"Ne tražim novac zato što nam je teško. Tražim kapital zato što se moramo promijeniti", poručuje predsjednik HPK-a Željko Mihelić u otvorenom pismu poljoprivrednicima, javnosti i Vladi RH
Povodom katastrofalne suše koja i ove godine utječe na poljoprivrednu proizvodnju te velikih poremećaja na tržištu poljoprivrednih proizvoda gotovo u svim sektorima proizvodnje, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Željko Mihelić uputio je danas, 17. kolovoza, otvoreno pismo poljoprivrednicima, javnosti i Vladi RH. U njemu, među ostalim, poziva na nužnost osnivanja snažnog domaćeg Fonda za restrukturiranje, prilagodbu klimatskim promjenama i povećanje konkurentnosti hrvatske poljoprivrede.
Mihelić u otvorenom pismu upozorava da se hrvatska poljoprivreda više ne može oslanjati na saniranje šteta nakon suše, već mora ulagati u prilagodbu klimatskim promjenama, navodnjavanje, tehnologiju i proizvodnju veće vrijednosti.
"Ovo više nije pitanje jedne loše godine. Uvjeti u kojima proizvodimo mijenjaju se. Temperature rastu. Toplinski valovi postaju sve češći. Sušna razdoblja postaju ozbiljniji proizvodni rizik“, navodi Mihelić.
Smatra da Hrvatska mora bolje koristiti vodne resurse, ali i odlučiti što će proizvoditi jer voda, energija, rad, tehnologija i kapital imaju svoju cijenu. Budućnost, ističe, ne treba graditi samo na većoj količini proizvodnje, nego na većoj dodanoj vrijednosti kroz preradu, skladištenje, hlađenje, pakiranje i kvalitetu.
Proizvodnja povrća pala je s 215.826 tona u 2013. na 208.764 tone godinu poslije, dok je proizvodnja kravljeg mlijeka smanjena sa 696,1 milijun na 454,3 milijuna litara, odnosno gotovo 35 posto.
"Želimo li da Hrvatska proizvodi hranu za svoje građane ili ćemo sve više ovisiti o uvozu? To pitanje nije samo pitanje poljoprivrednika. To je pitanje svih nas“, poručuje.
Posebno upozorava na stanje u stočarstvu i napuštanje pašnjaka. Nestankom stoke dio poljoprivrednih površina zarasta, povećavajući količinu suhe i drvenaste vegetacije, odnosno gorivog materijala. U uvjetima visokih temperatura i suše to može povećati požarni rizik. Zato smatra da, gdje za to postoje prirodni i gospodarski uvjeti, treba vratiti stoku na pašnjake.
"Ne možemo budućnost poljoprivrede graditi čekajući kišu", napominje
Poljoprivrednici se, smatra, moraju prilagođavati, mijenjati tehnologiju, povezivati proizvodnju, prerađivati, skladištiti i navodnjavati ondje gdje je to ekonomski opravdano. No za takvu promjenu potreban je kapital.
"Ne može je financirati samo poljoprivrednik. Ali ne može je financirati ni država umjesto njega. Poljoprivrednik mora uložiti svoj kapital i preuzeti svoj dio rizika. Država mora stvoriti uvjete. A financijski sustav mora omogućiti da se ulaganja dogode“, dodaje.
Zato HPK zagovara osnivanje snažnog domaćeg fonda za restrukturiranje, prilagodbu klimatskim promjenama i povećanje konkurentnosti poljoprivrede. Mihelić ističe da ne treba još jedan fond za pokrivanje posljedica, nego kapital za navodnjavanje, nove proizvodnje, preradu, skladištenje, tehnologiju, produktivnost i smanjenje klimatskog rizika.
"Ne trebamo fond za preživljavanje starog modela. Trebamo fond koji će pomoći da stvorimo novi. To je razlika između pomoći i investicije. Između saniranja posljedica i stvaranja budućnosti“, ističe Mihelić
Istodobno i sami proizvođači moraju prihvatiti da se proizvodnja mora mijenjati.
"Poljoprivrednik nije čovjek kojemu svake godine treba nešto nadoknaditi. Poljoprivrednik je proizvođač. Poduzetnik. Čovjek koji ulaže vlastiti novac, vlastiti rad i vlastiti rizik“, kaže.
Hrvatska, poručuje, ima zemlju, vodu, znanje, tradiciju i pristup velikom europskom tržištu, ali tradicija sama po sebi nije strategija.
"Ne tražim novac zato što nam je teško. Tražim kapital zato što se moramo promijeniti.“
Ako se proizvodnja ne prilagodi, upozorava, cijenu klimatskih poremećaja osim poljoprivrednika plaćat će i potrošači, država i gospodarstvo kroz veću ovisnost o uvozu i manju sigurnost opskrbe hranom.
"Ne želimo poljoprivredu koja će svake godine čekati pomoć. Želimo poljoprivredu koja će biti dovoljno snažna da sama stvara vrijednost, dovoljno otporna da izdrži promijenjene uvjete i dovoljno konkurentna da u Hrvatskoj i Europi ima svoju budućnost. Za to nam ne treba još jedno obećanje. Treba nam odluka. I treba nam kapital za promjenu", zaključuje.
Pismo u cijelosti pogledajte u dokumentu ispod.
Dokumenti
Tagovi
Autor