Ni mesari vam ne mogu dati račun

Rijetke su u njemačkim gradovima uređene tržnice. No, svaki grad je osigurao mjesto na koje jednom tjedno dođu seljaci i prodaju svoju robu na montažnim štandovima. Najčešće je to na trgovima, ili ulici uz sami gradski trg. Zna se točno kojim danom se postavi takav supermarket na otvorenom. Posjetili smo u četvrtak jednu takvu tržnicu u gradiću Altotting u Bavarskoj u blizini Pasaua. Salate, krumpiri, trešnje, paprike, mnoštvo šparoga, jagode, jabuke. Nema čega nema.

Prodaju slobodno rakiju, sokove, sirupe koje sami proizvode. Uz njih je uvijek redovito u preuređenim autoprikolicama i pokretne mesnice i trgovine mliječnim proizvodima. I ti proizvodi su u rashladnim vitrinama i prodaje se sve. Od sirovog mesa, do salama i kobasica. Od svježeg sira do stotine vrsta polutvrdih i tvrdih sireva. No, ni u mesnici, a ni u jednoj drugoj pokretnoj trgovini neće te dobiti nikakav račun, a kamoli famozni račun. Njemačka vlada jednostavno ne maltretira svoje poljoprivrednike i stočare. A i vjerojatno su sretni da građani mogu kupiti proizvode od ljudi iz okolnih sela. Erika je kći u obitelji povrtlara. Prodaje svakoga četvrtka proizvode svojih roditelja, ali i dvije obitelji iz susjedstva. Ona je donijela mrkvu i rotkvice, a svo ostalo povrće je kaže od susjeda. I ističe nema nikakve zapreke da prodaje njihovu robu i poslije im da njihov dio. Na susjednom štandu također se prodaje povrće, ali i pekmezi. Njih možete i kušati pa se onda odlučiti hoćete li kupiti, ili nećete, ili će te to učiniti i drugi puta.

Kratko smo porazgovarali i s Anom. Ona nije poljoprivrednica, ali to joj je honorarni posao da za nekoliko povrtlara prodaje robu četvrtkom. Radi i utorkom kada stalnim kupcima automobilom dostavlja povrće koje naručuju telefonom. Kaže da je to nekih 40-tak kuća koji svakog utorka kupe svoj naručeni paket. Kilogram krumpira je dva eura, a za sedam dobijte veliku vreću, a za četiri eura malu vreću. Čak nisu ni podjednako teške. Onako od oka su. Toliko košta, a u njoj uvijek ima daleko više od količine koja bi toliko koštala da se važe. Jedan veliki kelj stoji 1,90 eura. Kilogram luka je jedan euro, a kila korijena celera je 1,9 eura, dok je naramak rotkvica 1 euro. Najviše se traži, najviše ih ima na tržnici, a i najviše se prodaje, a što drugo nego li šparoge. Velike, male, bijele, sive. Hrpa ih. Nije mi baš jasno što u njima baš vide toliko. Ali očito Bavarci šparoge jako vole. Kilogram skoro osam eura. Ali ima ih i po cijeni od četiri eura. A možete dobiti i vreću od tri kilograma bijelih velikih šparoga za 10 eura. Jagode koštaju tri eura. Tamo možete kupiti i rasad, i cvijeće, i vunene čarape. Sve što se pravi na selu. Najzanimljivije je bio Otto. Teško smo se sporazumjevali. Ali pokazao nam je da ima eko certifikat i da on osobno ujutro sve pobere i izvadi iz vrta što donese na tržnicu. I on kaže da ima stalne kupce. Ne nosi im sam, već dolaze kod njega i sami beru i nose svojoj kući.

Autor: Damir Rukovanjski