Odvodnja i navodnjavanje kraških polja u dalmatinskom zaobalju

Najnovija izgradnja modernih prometnica, osiguranje dostatnih količina ekoloških poljoprivrednih proizvoda i razvoj agro-turizma u Dalmatinskoj zagori sve više se nameće i završetak melioracijskih projekata u dalmatinskom zaobalju, primjerice u Imotsko-beklijskom, Vrgoračko-neretvanskom i Sinjskom polju, te okrupnjavanje sitnih zemljišta.

Kako je riječ uglavnom o pograničnim kraškim poljima sa susjednom BiH, poput Imotsko-beklijskog i Vrgoračko-neretvanskog te Dalmatinskog Rastoka, ali kompaktnoj prirodnoj cjelini povezanoj bezbrojnim podzemnim kanalima te umreženih mnoštvom površinskih voda, potrebna je naglašenija suradnja između resornih ministarstava odgovarajućih institucija i vlada susjednih dviju država kako bi se učinkovito riješila vodoprivredna problematika koja, primjerice čestim poplavama, svake godine ugrožava poljodjelske kulture i ljetinu na tom prostoru.

Zajedničku akciju suradnje nedavno je pokrenula Udruga za očuvanje hrvatskih voda i mora Slap koja je organizirala i okrugli stol u Ričicama, na području Općine Proložac. Riječ je o zapaženom, do sada još najvećem takvu skupu koji je posvećen vodnim resursima Zagore. U radu su sudjelovali poznati stručnjaci za vodoprivredu, dakako i zainteresirani predstavnici lokalne samouprave imotskog kraja i vrgoračkog kraja, Splitsko-dalmatinske županije te iz susjednih iz bosanskohercegovačkih općina. Pokrenuta je i inicijativa za žurno rješavanje vodoprivredne problematike koristeći i fondove Europske unije o prekograničnoj suradnji, bez obzira na ukupnu gospodarsku situaciju u Hrvatskoj i okruženju.

Podsjetimo kako poplave najmanje dvaput godišnje, u proljeće i ujesen, u spomenutim kraškim poljima, koja su izložena velikom utjecaju voda ne samo iz Hrvatske, nego i iz susjedne BiH, nanose goleme štete poljodjelcima i agro-turizmu. Primjerice, Imotsko polje u Splitsko-dalmatinskoj županiji zajedno s Beklijskim u BiH, čini cjelinu više od 8.000 hektara te je presječeno međudržavnom granicom. Zato su se u Gornjem Prološcu okupile vodeći hidrolozi dviju susjednih zemalja kako bi raspravili o navedenoj problematici. Donijeli su i konkretne prijedloge mogućih rješenja vezanih za odvodnju, navodnjavanje i zaštitu voda. To se posebice odnosi na akumulaciju Ričice.

«Da bi se osigurao novac za ostvarenje navedenih projekta, potrebno je, dakle, da se i bivša međurepublička suradnja digne na razinu državnih ugovora koji bi obvezali Hrvatsku i BiH da usklade rješenja, te novac dobiju iz fondova EU-a», naglasio je Branko Pejaković iz Službe zaštite od štetnog djelovanja Hrvatskih voda i Udruge 'Slap'. «Ne samo da dobivamo velike količine vode iz susjedne BiH, nego nažalost te vode protječu i kroz Imotsko-beklijsko polje te se ugrožavaju i nizvodni horizonti, primjerice Dalmatinskog Rastoka i Vrgoračko-neretvanskog polja, a južno i živopisnih Baćinskih jezera u zaleđu ušća Neretve u Pločama. Znači, cijeli prostor do same Čapljine, a te se vode izlijevaju gdje najviše ugrožavaju poljodjelske kulture», tvrdi Pejaković.

Inače, udrugu Slap čine građani koji žele pomoći i unaprijediti gospodarenje Hrvatskih voda i mora. Cilj joj je animiranje i prezentacija cijelog problema, kao i projekata za njegovo konačno rješenje, te da ga zainteresirani stručnjaci naposljetku uhvate ukoštac i s takvim iznimno zahtjevnim programom. Naime, stručnjaci ističu kako sve radnje na horizontu nizvodno i uzvodno rijeke Vrljike na području Hrvatske i susjedne države BiH obavljaju se dogovorno i zajednički. Dodaju kako je slična suradnja postojala i prije Domovinskog rata, utemeljena na zajedničkom dogovoru odnosno potpisanom sporazumu dviju susjednih republika.

«Sve činimo kako bismo to dignuli na razinu međudržavnog ugovora koji obvezuje partnere obiju strana kako bi uskladili dinamiku na zajedničkom zadatku. Takvi slučajevi, kada se jedinstveno rješava postojeća problematika na području dviju susjednih država, koje je dvaput presječen međudržavnom granicom (primjerice uzvodno i nizvodno Vrljike), ima gotovo idealne razloge da se potrebna sredstva nominiraju kod predpristupnih i drugih fondova EU-a», tvrdi Pejaković. Napominje kako se najvažniji projekt odnosi na rješenje problema vezanih za akumulaciju Klokun u Baćinskim jezerima u koja se kroz tunel u Krotuši slijevaju vode iz Vrgoračko-neretvanskog jezera odnosno Rastoka. Slično je i u Imotsko-beklijskom polju odakle bi sve viškove voda trebao prihvatiti postojeći tunel 'peć-mlin' podno Drinovaca. «Novi projekt, kad se realizira, trebao bi osigurati i potrebne količine vode za navodnjavanje Imotsko-beklijskog polja, a sličan je cilj novog melioracijskog zahvata i u Dalmatinskom Rastoku i Vrgoračko-neretvanskom polju (jezeru)», objašnjava Pejaković.

Inače, prije nekoliko desetljeća, u bivšoj državi, tunel za odvođenje viškova vode iz Dalmatinskog Rastoka u Vrgoračko-neretvansko polje prokopan je ispod prijevoja Veliki Prolog, ispod poznate Napoleonove ceste Šestanovac-Metković preko biokovskog prijevoja Turija, ali još nije u funkciji. Poslije iskopa ništa nije učinjeno na opremi tunela pa se poljodjelci toga kraja pitaju zašto su obustavljeni radovi na tom važnom infrastrukturnom objektu. Komentirajući taj projekt koji gotovo 30 godina čeka na završetak, mnogi pitaju je li razlogom i to što se još ništa nije učinilo na odvodnji viškova voda iz Vrgoračko-neretvanskog polja u Baćinska jezera. No, taj će projekt sigurno čekati još dugo, dok se ne riješi problem odvodnje u Dalmatinskom i Hercegovačkom Rastoku odnosno na višim horizontima, odakle se vode slijevaju u južna polja i jezera - i kad se osiguraju sredstva.

Zadnjih godina tim se krajobrazom gradi autocesta Zagreb - Split (Dugopolje) - Dubrovnik čija trasa prolazi prisojima kroz Dusinu ponad sjevernog ruba Vrgoračko-neretvanskog polja, oaze u dalmatinskom kršu. Jedina prometnica koja spaja Vrgorac i Ploče, duga oko 25 kilometara, upravo prolazi kroz to polje i mostićem preko rijeke Matice. Poljodjelci u selima na rubu Vrgoračko-neretvanskog polja i danas muku muče zbog proljetnih i jesenskih poplava koje im uništavaju sjetvu i ljetinu. Gotovo svake godine prskaju vinograde ili pak ujesen grožđe i plodove inih biljaka beru iz lađa i trupica. Žive u strahu kako im poplava ne bi «obrala» i ovogodišnje plodove, jer dovoljno je tek nešto obilnija kiša kako bi krenula ponornica Betina u Bunini te da im unište sve što su radili tijekom godine. Svi priželjkuju završetak melioracijskih zahvata u svom polju koje je započeo fra Ante Gnječ još 1938. godine kad je prokopan tunel u Krotuši te je proširen podlije Drugog svjetskog rata, kojim otječu vode u Baćinska jezera (Peračko blato).

Autor: Nedjeljko Musulin