakona o komasaciji.

"Namjera je okupnjavanje zemljišta, kao temelj produktivnosti, a s ovako rascjepkanim površinama ne možemo postići ekonomiju razmjera. S druge strane, važeći dozvoljava razbijanje tehnoloških cjelina koje su tvrtke godinama stvarale, u njih ulagale, okrupnjavale - i sad su stavljene na milost i nemilost lokalnim čelnicima da u programima raspolaganja mogu razbijati to zemljište. To nije dobro“, upozorava Kovačević.

Ističe da izmjene zakona moraju ići u smjeru da sačuvamo te proizvodno-tehnološke cjeline i da se verificiraju dugogodišnja ulaganja tih tvrtki, kroz bodovanje.

"Oko 85 posto izravnih plaćanja ide upravo po hektarima, tako da je zemljište važan alat i tu moramo napraviti reda, pa pozdravljamo činjenicu da je Ministarstvo krenulo to rješavati“, navodi Dragan Kovačević.

Hoćemo opet imati agenciju koja će unutar ministarstva dodjeljivati zemljište ili će to županije raditi, koji je prijedlog Komore?

“Mi zagovaramo interese svojih članica, ne bi ih dijelio na velike, srednje, male, nego na ozbiljne proizvođače. Svi ozbiljni proizvođači, bili oni članovi HPK, HUP ili HGK, traže da se upravljanje zemljištem prebaci na državu, na Ministarstvo” ističe Kovačević, jer tako mogu ozbiljno planirati svoju proizvodnju, bez straha da im to zemljište neće lokalnom političkom trgovinom netko oteti.

Cijeli razgovor pogledajte ovdje: