Na čelnu funkciju Udruženja poljoprivrede HGK izabran Miroslav Božić

Miroslav Božić novi je predsjednik Udruženja poljoprivrede HGK.

U sektoru poznato ime jer riječ je o savjetniku Uprave Hrvatske industrije šećera (HIŠ), ali i voditelju pregovora za poljoprivredu pri ulasku Hrvatske u EU, na čelno je mjesto imenovan na izbornoj sjednici ovog udruženja Hrvatske gospodarske komore. Koji su prema njemu gorući problemi naše poljoprivrede te što će mu biti u fokusu četverogodišnjeg mandata, komentirao je za Agroklub.

"Vaše pitanje opravdano polazi od pretpostavke da imamo više gorućih problema u poljoprivredi. Međutim, dodao bih da imamo i nekoliko strukturnih ozbiljnih problema koji opstaju desetljećima, a ne samo takvih urgentnih i svima jasno vidljivih problema kao što je ovaj aktualni, vezan uz sada već katastrofalne posljedice suše koja ne jenjava. Ili problem afričke svinjske kuge s kojim se snažno borimo već oko tri godine i gdje se čini da ta borba napokon donosi određene rezultate", kaže mr. sc. Miroslav Božić.

Ključni problemi ili "izazovi" hrvatske poljoprivrede

Izvan svake sumnje, dodaje, nužno je raditi na ublažavanju posljedica elementarnih i sličnih nepogoda, što je jedna od primarnih zadaća nadležnih državnih tijela za poljoprivredu. No, obveza je i institucija na razini EU gdje je je naša zemlja punopravna članica, da se žurno reagira i pomogne poljoprivrednicima koji trpe štete koje objektivno nisu mogli spriječiti.

"Već i stoga što Zajednička poljoprivredna politika čini i nadalje jedan od najvažnijih stupova oko kojeg je svojedobna organizirana Europska zajednica", ističe.

Što osobno drži jednim od najvećih, ako ne i ključnim problemom hrvatske poljoprivrede, istaknuo je i u svom okviru rada kao kandiata za predsjednika Udruženja.

"To je nažalost i nadalje izrazito niska produktivnost, bilo da se promatra kroz stvorenu dodanu vrijednost po godišnjoj jedinici rada ili kroz vrijednost ostvarenu po hektaru raspoloživog i korištenog poljoprivrednog zemljišta. Zaostajanje u produktivnosti je zaostajanje u konkurentnosti", naglašava.

Jer navodi, unatoč skoro najvišoj razini ukupne potpore poljoprivrednicima u Uniji, Hrvatska i nadalje znatno zaostaje za prosječnom produktivnošću zemalja EU, posebno starih članica.

"To znači da nešto ozbiljno s tim potporama nije u redu", napominje dodajući da je evidentno dvojbena njihova učinkovitost, barem kad je riječ o podizanju ukupne razine produktivnosti. Za razliku od novih članica koje su sve iskoristile članstvo u EU za porast produktivnosti i rast udjela u ukupnoj proizvodnji EU, nama se u poljoprivredi - a što, upozorava, nije slučaj za zbroj ostalih djelatnosti gospodarstva, dogodilo suprotno.

Ako s milijardama eura nismo uspjeli povećati proizvodnju, što ćemo sutra ako EU zavrne pipu?

"Mjereno vrijednošću poljoprivrednog outputa po godišnjoj jedinici rada, mi smo u petogodišnjem razdoblju prije članstva u EU bili u prosjeku za skoro 30% produktivniji od novih članica, iako tek na oko jedne četvrtine produktivnosti starih članica. Zadnje tri godine smo pali na samo oko 17% produktivnosti starih članica, dok su nas farmeri u novim članicama odavno sustigli, a u zadnje tri godine su čak za oko dvije trećine produktivniji od naših", iznio je poražavajuće podatke.

Stoga, kaže, poljoprivredne potpore vidi kao jedno od ključnih područja u kojemu bi trebalo tragati za rješenjima, ukoliko kanimo preokrenuti negativne trendove.

Kao ključne, izdvojio je i probleme vezane uz poljoprivredno zemljište te klimatske izazove s kojima se teško nosimo. Za ostale važne izazove, kao što su manjak znanja, edukacije, suradnje u lancu vrijednosti, primjene modernih tehnologija i inovacija, kao i problemi demografije u ruralnim područjima, prijedlozi rješenja su manje-više poznati i već ugrađeni u strateške dokumente.

"Držim da što smo bliže zajedničkom razumijevanju ključnih problema, manje je prijepora oko toga kako ćemo ih rješavati, a onda je lakše rješavati i ostale izazove kojih je doista jako puno", kaže.

Fokus rada Udruženja u idućem četverogodišnjem razdoblju

Tijekom iduće četiri godine rada Udruženja poljoprivrede, preklopit će se zadnja godina tekućeg i prve tri godine idućeg Višegodišnjeg financijskog okvira EU politika. Zajednička poljoprivredna politika će u tim politikama i nadalje biti važna, iako sa znatno manjim udjelom u ukupnom EU proračunu zbog većih ulaganja za obranu, sigurnost, energetsku otpornost i tehnološki razvoj.

"Stoga moramo pravodobno definirati jasne nacionalne prioritete kako bi raspoloživa sredstva za poljoprivredu bila usmjerena prema ulaganjima koja donose najveći gospodarski, proizvodni i društveni učinak. Naše Udruženje će u ime članica u komunikaciji s nadležnim tijelima davati svoj doprinos u odabiru takvih prioriteta i njihovom vrednovanju u novom Strateškom okviru ZPP za Hrvatsku",

Božić smatra da novi strateški okvir mora biti snažnije usmjeren na povećanje produktivnosti, konkurentnosti i otpornosti domaće biljne i stočarske proizvodnje kroz ulaganja u tehnologiju, digitalizaciju, inovacije, znanje i modernizaciju proizvodnje, a manje na očuvanje postojećeg stanja.

"Vjerujem da će biti nužno maksimalno osnažiti investicijsku potpore, na što ukazuje već i podatak da smo po potrošnji fiksnog kapitala u poljoprivredi pri europskom dnu", ističe.

Unutar izravnih plaćanja, čije se smanjenje nakon 2027. čini neizbježnim, korisno je se zalagati za snažan porast udjela proizvodno vezane potpore. To je dobar način za rast interesa za postupnom promjenom proizvodne strukture u smjeru proizvoda veće dodane vrijednosti.

"Unutar Udruženja smo se složili da jedan od ključnih preduvjeta optimalnijeg korištenja svih resursa kojima raspolažemo jest prije svega osiguranje dugoročne predvidivosti korištenja poljoprivrednog zemljišta", otkriva nam.

Rast degradiranosti tla

Stabilan i transparentan sustav raspolaganja državnim zemljištem, uz mogućnost dugoročnog korištenja, nužan je kako bi poljoprivredni proizvođači, mogli planirati višegodišnja ulaganja i tako stvarati veću vrijednost po jedinici korištene površine. Danas stotine jedinica lokalne samouprave raspolažu državnim zemljištem a mnogi jednostavno nemaju kapacitete za taj posao. Vrijeme odmiče i više se ne bi smjelo odgađati odluke u smjeru učinkovitijeg upravljanja tim zemljištem, te uklanjanja postojeće neizvjesnosti, poglavito kod postojećih korisnika koji uredno ispunjavaju svoje obaveze, skrbeći o proizvodno-tehnološkim cjelinama.

"U vezi s poljoprivrednim zemljištem općenito, moraju nas brinuti objave naših stručnjaka o rastu degradiranosti našeg najvažnijeg poljoprivrednog resursa", upozorava.

Primjerice, kaže, udjel kiselih tala s pH ispod 6 je danas približno čak 40 posto. Od toga su čak tri četvrtine tla s kritičnom razinom pH ispod 5 gdje bez sustavne kalcizacije prijeti propast. Kad se uzme u obzir i trend pada humusa koji je ključan u borbi protiv suše, stvar je još ozbiljnija. Jedan od pet hektara korištenog zemljišta ima oba ova kritična obilježja, pH ispod 5 i udjel humusa ispod dva posto.

"Stoga, a s obzirom na rastući negativan utjecaj klimatskih promjena i šteta u poljoprivredi koje te promjene izazivaju, prioriteti moraju biti ulaganja u navodnjavanje, kao i očuvanje i poboljšanje kvalitete poljoprivrednih tala", ističe.

Zaključuje da je, dakle, nužno smanjivati udjel kiselih tala te povećavati udjel organske tvari, jer su takva poboljšana tla jedan od temeljnih preduvjeta dugoročnog povećanja produktivnosti, otpornosti i održivosti hrvatske poljoprivrede.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor