Poklanjaju zemlju koju će podobni otplatiti jednom berbom mandarina!

Grad Opuzen namjerava podobnim pojedincima jeftino prodati 771,79 hektara poljoprivrednoga zemljišta u vlasništvu države, tvrdi Jure Stanić, predsjednik Udruge za zaštitu obiteljskoga gospodarstva (UZOG).

No Općinski sud u Metkoviću izdao je 31. listopada privremenu mjeru s nalogom upisa "plombe" u zemljišne knjige i zabranio prodaju 29 čestica površine 35 hektara jer je Grad Ploče tužio Opuzen tvrdeći da prodaje zemljište koje pripada Pločama. Dok se sudski ne utvrdi tko je u pravu, prodaja je zaustavljena. Stanić najavljuje kako ima pouzdanu informaciju da će Ploče tražiti povrat još 104 ha. Udruga je, kaže, o odluci suda odmah izvijestila glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića, kojemu je, iznosi Stanić, proteklih godina uputila 70 upozorenja i kaznenih prijava, čak i protiv ministra Petra Čobankovića, s dokazima o nezakonitoj podjeli državnoga poljoprivrednog zemljišta u dolini Neretve koja traje od 1996. godine.Poljoprivredno zemljište u neretvanskoj dolini iznimno je plodno, pa se hektar u privatnom vlasništvu prodaje i za više od 200.000 kuna. Ministarstvo poljoprivrede cjenik za državnu zemlju donijelo je u travnju 2009., no u svibnju ove godine podiglo je cijenu samo državnom zemljištu u Opuzenu i okolici sa 16.200 na 31.150 kuna po hektaru. "Tko jeftino kupi državnu zemlju, već s prvom berbom mandarina ostvari vrtoglavu zaradu", iznosi Stanić i objašnjava: "S jednog hektara ubere se oko 50.000 kilograma mandarina, za što se dobije najmanje 150.000 kuna."

Nezakonit zakup od 1996.

Da bi se shvatila geneza problema, podsjeća, treba se vratiti u 1996. kada je ondašnji ministar poljoprivrede Matej Janković dao naputak da se 1370 hektara zemljišta bivšeg PIK-a Neretva podijeli razvojačenim braniteljima. Dio hektara dobili su branitelji, no većinu je, tvrdi Stanić, uz blagoslov središnjice HDZ-a uzurpirala lokalna vlast i nezakonito podijelila podobnim pojedincima koji sada imaju pravo prvenstva kupnje. Zemljište je nezakonito davano u zakup najprije na rok od po tri, a potom na deset godina. Korisnici su sadili mandarine iako zakon kaže da se trajni nasadi smiju podizati samo ako je zakup ugovoren na 30 i više godina. "Nezakonit posjed i sadnja mandarina odjednom su prednost kod prodaje iako korisnici nisu plaćali naknade za zakup, želi se legalizirati zatečeno stanje i jeftino pogodovati podobnima", upozorava Stanić.

Mnogi od njih uopće se, kaže, ne bave poljoprivredom, već su zemljište dali u podzakup, pa čak i prodali. UZOG je nedavno Bajiću dostavio i konkretna imena za nezakonit podzakup i preprodaju 127 parcela površine 250 hektara. Među njima je, tvrdi Stanić, i Stipe Gabrić Jambo, koji je dobio ili od nezakonitih zakupaca otkupio više od 100 hektara. Stipe Gabrić Jambo pak odbija te optužbe i tvrdi da u Opuzenu ima 50 ha koje je njegov otac kupio još prije 30 godina. Za prodaju 771,79 ha lokalna vlast s gradonačelnikom Ivom Mihaljevićem program raspolaganja usvojila je 31. kolovoza, a već 8. rujna stigla je suglasnost Ministarstva poljoprivrede. O umiješanosti politike, iznosi Stanić, svjedoči i to da je Čobanković Opuzenu, kojim vlada HDZ, dao suglasnost za raspolaganje državnim zemljištem, a uskratio je Pločama zbog SDP-a.

Fantomskih 20-ak hektara

Stanić podsjeća na to da je 2000. provedena geodetska izmjera doline Neretve, potrošeno je 40 milijuna kuna, no snimljeno stanje još nije administrativno provedeno. Lokalnim moćnicima, ističe, više odgovara nered u zemljišnim knjigama iako zakon jasno kaže da je ključni uvjet i za zakup i za prodaju zemljišta uredno vlasništvo u katastru. UZOG je, dodaje, ustanovio da nije poznato tko koristi više od 20 hektara, što je u dolini Neretve bogatstvo. Udruga koju vodi nekoliko je puta pokušala zainteresirati ministre Božidara Pankretića i Petra Čobankovića te DORH da kod javnih bilježnika provjere ugovore o ilegalnom korištenju i preprodaji državnih oranica, no potporu nisu dobili. Kada će biti objavljen natječaj za preostalih 600 ha državnog zemljišta, nepoznato je. Ponuđenih 771,79 ha bit će prodano u bescjenje, isklična cijena koju Opuzen traži je 26,3 milijuna kuna. Zakon kaže da se licitacijom cijena može podignuti najviše 100 posto, krene li više, natječaj se poništava. S oglašenom cijenom moglo bi se dobiti oko 53 milijuna kuna. Prodaja tolikih hektara po cjeniku privatnog vlasništva donosi oko 300 milijuna. Stanić upozorava na to da privatnici drobe kamen i te parcele po četvornome metru prodaju za 15 kuna, dok se plodnim državnim poljoprivrednim zemljištem trguje u bescjenje.

Uskratili očitovanje

Gradonačelnik šuti o optužbama
Unatoč najavljenom odgovoru u uredu gradonačelnika Mihaljevića promijenili su odluku i uskratili nam očitovanje o Stanićevim tvrdnjama. Dokumentacija Ministarstva poljoprivrede nakon inventure iz lipnja 2011. otkriva da cijela Dubrovačko-neretvanska županija ima 5782 ha državnoga poljoprivrednog zemljišta, a zakonito se koristi samo 807 ha. Prema nacionalnom programu, 2871 ha namijenjen je za prodaju, 1652 za dugogodišnji i 819 za kratkotrajan zakup, dok je 361,7 ha rezervirano za povrat bivšim vlasnicima, a 78 za ostale svrhe, odnosno za potrebe gradnje infrastrukturnih i sličnih projekata.

Iz Čobankovićeva kabineta

Ugovor o prodaji blagoslivlja DORH
Na izravan upit za komentar o tvrdnjama UZOG-a o bezakonju na državnom zemljištu uz Neretvu, iz Ministarstva poljoprivrede nakon podužeg citiranja zakona odgovaraju da su 8. rujna Opuzenu dali suglasnost za program raspolaganja, no još nisu dobili javni natječaj za prodaju zemljišta. Nakon što daju suglasnost na izbor najpovoljnije ponude, nacrt ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, prije njegova potpisivanja, dostavljaju Županijskom državnom odvjetništvu na prethodno mišljenje, tvrde u Čobankovićevu kabinetu. Na istovjetan upit iz DORH-a su nam tek kratko odgovorili: "Raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH propisano je zakonom, za provedbu zakona i mogući nadzor postupaka Grada Opuzena nadležno je Ministarstvo poljoprivrede, stoga sve informacije zatražite od njih."

Autor: Božica Babić