• Poljoprivreda
  • 16.01.2009.

Pet do dvanaest za spas uljare

STARI IPK-OVI GRIJESI STIŽU NA NAPLATU: ČEPINSKOJ ULJARI VEĆ POLA GODINE PRIJETI OVRHA OD IPK KANDIT

  • 684
  • 34
  • 0

Tvornica ulja Čepin d.o.o. mora hitno u kvalitetnu privatizaciju ili će doći u pitanje njezin opstanak, odnosno egzistencija 250 radnika te brojnih kooperanata i njihovih obitelji. Smatram da je sada već "pet do dvanaest" za spas uljare, odnosno da se ona na kvalitetan način i uz ozbiljnog strateškog partnera privatizira. Izjavio nam je to Pavo Šarčević, dožupan osječki-baranjski, odnedavno zadužen od strane resornog Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja za rješavanje problema s ovrhom nad čepinskom uljarom koja je zakočila njezinu privatizaciju.

Pavo Šarčević je već, također kao dožupan, sudjelovao 2003. godine u rješavanju problema vezanih uz privatizacijske procese u IPK-u Osijek d.d., najviše kada se zbrinjavao višak radnika u bivšoj IPK-ovoj tvrtki IPK Ratarstvo-stočarstvo i kada je država samo za otpremnine radnika izdvojila oko 30 milijuna kuna, te dodatnih 20 milijuna kuna za izmirenje dugovanja te tvrtke prema bankama.


Ne na teret poreznih obveznika


Međutim, ovaj put, kaže Šarčević, država nije voljna na teret poreznih obveznika ponovno spašavati IPK-ove tvrtke te će se, dodaje, pokušati iznaći neki drugi model kako bi čepinska uljara opstala.

Tvornica ulja Čepin našla se, podsjetimo, u velikim problemima od kada joj je prije pola godine zaprijetila pravomoćna ovrha od IPK Kandit. IPK Kandit je u status vjerovnika, naime, došao preko tvrtke IPK TSH Osječanka d.d., čiji je većinski vlasnik, odnosno temeljem sudske presude i priznanja o dugovanju IPK Osijek d.d. prema istoj, u iznosu od 27 milijuna za potrebe poslovanja IPK Ratarstvo-stočarstvo još 2001. godine, a koji joj nikad nije vraćen i koji je do sada s kamatama narastao na 45,5 milijuna kuna. Budući da je Tvornica ulja Čepin (jedina neprivatizirana IPK-ova tvrtka) još uvijek u većinskom vlasništvu IPK Osijek d.d., ni kriva ni dužna, našla se tako u vrlo nezavidnoj situaciji. Naime, ni IPK TSH Osječanka d.d., koja ima samo dva zaposlena i koja već duže vrijeme ne proizvodi, ni IPK Kandit, u čijem je ta tvrtka, kako je već navedeno, većinskom vlasništvu, nemaju namjeru preuzeti Uljaru s ciljem razvoja proizvodnje i ulaganja, već isključivo radi namirenja duga, što ne isključuje mogućnost njezine prodaje, ali to otvara i novo pitanje - kome?


Traži se stateški partner


Naime, za preuzimanje čepinske uljare i njezin daljnji razvoj do sada jedini je interes iskazivao Agrokor (i još iskazuje ali, kako doznajemo, ne zadugo), odnosno Tvornica ulja Zvijezda, s kojom već duže vrijeme vrlo ona uspješno surađuju. Međutim Agrokor, kako doznajemo, ne želi Uljaru dok god nad njom visi prijetnja aktiviranja ovrhe ili sličnog.

Kako bi se pronašao izlaz iz te situacije, i to što hitnije, jer vremena nema mnogo, Uljara sve teže može održavati proizvodnju bez strateškog partnera - ističe Pavo Šarčević, čiji mandat traje do novih izbora, do svibnja. Nedavno je čak okupljen i manji tim za spas Uljare, u koji su uključeni i Drago Pleš, predsjednik Uprave IPK Osijek d.d., Zvonko Erak, bivši predsjednik Uprave IPK Osijek, Josip Pavić, predsjednik Uprave IPK Kandit, Stjepan Komar, predsjednik Uprave Tvornice ulja Čepin, Slavko Babić, predsjednik Uprave IPK TSH Osječanke, a koji se gotovo svakodnevno sastaju i traže izlaz.


Nekoliko scenarija


- IPK Kandit ne odustaje od potraživanja, ali za sada još, kako smo dobili obećanja, neće dok se traži rješenje aktivirati pravomoćnu ovrhu. Trenutno se razgovara o nekoliko načina rješavanja tog duga, između ostalog i tako da se dug prema IPK Kandit namiri iz još uvijek neuknjižene imovine IPK Osijek d.d., što je malo duži proces. Postoje razmišljanja i da potencijalni strateški partner zatvori obveze na račun vlasničkih udjela - kaže Pavo Šarčević te dodaje kako bi najcrnji mogući scenarij mogao biti da dođe u pitanje sam opstanak Uljare. Šarčević dodaje da prema pravomoćnoj ovrsi i ako je aktivira - IPK Kandit stječe pravo na više od 60 posto vlasničkih udjela u Uljari, što smatraju posve neprihvatljivim i nerealnim, da netko na ime duga od 40 milijuna kuna stekne pravo većinskog vlasništva nad tvrtkom čija se vrijednost procjenjuje na 250-300 milijuna kuna. Šarčević naglašava i kako se rješavanjem problema čepinske Uljare rješava ne samo njezina sudbina već i sudbina i egzistencija više od tisuću radnika i brojnih kooperanata cijele IPK Kandit grupe, osječke šećerane Kandit Premijer, IPK Kandit, farme Holstein (bivši Orlovnjak), svinjogojske farme Lipovača - Prkos.

Zdenka RUPČIĆ