OPG kao paravan za šverc

"Ideja da OPG-ovci moraju evidentirati robu koju prodaju, bez obzira prodaju li pravnim ili fizičkim osobama, je zanimljiva i razraditi ćemo je. Prvo moramo vidjeti je li ona moguća s obzirom na ustroj OPG-a", komentar je ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine na nedavno aktualiziran problem šverca preko OPG-a na gradskoj tržnici u Zadru.

Na situaciju na crnom tržištu javno je upozorila prodavačica s tržnice i vlasnica OPG-a Drita Dunatov. Događa se da su nekadašnji prekupci, šverceri, na brzinu registrirali OPG i sada im služi kao paravan za daljnju prodaju.

Fiskalna blagajna za sve

Praksa je sljedeća. Netko ima 10-ak stabala masline, njivu od par stotina kvadrata na temelju kojih se upisao u Upisnik Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Tada kao OPG-ovac ima pravo prodavati maslinovo ulje, povrće i slično. Problem nastaje što OPG-ovci nisu dužni izdati nikakav račun ni potvrdu o prodanoj količini robe.

Potvrde izdaju eventualno ugostiteljima koji to zatraže od njih kada moraju pravdati svoje troškove u računovodstvu. Time se stvorilo plodno tlo za razvoj crnog tržišta i nelojalne konkurencije.

U teoriji onaj tko ima deset maslina, sto kvadrata zemlje može na pijaci bez problema prodati 200 litara maslinovog ulja lampante kvalitete, par tona krumpira, mrkve koje se skladištilo u hladnjačama drugih zemalja. Kada dođe inspekcija i carina da dokaže podrijetlo robe samo pokaže iskaznicu OPG-a, odvede ih svojih sto kvadrata polja, na deset maslina i kaže kako je sve što on prodaje njegovo. Nema podataka o prodanoj količini robe i nitko ne može postaviti pitanje kako je netko s 10 maslina proizveo i prodao 200 litara ulja.

Obrtnici i vlasnici poduzeća prodaju viškove preko registriranih OPG-a!

Ovo je jedan dio priče. Drugi se odnosi na vlasnike obrta, kao i društva ograničene odgovornosti koji u svom vlasništvu ili nekom obliku najma imaju veće poljoprivredne površine.

Postoje također slučajevi kada ti isti osnivaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva kako bi na veletržniciama ili mjestima gdje se više trguje s robom prodali dio svojih proizvoda po boljim cijenama nego što bi to u otkupu.

U ovom slučaju ne bi bilo ništa sporno da ne postoji sumnja da oni prodaju robe u većoj vrijednosti od 233.000 kuna, što je granica kada OPG mora ući u sustav PDV-a. Kada nema kontrole prodane robe i njene vrijednosti, širom su otvorena vrata da se država zakine za plaćanje poreza na jednom mjestu, a korištenje poreznih olakšica i odbijanja PDV-a za na drugim pozicijama. OPG-ovka Drita Dunatov prepričava svoja loša iskustva od strane nelojalne konkurencije na zadarskoj tržnici te predlaže rješenje problema.

Sindrom najslabije karike

"Ne može netko u prosincu imati povrće koje kod nas raste na proljeće. Ono nije došlo iz nekog staklenika u Ravnim kotarima nego iz uvoza. Treba svima uvesti fiskalnu blagajnu. Na taj način najbolje će se vidjeti koliko tko što prodaje, u koje doba godine i po kojoj vrijednosti. Zna se koliko se može proizvesti na jednom komadu zemlje. Kad su evidentirane prodane količine, ne bi bilo šverca. Isto tako vidjelo bi se koji OPG ne mora ući u sustav PDV-a, a koji treba", kaže Drita Dunatov.

Dodatan problem je što šverceri svojim načinom poslovanja ruše ugled proizvođačima koji igraju po pravilima. Kupci brzo shvate da im se pod krinkom domaćeg proizvoda po skupoj cijeni prodaje bofl roba, generaliziraju cijelu priču i etiketiraju većinu proizvođača kao švercere.

S druge strane, kupci su željni domaćih proizvoda što potvrđuje interes za kupovinom na zadarskoj Seljačkoj tržnici gdje postoji kontrola tko, što i kolike količine prodaje, pa čak i u nekim slučajevima po kojoj cijeni.

Sustav kontrole prodane količine robe

Pozitivnih primjera borbe protiv prekupaca i nakupaca te poticanje domaćih proizvođača ima u drugim hrvatskim gradovima. Vladimir Kovačević, prvi čovjek Agencije za ruralni razvoj Zadarske županije koja vodi projekt Seljačke tržnice, daje primjer iz Varaždina koji bi se mogao preslikati na Zadar.

"U Upravom odjelu za poljoprivredu Zadarske županije postoji registar poljoprivrednika i baza podataka. Dakle postoje parametri pomoću kojih bi mogli pratiti iskače li tko iz standarda.

U Varaždinu imamo dobar primjer. Varaždinska županija subvencionira troškove iznajmljivanja štanda OPG-ovcima koji se odluče ući u sustav kontrole prodane količine robe.

Također tim proizvođačima se omogućuje prezentcija njihovog domaćeg proizvoda kroz vizualni identitet štanda. Na taj način ih kupci prepoznaju kao proizvođače koji uistinu prodaju ono što su proizveli na svojoj zemlji i koji poštuju pravilnike o hrani", kaže ravnatelj AGRRA-e Vladimir Kovačević.