Poljoprivredi nedostaje razvijen sustav domaćeg financiranja

Financijska kriza već uveliko potresa svjetsko gospodarstvo. Prema nekima, zahvatila je i Hrvatsku, koja je, tvrde, u krizu “zagazila” već pri samom ulasku u novu 2009. godinu. Ostali smatraju kako će se posljedice krize osjetiti tek polovinom godine i da će, primjerice, poljoprivredni sektor biti među posljednjima koje će zahvatiti. O tome utječe li svjetska financijska kriza na hrvatsko gospodarstvo, pa tako i na hrvatsku poljoprivredu, razgovarali smo sa Stipanom Bilićem, direktorom Udruge prehrambene industrije pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca.

Zaduživanjem financirali uvoz

Ima li, i kakav, prema Vašem mišljenju, svjetska kriza utjecaj na hrvatsko gospodarstvo i poljoprivredu?
- Svjetska financijska kriza ima mali ili zanemarivo mali utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, pa tako i na hrvatsku poljoprivredu. Naime, posljedica financijske krize osjetila se tek onda kada država i državne institucije nisu mogle dobiti nove kredite, jer je svjetska kriza onemogućila svjetskim bankama kreditni hazard. Velike svjetske banke u posljednjih desetak godina odobravale su kredite komitentima koji nisu imali nikakve sposobnosti vratiti taj kredit pa su naše banke, poduzeća i sama država koristili kreditnu konjunkturu. Iz tih kredita uglavnom su se financirale državna potrošnja ili se zaduživanjem financirao uvoz, koji ionako guši domaću proizvodnju. Međutim, ti razlozi ne bi morali imati velike veze s financiranjem naše poljoprivrede kada bi naša poljoprivreda imala razvijeni sustav domaćeg financiranja, a nažalost tog sustava nema, niti ga se za sada namjerava razviti.
Koliko je naslijeđeni sustav financiranja poljoprivrede omogućavao financiranje te djelatnosti?
- Nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da su osnovni faktori proizvodnje - kapital, prirodni resursi i sposobnost radne snage. Svaki element od ova tri navedena je nužan, jer manjak samo jednog ograničava proizvodnju. Kod nas postoji poljoprivredno zemljište (kojega nema preobilno), radna snaga je brojna, ali slabo educirana za modernu poljoprivrednu proizvodnju, a iz komunističke Jugoslavije nije naslijeđen kapital koji bi saturirao poljoprivredu ovim neophodnim elementom proizvodnje.

Manjak kapitala osigurati pomoću kredita

Kako se manjak kapitala osiguravao ranije?
- Manjak vlastitog kapitala u poljoprivredi u bivšem sustavu osiguravao se pomoću kredita iz primarne emisije (štampanjem novca) koji je bio usmjeren u poljoprivredu, ali su banke morale sudjelovati vlastitim kapitalom u financiranju poljoprivrede, jer su na dobiveni kapital iz primarne emisije dodavale vlastiti i on se kretao od 30-50 posto vlastitog kapitala, prema 70-50 posto kapitala iz Narodne banke, ovisno o vrsti proizvodnje. Taj kapital mogla su koristiti samo poduzeća. Isto tako, u poduzeća se usmjeravao i investicijski kapital - prema tadašnjim planiranim investicijama - kao i kapital države kojim je država intervenirala u poljoprivredu (izdvajanja iz dohotka za razvoj poljoprivrede) i obrtni kapital.
Jesu li postojali tzv. izvozni krediti?
- Postojali su i izvozni krediti i izvozne stimulacije, koje su bile i do 70 posto vrijednosti izvoza, financirao se i otkup za državne robne rezerve, a postojali su i brojni drugi oblici skrivenih kapitalnih intervencije države u poljoprivredu. Jasno da su ove intervencije mogla koristiti jedino poduzeća, i sve ove intervencije bile su usmjerene u proizvodnju. Teško je danas procijeniti visinu ovog državnog kapitala koji se usmjeravao u poljoprivredu, ali ocjenjujući ugrubo, taj je kapital bio veći od 3 mlrd eura. I taj iznos kapitala nije bio dovoljan.

Ukinuti planovi za investicije

Što je od navedenog kapitala preneseno u poljoprivredu nakon stjecanja samostalnosti?
- Nastanak samostalne i neovisne Hrvatske odvijao se ne samo uz ratna stradanja nego i kroz mnoge poteškoće i nesnalaženja koja su za poljoprivredu bila pogubna. Bez većeg sagledavanja posljedica, na preporuku MMF-a, ukinuti su krediti iz primarne emisije, ukinuti su državni poticaji izvozu (krediti i poticaji), smanjio se obujam, potom poslije gotovo prestao otkup za državne rezerve (a to je bio oblik financiranja zaliha u proizvodnji koja ima sezonski karakter proizvodnje i kontinuiranu potrošnju), ukinuti su državni planovi za investicije u poljoprivredu, čime su otpali namjenski bankarski investicijski krediti i eliminirano je izdvajanje iz dohotka ukupne privrede za financiranje poljoprivrede. Ukupno financiranje je prepušteno bankarskom sustavu. Prema podacima HNB-a iz prosinca 2007., od svih kreditnih plasmana svih banaka u Republici Hrvatskoj koji su iznosili 294,4 mlrd kn, volumen kredita plasiranih u poljoprivredu bio je 4.1 mlrd kn, ili 1,39 posto. Prema gruboj procjeni, danas u hrvatskoj poljoprivredi ima samo 20 posto kredita u odnosu na vrijeme kada smo bili u sastavu bivše države i manjak kredita uzrok je smanjenju proizvodnje i porastu uvoza. Danas banke bez problema kreditiraju biznis uvoza hrane, a vrlo teško financiraju poljoprivrednu proizvodnju u Hrvatskoj. Ne smijemo smetnuti s uma da na taj način naše banke financiraju proizvođače iz inozemstva i guše domaću proizvodnju.

Zdenka RUPČIĆ